Škola u Odri broji 11 parova blizanaca: 'Nije nam neobično'

Iako je pune dvije minute stariji od svoje sestre Lucije, Juraj kaže kako ipak sestra vodi glavnu riječ.

- Ona je puno zrelija od mene, iako smo istih godina. Kod nas je u kući ona šefica, ali meni to ne smeta, kaže kroz smijeh.

Njih su dvoje jedan od 11 parova blizanaca u Osnovnoj školi Odra kraj Zagreba. Iako se radi o velikom broju blizanaca na nešto više od 400 učenika, nastavnica hrvatskog jezika, Ivana Kujundžić, kaže kako to za ovu školu uopće nije neobično.

- U ovoj školi radim već 20 godina i kada odvrtim film, nije bilo generacije kojoj sam predavala, a da u njoj nije bilo barem jednog blizanačkog para - kaže nastavnica.

Lucija i Juraj s početka priče učenici su četvrtog razreda, a kažu da si ponekad znaju ići na živce.

- To je zato što se moramo gledati i doma i u školi, ali to popravimo tako da u školi ne pričamo jedno s drugim, maksimalno si kažemo dvije ili tri riječi- kaže Lucija šaljivo.

Budući da su dvojajčani blizanci nitko ispočetka nije znao da su brat i sestra. 

- Nije do toga što smo različitog spola, nego uopće ne ličimo. Kada smo prijateljima rekli da smo u rodu, bili su iznenađeni - kaže Juraj koji nam je ispričao da ga učiteljica zna mijenjati s jednim drugim dječakom u razredu što mu je jako smiješno.

Početkom ove školske godine, u školu su se upisali i Leon i Lea, drugi najmlađi blizanački par u školi.

- U školi nam je super. Našim prijateljima je bilo zanimljivo da smo brat i sestra, ali sada nas više nitko za to ne pita - kaže ovaj par koji doma još ima malog brata.

Emanuel i Antonio dvojajčani su blizanci i zajedno idu u treći razred. 

- Kad igramo nogomet ili neki timski sport volimo se natjecati jedan protiv drugog, ali imamo istu ekipu prijatelja i volimo provoditi vrijeme zajedno - kažu. Njih dvojica jako su slična, pa su ih u razredu znali pomiješati.

- Cure u razredu imaju bolje oko, one uvijek znaju koji je koji, što nama odgovara - smiju se dječaci, za koje njihova učiteljica ima samo riječi pohvale.

- Odlični su učenici, među najboljima u razredu. Nisam ih odmah uspjela razlikovati kada sam ih tek dobila u prvom razredu, ali kasnije sam shvatila da jedan ima madež na licu, a drugi nema, pa sam po tome na prvu znala koji je koji - kaže učiteljica Marija Luter.

Inače se jako dobro slažu, iako se nekada znaju malo zakačiti, no to vrlo brzo riješe. 

- Imaju bratsku povezanost i uvijek pomažu jedan drugome. Ovo mi je prvi put da predajem blizancima, a njih dvojica su stvarno sjajna. Odlični su učenici i poštuju sva pravila - ispričala nam je.

Ipak, sestre Ivana i Lucija kažu da toliko liče da ih pojedini kolege iz razreda ne mogu prepoznati niti nakon četiri godine.

- Baš jako ličimo, ali nismo do sada nikad radile spačke u školi, samo među prijateljima. Znale smo se praviti da smo ova druga i vidjeti hoće li itko služiti, ali nikad nas nitko nije - ispričale su nam djevojčice koje kažu da imaju drugačiji stil oblačenja i vole različite stvari, ali najviše od svega vole provoditi vrijeme zajedno.

Za razliku od njih, spačke vole raditi sestre Sandra i Tara, koje će uskoro proslaviti svoj dvanaesti rođendan.

- Znale smo kao male napraviti spačke. Ako jedna ne bi naučila, druga bi odgovarala za nju. Jednom su nas ulovili u tome kad smo bile drugi razred, ali samo su nam dali opomenu, nije bilo ništa strašno - kažu cure koje vole igrati tenis.

Marina Pranjić, profesorica biologije u školi objasnila nam je zašto je u Odri toliko puno blizanačkih parova, ali i zašto je taj trend u porastu.

- Odra je inače prije bila poljoprivredno područje, dok je sada više urbano područje. Kada su se povezali s gradom Zagrebom, velik broj ljudi upisao je fakultete te su kasnije odlučili imati djecu. Samim time, starosna dob majki je utjecala na pojavu blizanačkih trudnoća, jer kada je ona iznad 30, odnosno 35 godina automatski se povećava mogućnost za blizance - objasnila je i priznala da i ona još uvijek zna pobrkati neke učenike.

- Ovdje sam zadnje tri godine i trenutno sam profesorica dva para blizanaca. Zanimljivo je svakako raditi s njima i moram priznati da uvijek pokušavam pronaći neke razlike, najviše na licu, kako bih ih mogla prepoznati, pojašnjava i kaže kako Mariju i Veroniku razlikuje po različitim naočalama.

- Iako smo dvojajčane blizanke i razlikujemo se po visini, ipak jako ličimo pa nas je teško razlikovati. Ono što naši prijatelji prepoznaju je da je jedna malo mirnija, a druga malo glasnija, pa nas tako najbolje razlikuju - kažu nam djevojčice.

Profesorica Pranjić objasnila nam je i kako se s vremenom kod blizanaca javljaju i razlike u ponašanju te potreba za izgradnjom vlastitog identiteta, što je slučaj s blizankama sedmog razreda, Lucijom i Monikom.

- Učiteljica od prvog do četvrtog razreda nas je prije stalno mijenjala jer smo se isto oblačile. Sada svaka ima razvijen svoj stil i stil oblačenja, pa se zna koja je koja - kažu. 

Djevojke kažu da su drugačije po osobnosti, ali imaju isto društvo. 

- Obje treniramo tenis i šah. Monika pjeva i svira, a ja više volim matematiku. Što smo starije, svaka pronalazi svoje interese - kaže Lucija. 

Ta je priča bila jako zanimljiva učenici sedmog razreda, Petri Hertl, koja je o tome odlučila napisati reportažu za učeničko natjecanje Lidrano.

- Dok sam koračala školom primijetila sam velik broj blizanaca. To mi se činilo kao jako zanimljivo, jer za jednu malu školu ih zaista imamo jako puno - kaže Petra koja bi voljela postati novinarka.

- Nastavnica nam je često znala zadavati razne zadatke u kojima sam sudjelovala. Volim pisati, a sudjelovanje na Lidranu mi je bila velika želja. Razmišljala sam što bih u životu htjela biti i novinarstvo mi se sada čini kao nešto najzanimljivije. Zato sam za sudjelovanje na Lidranu odlučila napraviti reportažu i moram priznati da sam se jako zabavila pišući ju - kaže Petra koja je prije pisanja morala napraviti i istraživanje.

- Mama mi je zdravstvene struke pa sam nju pitala za znanstveni dio o blizanačkim trudnoćama. Tu sam se pripremila sa znanstvenim činjenicama. Kasnije sam intervjuirala svakog od parova blizanaca i s time napravila cijelu reportažu. - kaže.

- Svi su bili jako smiješni i zanimljivi, bilo mi je jako zabavno raditi s njima. Smijala sam se na svakom intervjuu, ali najsmješnije mi je bilo intervjuirati braću Emanuela i Antonija. Cijelo su vrijeme zbijali šale i rekli mi kako nakon dvije godine više ne žele sjediti skupa jer se ne žele gledati i u školi i doma - kaže nam buduća novinarka.

Petrina mentorica, Ivana Kujundžić, kaže kako je bila oduševljena Petrinom idejom.

- Svake godine za Lidrano tražimo nove ideje i nešto što bi bilo aktualno za tu godinu, što se stvarno događa. Meni se Petrina ideja dopala i jako sam sretna što sam joj bila mentorica. 

Meni blizanci nikada nisu bili neobična pojava u školi, ali kada sagledam širu sliku, za jedno malo mjesto stvarno jest posebno - zaključuje.