NIKAD MANJE: Ove godine posvojeno je 73 djece, a još 463 čeka na posvojenje. Proces nije nimalo jednostavan, i posvojitelji nerijetko čekaju godinama...
"Stalno morate dokazivati da ste normalni da bi posvojili"
Kad smo od centra dobili informaciju da su nas uzeli u obzir kao potencijalne posvojitelje i pozvali nas da dođemo vidjeti buduću kćer, suprug i ja smo bili strašno uzbuđeni. Trenutak u kojem sam ugledala njene oči i kad me prvi put uhvatila za ruku pamtit ću zauvijek.
Ispričala nam je to Diana Topčić- Rosenberg. Ona i suprug su prije deset godina posvojili trogodišnju djevojčicu. No taj životni put na koji su se odlučili kako bi jednom djetetu pružili svoju bezuvjetnu ljubav i topli obiteljski dom, nije bio nimalo jednostavan. Od trenutka predavanja zahtjeva Centru za socijalnu skrb do uzimanja njih uopće u obzir kao potencijalnih posvojitelja pa do samog posvojenja prošle su duge dvije godine, dvije godine čekanja i čekanja...
- Tada nije postojao Registar potencijalnih posvojitelja, veze između centara nisu bile umrežene, tako da smo mi, poput stotine drugih posvojitelja, pisali pisma centrima, redovito ih zvali i to je bio proces koji je bio užasno emocionalno težak - prisjeća se Topčić-Rosenberg.
No, odluka o posvojenju, kaže nam, bila je jednostavna.
- Veći dio profesionalnog života provela sam u najsiromašnijim djelovima svijeta kao što su Salvador, Sudan, Gruzije i vidjela sam jako puno djece koja su odrastala ili su ostala bez svojih obitelji. Odluka o posvojenju je meni i suprugu bila prilično jednostavna, htjeli smo pružiti dom djetetu koje ne može odrastati u svojoj obitelji - kaže.
Objasnila nam je na vlastitom iskustvu kako je kod njih tekao proces posvajanja. Njezin suprug je iz Velike Britanije, pa su provjere morali prolaziti i u Hrvatskoj i u Engleskoj.
- Zahtjev za procjenu prikladnosti podnijeli smo 2004. i prošli smo nekoliko faza do samog posvajanja. Prvo smo prošli kompletnu obradu u Centru za socijalnu skrb tu u Hrvatskoj i paralelno i u Velikoj Britaniji. Suprug je morao tamo proći puno detaljniju i dugotrajniju procjenu koja tamo traje oko šest mjeseci - prepričava Diana dodajući kako je u tim procjenama najviše frustrirajuće bilo upravo to nekakvo stalno dokazivanje po nekoliko puta.
Frustrirajuća situacija
- Zapravo ste stalno u poziciji da pokazujete i dokazujete da ste u redu ljudi, da imate želju za odgajanjem djeteta. U svakom razgovoru sa centrom morali smo se dokazivati uprkos tome što smo imali pozitivno mišljenje matičnog centra koji je bio nadležan za nas - kaže nam.
Kada su napokon nakon dvije godine traženja i čekanja dobili priliku vidjeti svoju buduću kćer, bili su presretni. Nekoliko puta susreli su se s njom, na temelju čega im je centar izdao pozitivno mišljenje da ju mogu odvesti svojoj kući. Iako je čitav proces posvojenja bio mukotrpan i trajao je predugo, taj proces od susreta s djetetom u ustanovi u kojoj je smješteno do odvođenja kući, kaže nam Topčić-Rosenberg, barem je bio brz. I puno brži nego je to danas.
- Taj proces je prije trajao vrlo kratko. Već nakon jednog susreta se moglo dijete odvesti kući. S vremenom se to izmijenilo i nije više baš tako. Ovisi o dobi i stanju djeteta. Što su djeca manja, taj period je kraći, a što su starija može duže trajati. Nije samo dobro da traje predugo jer je onda dijete u nekom limbu i ne zna odlazi li iz ustanove ili ne - kaže nam Diana.
Inače, Diana je 2010. pokrenula udrugu Adopta upravo nakon vlastitog iskustva posvojenja.
Moramo mijenjati zakone
- Kako je suprug Britanac, putovali smo u Veliku Britaniju i tamo sam vidjela kako postoje načini podrške za posvojitelje koji uopće nisu postojali kod nas. Kod nas se o toj temi tada uopće nije razgovaralo, nije se progovaralo o tome da je ova vrsta roditeljstva ponekad teška. I to je bila moja osnovna motivacija za udrugom Adopta, za mjesto koje daje podršku djeci i potencijalnim posvojiteljima. Osnovala sam je zajedno sa nekoliko posvojitelja i potencijalnih posvojitelja - kaže nam.
Udruga se bavi unapređenjem zakonodavnih i pravnih okvira i praksi vezanih uz posvajanja i procesa nakon posvajanja, davanjem podrške i edukacijom posvojitelja, djece i mladih, edukacijom predškolskih i školskih stručnjaka, izdavačkom djelatnošću...
Prema podacima koje smo dobili iz Ministarstva demografije, 436 djece, od kojih je njih 67 do šest godina starosti, ispunjava uvjete posvajanja. U registru potencijalnih posvojitelja trenutno se nalazi 1209 posvojitelja, od kojih je oko 700 aktualno zainteresiranih. Zadnjih deset godina posvojeno je ukupno 1138 djece u Hrvatskoj, a ove godine njih 73.
Poražavajući podaci
Da su brojke o posvajanju i udomljavanju zaista posljednjih godina poražavajuće, govori i podatak da je iz Doma za djecu Zagreb u Nazorovoj prošle godine posvojeno šestero djece dok je ove godine jedno jedino dijete. Zašto je sve manje posvajanja, ravnateljica Nazorova doma Jasna Ćurković Kelava vidi u stalnom mjenjaju zakonodavstva, posebno Obiteljskog zakona i u pokretanju premalog broja postupaka izdvajanja djece iz obitelji. Iz Ministarstva nam kažu kako “nije u interesu svakog pojedinog djeteta da bude posvojeno.”
- Ovo se prvenstveno odnosi na djecu koja su zbrinuta kod srodnika. Zatim, djeca od pubertetske dobi na dalje najčešće ne žele biti posvojena, a mlađa braća i sestre se ne žele odvajati. Dijete koje je navršilo 12 godina života daje svoj pristanak na posvojenje, a dijete mlađe od navedene dobi izražava svoje mišljenje o mogućnosti da bude posvojeno - kažu nam.
Topčić- Rosenberg poručuje kako problema ima puno. Sustav čini malo, kaže, pa djeca godinama provedu u domu i dođu u kategoriju teže posvojivih. To su djeca školske dobi, koja su prešla šestu godinu života. Nadalje navodi problem jednokratne potpore posvojiteljima koju dobivaju roditelji za rođeno dijete.
Besmislene odluke
Naime, prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama, posvojitelj jednokratnu potporu može ostvariti za posvojeno dijete u roku 30 dana, ali ako novčana potpora za to dijete nije ranije isplaćena drugom korisniku.
- To je besmisleno. Znači ako je biološki roditelj tog djeteta dobio potporu, posvajatelj je za isto to dijete više ne može dobiti. Mi smo se borili da se to izmjeni, ali Ministarstvo nas je odbilo - poručuje Diana ističući i kako posvojitelji dobivaju porodiljne dopuste u trajanju do godine dana za djecu mlađu od osam godina, dok za stariju samo šest mjeseci. Nadalje poručuje i kako više ne funkcionira internetska stranica s profilima djece koja nisu posvojena duže od tri mjeseca, a koja ih je činila vidljivijima posvojiteljima. Za takvu djecu CZSS mora poslati i izvješće Ministarstvu. Takvih izvješća, kažu nam iz Ministarstva, zaprimili su za 63 djece. Ističu i kako se web stranica ažurira te da je trenutno objavljeno 47 anonimiziranih profila djece s ispunjenim pretpostavkama za posvojenje.
- Petero je djece, čiji su profili bili objavljeni, posvojeno - kažu nam iz Ministarstva dodajući kako je u prosjeku godišnje posvojeno tri do pet djece od strane posvojitelja koji žive u inozemstvu.