Radiolog objasnio o koroni sve što ljude zanima, a ne razumiju

- Ne pravim se pametan ili važan. Kao i svi drugi, očekivao sam da država odvoji vremena na TV i obrazuje građanstvo. Umjesto toga, imamo oprečne izjave i naredbe koje se izgovore pa povuku. Čak, kad netko kaže bilo što vezano za epidemiju, dobije salvu napada i uvreda od ljudi koji dežurno i uredno, svaki dan, čekaju da izađe neka vijest, kako bi imali što napadati. Posebno kad se radi o vijestima koje jedan dio vlasti ne želi čuti. No, nisam ovdje da bih se bavio politikom. Ne želim, piše srbijanski radiolog Aleksandar Ivković, kojeg prenosi Nova.rs. 

- Kriznom štabu ne zamjeraju jedino članovi njihovih obitelji (barem ne javno). Nije im lako, a nema im natrag, i vjerujem da se trude da svi budu zadovoljni, što je u epidemiji nemoguće. Ipak da se vratimo na današnju temu. Ostavljanje i prepuštanje ljudima da se sami obrazuju je ogromna greška, nastavlja liječnik. Ostatak njegovih pitanja i odgovora prenosimo u cijelosti. 

Što je SARS-CoV-2 a što Covid-19?

Početkom prosinca su u Kini, u Wuhanu, primijetili da, usred epidemije gripe, dolazi do upale pluća i tijeka bolesti različitog kod nekih pacijenata. Upale su bile obostrane, simptomi nisu nastupali brzo te je zaključeno da se radi o nekoj novoj bolesti. Imali su loša iskustva sa SARS-om i odlučili su, ovaj put, obavijestiti ostatak sveta. To su učinili 31.prosinca 2019. godine. Već nakon par dana je napravljen, “pročitan” genom virusa. Primijećeno je da dosta nalikuje SARS-u, ali se dovoljno razlikuje da nije ista bolest. Da ne bi bilo konfuzije, bolest je nazvana Covid-19 (bolest izazvana korona virusom iz 2019. godine) a virus SARS-CoV-2 (Teški akutni respiratorni sindrom izazvan korona virusom drugim te vrste). Da su znali u tom trenutku malo više, mogli bi nazvati bolest recimo Teški akutni sindrom čitavog tijela - SAWBS.

Kako je nastao virus?

Prešao je sa životinje na čovjeka. Postoji nekoliko verzija kako, kad i zašto. Krenimo od 'zašto'. Puno virusa živi u životinjama, preteča ovog virusa dolazi iz šišmiša. I nije nimalo neočekivano. Ima još virusa koji mogu, i koji će vjerovatno nekad izazvati epidemije, a moguće i pandemije. To je prirodni slijed. Nije ništa neobično. Sasvim je očekivano da se virusi prilagode zaposjednuti najdominantniju vrstu.

U filmovima je to jednostavno - jedan šišmiš pljune, svinja to pojede, ljudi pojedu svinju i nastane epidemija. Nije tako. Pojednostavimo. Virus zarazi neku vrstu blisku šišmišima. Djelomično se promijeni. I dalje dolazi do kontakta sa originalnim virusom. Verzije koje su mutirale tako da se bolje prenose opstanu u drugim vrstama. Sasvim sigurno neka od tih verzija virusa napada i ljude, ali još nije sposobna prenositi se sa čovjeka na čovjeka. Mutira shodno svojoj okolini. Tako izmijenjena, živi u životinjskim vrstama, ali je sve bliža ljudima. Sve dok se ne dogodi takva mutacija koja omogućuje prijenos na čovjeka, i opstanak u njemu. Taj proces traje desetljećima. Za ovaj virus se misli da potječe još iz druge polovice 19. stoljeća, slično kao i HIV.

POSTOJI RJEŠENJE Nova Covid studija otkrila važan i čest problem zdravlja većine

Kako znamo da je virus prirodno nastao?

Pored svih logičkih i objektivnih indicija, jednostavno postoji program kojim se može usporediti genom ovog, sa genomom ostalih virusa. Ostala bi sekvenca, potpis, da je došlo do umjetnog miješanja. Na stranu što još nismo sposobni napraviti nešto ovakvo. Nema nikakve sumnje da je virus nastao potpuno prirodno.

Postoji li lijek?

Ne. Ne postoji. To što političari reklamiraju samo je znak njihovog nepoznavanja znanosti i želje za jeftinom popularnošću. Svi gromoglasno najavljivani lijekovi su se pokazali nedjelotvornima. Možda je razlog taj što su virusi suviše jednostavni. Po biolozima nisu ni živi. Kako ubiti nešto što nije živo?

Kako se naše tijelo brani?

Jedina prava obrana je stvaranje antitijela. Antitijela su dijelovi koje proizvodi naš imunološki sustav onda kad uspije prepoznati to što ga napada. Nema čudesnih lijekova, nema čudesnih obrana, nema grgoljenja slane vode i octa. Samo antitijela. Nema jačanja imunosustava, to jednostavno ne postoji. Postoji omogućavanje našem imunitetu da radi time što unosimo sve potrebne materije iz biljne i životinjske hrane, bez suludih dijeta, i time što ne pušimo, ne opijamo se, ne drogiramo se, ne prejedamo se i slično.

Kako djeluje cjepivo?

Cjepivo nije neka posebna, neshvatljiva mudrost. U tijelo unosimo djelić virusa koji nas ne može zaraziti, ali natjera tijelo da proizvodi ista antitijela kao da je ušao čitav virus. Ako ponovo dođemo u dodir sa virusom, organizam je već naučen braniti se. To ne znači nužno da se nećemo razboljeti - cjepivo nije štit. To znači da ćemo se uspješno obraniti od virusa. Ima raznih načina kako napraviti cjepivo. Priče koje plasiraju oni koji istinski ne razumiju ništa su besmislene, i ne treba ih slušati. Neki to prenose jer su bez ikakvog znanja, drugi jer ne znaju logično razmišljati, treći jer imaju financijsku korist od toga. Četvrti to rade jer su jednostavno zli i žele smrt drugima.

Postoji li cjepivo protiv Covida-19, odnosno protiv virusa SARS-CoV-2?

Ne. Još uvijek ne postoji i nije izvjesno da će ga uopće biti. Nadamo se. Mnogi pokušavaju napraviti ga, ali još uvijek nema izvjesnosti. Koriste se stare metode, ali i neke potpuno nove, poput miRNA cjepiva.

Stvara li se panika da bi farmaceuti zaradili? 

Ne. To je velika glupost. Farmakološka industrija nema posebne financijske interese za istraživanjem novih cjepiva. Nema zarade, a mogući su veliki gubici. Da imaju veću zaradu, vjerujem da bi brže došlo do pronalaska sigurnih cjepiva.

Je li Svjetska zdravstvena organizacija privatna firma?

To je također velika zabluda. SZO predstavlja skup svih ministarstava zdravlja. Znači, skup svih nas. Nije firma. Nema moć odlučivanja. Daje samo preporuke. Pokušavaju ravnomjerno rasporediti sve onim državama koje nemaju dovoljno novca. Svaka donacija je dobrodošla. Informacije dolaze k njima, i oni ih prosljeđuju svim državama. Tako doznajemo sve. Ima li grešaka? Naravno. Uglavnom zbog političkih pritisaka najvećih država i zbog prikrivanja podataka u pojedinim državama

Kako virusi oštećuju naše tijelo?

Kad virusi uđu u naš organizam, pokušavaju se zakvačiti za ACR2 receptore kojih ima u plućima, grlu, nosu, bubrezima, testisima, crijevima, ali i u zidovima arterija. Tu gdje se nađu, ulaze u stanice, multipliciraju se i idu dalje ubijajući stanicu. Imaju jednu opasnu osobinu - blokiraju interferone koji nam služe da obavjeste druge stanice. Ostaju dugo neprimijećeni. Ovih dana je izašlo novo istraživanje koje je otkrilo utjecaj na interferone, i to je najznačajnije, iako već taj podatak znamo mjesecima. Ali kad Ameri nešto otkriju, to je uvijek prvo. Vjerovatno sam već mjesecima gledao u čarobnu kuglu i pisao o tome. Nisam to otkrio ja. Samo sam pročitao šta su otkrili drugi.

Najčešće se razvija upala pluća, obostrano, a komplikacije se događaju i na bubrezima, srcu, mozgu i arterijama. Ostavlja trajne posljedice. Uzrok smrti može biti prejaka imuna reakcija – citokina oluja, infarkt, krvarenje (prije svega u mozgu), ali i prevelika iscrpljenost organizma, kao i dehidracija. Koliko ljudi će umrijeti, ovisi o mnogo faktora -  što više oboljelih ima, veća će biti smrtnost. Što više ljudi u bolnicama, više će umirati i od drugih bolesti.

LJUBAV NEMA GRANICA Dirljiva fotografija ispred Rebra - našli način za posjet oboljelom

Hoće li se razboljeti svatko tko dođe u kontakt sa virusom?

Naravno da neće. Čak će mnogi zaraženi imati prilično lak oblik bolesti. Njih 80 posto. Najlogičnije objašnjenje za to je mala količina virusa koja uđe u tijelo, nedovoljna da izazove ozbiljnu bolest no postoje i druge mogućnosti.

Ostaju li trajne posljedice?

Ostaju. Ne kod svakog, ali ipak ih ima - oštećenja na plućima, mozgu, srcu, bubrezima, crijevima.

Je li moguće postići kolektivni imunitet?

Zaražavanjem bez kontrole nije. Imunitet traje kratko. Ima ponovno bolesnih. Moguće je samo putem cjepiva, ako ih bude.

Kako se prenosi virus?

Kašljanjem, kihanjem, glasnim govorenjem, ali i disanjem. Virus može biti u kapljicama, ali i u samom zraku. Zato nam je potrebno više nivoa zaštite.

Štite li maske? 

Štite. Nemamo neki drugi posebno pametan način zaštite. Malo maskama, malo higijenom, malo držanjem distance, malo odgovornijim ponašanjem. Sve zajedno nam daje zaštitu. Ništa posebno neće zaštiti, zajedno hoće.

Čemu služe izolacije i samoizolacije? 

Služe tome da bolesni ne šetaju okolo i ne raznose viruse, ali i da zdravi budu u manjem kontaktu s drugima koji bi mogli prenijeti viruse. Primjena zatvaranja samo je znak da nemamo drugi način obrane. 

Je li opravdano zatvarati ljude u kuće?

Po mom mišljenju nije. Treba natjerati sve da izađu i šetaju, ali ne tamo gdje ima drugih ljudi. Da bi to uspjelo, potrebno je shvatiti da ne smije biti grupiranja. Uvijek sam optimist, i nadam se kako će većina shvatiti da je potrebno malo discipline kako drastične mjere ne bi bile potrebne.

Treba li pustiti da se što više ljudi zarazi kako bi stvorili imunitet?

Ta ideja je zanimljiva, ali generalno pogrešna. Moguća je za bolesti koje ne ostavljaju posljedice, a imunitet traje dugo. Kod ove bolesti imunitet traje kratko, a posljedice mogu biti katastrofalne. Svako tko je to svjesno napravio, počinio je zločin. To je nešto što se nipošto ne smije napraviti. 

Umiru li samo stari bolesni?

Svatko kome je organizam oštećen ima veće šanse umrijeti od bilo koje bolesti. Ne radi se o tome da baš ova bolest specijalno napada starije. Podjednako mogu umrijeti i mladi, jaki, zdravi.

Je li bez obdukcije moguće znati uzrok smrti?

Naravno. Pacijenti kod ove bolesti umiru nakon više dana provedenih u bolnici. Za to vrijeme se napravi  puno pregleda i točno znamo stanje svih organa. Tu priču šire oni koji žele prikazati kako se ustvari umire od prirodnih uzroka, a ne od bolesti. Što bi se pokazalo obdukcijom, a da već ne znamo? Eventualno da je stanje bilo još gore. Obdukcije se rade kad ne znamo uzrok smrti. Ne rade se onda kad pacijent dva tjedna provede na respiratoru. Bolest djeluje na sve organe. Hoće li doći do citokinske oluje, ili infarkta ili krvarenja, nevažno je, uzrok je poznat. Čak i kad bolest skrati život za samo jedan dan. Tko od nas smatra da ima pravo nekome oduzeti taj jedan dan?

Širi li se namjerno strah?

Još prije nego što je bolest stigla u Europu, napisao sam da je najvažnije ne paničariti. Strah je prisutan, nepoznata je bolest. Potrebno je iznositi istinu, a ne širiti paniku netočnim vijestima. Želim se osvrnuti na strah koji vrlo namjerno i svjesno šire pojeninci o kojima zaista nemam ništa lijepo reći. Oni se navodno bore za slobodu. Ta sloboda koju propagiraju podrazumijeva da postoji samo njihovo jednoumlje, da se spaljuju knjige, uništavaju izložbe i beskonačno šire bolesti. Po njima, sve se radi da bi se prodale cjepiva koje služe uništavanju svijeta. Surova istina je da će u sljedećih par godina jedva biti dovoljno cjepiva samo za najugroženije grupe.

Je li točno da ne znamo ništa o virusu SARS-CoV-2?

To je potpuno netočno. Zna se genom virusa, zna se mjesto ulaska, zna se način kako napada stanice, zna se koje posljedice ostavlja, zna se njegova radiološka slika. Cjepiva su u razvoju. Ispituju se ljekovi. Ne znamo kakvo će stanje biti za dvije godine, nije prošlo toliko vremena.

Jedan nazovistručnjak tvrdi da se razboli više ljudi koji nose maske. Žalosno što nikada nije naučio bilo šta. Nije čuo za paradoks šljema, ili za Simpsonov paradoks. Prvi kaže da je bilo mnogo više ranjenih otkad su se počeli koristiti šljemovi u ratu, a drugi da se utopilo više onih sa pojasevima za spašavanje nego onih bez. Više ranjenih je zato što je veća šansa da se preživi jer šljem štiti, ranije nije štitilo ništa. Pojasevi za spašavanje se nose u oluji, pomorskim bitkama, tad tonu brodovi. Žalosno je kad nazoviučene osobe ne mogu shvatiti obične, logične podatke. Ili namjerno šire laži. A to je onda za neke druge institucije.

Mnogi liječnici ne znaju podatke o virusima, nije njihova uska struka, a nitko se nije potrudio objasniti im. Zato imamo oprečne izjave, i zato mnogi ne znaju dati dobre savjete, piše Ivković.

***