Nizar Shoukry (55) u Hrvatsku je došao 1984. Tijekom rata kao student je pomagao Slavoncima, a nakon migrantske krize 2015. dobio je nagradu Ponos Hrvatske. Danas kaže kako je više Hrvat nego Sirijac
LIJEPA PRIČA IZ VUKOVARA
'Sirijac sam i volim Hrvatsku i Vukovar. Imate najljepšu zemlju na svijetu, a iz nje odlaze ljudi'
Doktor iz Sirije, Nizar Shoukry (55), u Hrvatskoj se planirao zadržati šest godina svoga studiranja. Tih šest godina pretvorilo se u 35, tijekom kojih je upoznao suprugu i dobio dvije kćeri.
Pogledajte video: 'Imate najljepšu zemlju na svijetu'
Pokretanje videa...
VIDEO
On je 1984. odlučio doći u Hrvatsku, gdje je u Zagrebu upisao Filozofski fakultet te, nakon godinu dana, Stomatološki fakultet, na kojemu je diplomirao.
- Tito nam je omogućio dolazak na studiranje u bivšu Jugoslaviju. Tad je Jugoslavija bila poznata u Europi i na Bliskom istoku zbog svojih kvalitetnih fakulteta. Jugoslavija je nama tad bila prihvatljivija od svih drugih zemalja, a srce me vuklo prema Zagrebu - započeo je.
'Završio sam vojsku i vratio se u Zagreb'
Kaže kako mu je vrijeme u Zagrebu bilo ludo i nezaboravno.
Brzo se uklopio, a prijatelji su ga naučili hrvatskom jeziku, tradiciji i kulturi, ali i hrvatskoj povijesti. Nakon što je diplomirao, morao se vratiti u rodnu Siriju dvije godine kako bi odslužio vojsku.
- Kad sam završio vojsku, odmah sam rekao tati da se vraćam u Zagreb. Sad sam 35 godina ovdje, u Hrvatskoj, moja majka je umrla i od tada me nije više vidjela. Možda to puno ljudi ne shvaća, ali ja se više osjećam Hrvat nego kao Sirijac - ispričao je iskreno Nizar.
Kad se odlučio vratiti u Hrvatsku, nastupila je kriza.
Mnogi su ga tad pitali: ‘Jesi li lud? Zašto si se vratio?’, ali on im je odgovorio kako imaju najljepšu zemlju na planeti.
- Hrvatska ima toliko bogatstvo i tako malo ljudi. Politika poslije rata uzela je drugi smjer. Rat donese samo razdor, ali da u 30 godina ne možemo doći do oporavka, to ne mogu shvatiti. Bog je stvorio raj na zemlji, a to je Hrvatska, raj koji će ostati bez ljudi - rekao je.
Za vrijeme rata studirao u Zagrebu
On je ratno vrijeme proveo u svojoj Hrvatskoj, tada kao student u Zagrebu.
- Bio sam student u Zagrebu za vrijeme rata, sjećam se napada na Pantovčak, bio sam tada na trgu, prošao sam to vrijeme. Sudjelovao sam i u prikupljanju pomoći za Slavoniju i Baranju. Poslali smo kamione i kamione, razne potrepštine su kroz organizacije skupljene, koliko god smo imali snage i mogućnosti – prisjetio se.
Nizar se u Hrvatskoj zaljubio u Draganu, oženio se prije 20 godina i s njom dobio dvije kćeri.
Kako ga je jednom srce vuklo ka Zagrebu, nekoliko godina kasnije ga je odvuklo u Vukovar.
- Kada se vratite u prošlost i u ono vrijeme prije gdje Vukovar nije imao perspektivu za opstanak, današnji Vukovar se jako razlikuje od toga. Vukovar sada ide naprijed, puno je ljepše sada nego prije. Ima puno potencijala, a svi mi možemo dati puno za naš grad – rekao je doktor.
Kaže kako mu je Vukovar predivan, miran je i misli kako se za grad na Dunavu može još puno toga napraviti.
- Mislim da je Vukovar zaslužio još bolje uvijete i država bi se trebala fokusirati na ovaj grad. Što je sve prošao, mislim da niti jedan drugi grad u Hrvatskoj ne bi opstao kao ovaj. Vukovar ide naprijed, korak po korak, puno ljepše izgleda sada nego prije i za život i za obitelj – iskreno je rekao.
Vukovar mi je draži
Dodao je i da mu je Vukovar puno draži grad od Zagreba zbog mirnog načina života.
- Živio sam u Zagrebu, ovdje je život neusporediv. Nema gužve, nisi opterećen, stigneš sve napraviti na vrijeme, drugačiji su ljudi, svi se poznaju međusobno i postoji više kontakta među ljudima. To daje ljudima sigurnost. Zagreb je velik grad, ima samo puno ljudi, nema duh kao prije. U Vukovar je potrebno samo malo ulaganja i otvaranja novih radnih mjesta i vratit će se sjaj u ovaj grad – nada se.
Njegove djevojčice u Vukovaru imaju prilike napredovati, kaže, ali bi mu bilo žao da grad ne napreduje zajedno s njima pogotovo kada se neprestano suočava s iseljavanjem iz svog grada.
- Povijest je povijest, ali ne treba djecu opterećivati njome. Tko nema prošlost, nema ni budućnost. U prošlosti griješimo i naučimo iz toga. Ne možemo bacati teret prošlosti na mlađe generacije jer oni to nose u svoju budućnost. Investicija treba biti u ljudima. Hrvatska ne bi postojala bez Hrvata, a Hrvati su stvorili Hrvatsku. Nemam ništa protiv ulaganja u infrastrukturu, ali što nam vrijedi autocesta, igralište, staza za pješaka ako izgubimo ljude koji su tom stazom trebali kročiti. Rak Hrvatske je odlazak mladih ljudi, možda to ne osjećamo, ali odlazak mladih će doći na naplatu. Ako mlade generacije odlaze, neće nas više biti – iskreno je rekao Vukovarac.
Prijašnje godine iseljavanja iz Slavonije nisu prvi puta da je nešto takvo doživio, s obzirom na to kako je 2015. u kampovima nesebično i neumorno pomagao izbjeglicama u Slavoniji.
Tad je dobio nagradu Ponos Hrvatske za doprinos, volontiranje i humanost pokazanu tijekom migrantske krize.
- Moje kćeri rastu, jedna ima 16, a druga 10 godina. Još malo pa će me napustiti. U tim se trenucima sjetim svoje majke koja je plakala kad sam odlazio. Svaka majka pati kad njezina djeca odlaze u Njemačku, Austriju ili Irsku. Teško to pada na srce. Jako je bolno. Svaki gubitak Hrvatice ili Hrvata koji odlazi izvan države veliki je gubitak za Hrvatsku - nastavio je doktor.
Kaže kako je ključno upravo otvaranje novih radnih mjesta u Vukovaru jer je to jedino što će u njemu zadržati mlade.
- U svakom se gradu traže različite mogućnosti kako bi se naša djeca mogla razvijati puno bolje. Kada se djeca nalaze u manjim sredinama kod njih se stvara poriv da što prije odrastu kako bi se mogli odseliti jer svi teže različitim mogućnostima u njihovom gradu. Kada im se pruže različite mogućnosti, ostaju im sjećanja, i to ona lijepa, na mjesta u kojima su odrasli. Treba stvoriti nova radna mjesta, ako ja imam radno mjesto, neću razmišljati o odlasku. Pitajte ljude koji su otišli zašto su otišli. Većina će reći da u Hrvatskoj nisu mogli pronaći adekvatno radno mjesto kako bi mogli živjeti. Fokus države trebao bi biti na mladim ljudima i na otvaranju novih radnih mjesta te ne bi bilo loše da od Vukovara i Slavonije naprave oaze. Mi smo bogato područje – dodao je.
Nada se kako će Vukovar jednog dana pružiti sigurnost njegovoj djeci kakvu on sada osjeća.
- U Hrvatskoj sam od prokletog rata do dana današnjeg. Vukovar mi sada daje stabilnost i sigurnost. Ja u očima svoje djece vidim mir i oni će otići jednog dana, ali dok su pod mojim krovom omogućit ću im sve. Vukovar je prekrasan, samo malo investicija i krasno će nam svima biti – zaključio je.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
