Ramiz Fazlović (59) s ljubimcem dijeli teške bolesti i malu mirovinu
NERAZDVOJNI SU
Puljanin: 'Moj pas Teri je slijep. Nosim ga svaki dan u šetnju. Obojica imamo dijabetes...'
Obojica imaju dijabetes, jedan slijep drugi poluslijep te troše inzulin. Ramiz Fazlović (59) svog ljubimca Terija nosi svaki dan u rukama više od 10 kilometara. Teri je zbog dijabetesa potpuno oslijepio prije četiri godine, a Ramiz je stradao na poslu i ostao slijep na lijevo oko. Teri ponekad napravi tek par koraka. Dalje ne može i čeka Ramiza da ga stavi u naručje, blizu srca. I zato ga vlasnik neumorno nosi u rukama po cijeloj Puli. I nema Puljanina koji ih ne zna i ne zaustavi se da pomaze Terija.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:57
Mješanac ima 12 godina i veterinari su ga otpisali još prije četiri godine. Ali pas se, zahvaljujući požrtvovnom vlasniku 'vratio među žive'. Ne da se. Ramiz mu svaki dan daje injekcije inzulina, a i sam pije tablete za dijabetes. I to rade u isto vrijeme. I dva prijatelja pješače i po kiši i po suncu kroz grad, jer Ramiz želi da Teri kroz njegove oči 'vidi svijet'.
- Evo moj mali. Sada prolazimo pored HEP-a. Tu ti plaćam struju. Sad ćemo na tržnicu kupiti povrća i mesa. A onda ćemo ići po tvoje poslastice - tepa Ramiz svom ljubimcu dok ga grčevito stišće u rukama. A i sam zbog dijabetesa teško hoda.
Nigdje ne ide bez svog drvenog štapa koji mu je potpora kada se jako umori. A teško je nositi psa od 7,5 kilograma po cijelom gradu, ukupno desetak kilometara u par navrata. Prva šetnja je u 6 ujutro, a zadnja oko 1.30 sati. I tako svaki dan. Nema veće ljubavi, kaže Ramiz od zahvalnog psa, potpuno slijepog koji ipak živi svoj najbolji, pseći život. U naručju gazde.
- Teri je mješanac koji je meni sve u životu. Shvatio sam da je potpuno slijep, jer se zabijao u stabla. Šećer mu zna biti 27. Veterinari su rekli da je gotovo. Ali nije. Može on još. Nerazdvojni smo 24 sata dnevno, jer Teri bi bez mene uginuo. Ako se slučajno bez njega uputim nešto obaviti u grad, cvili pred vratima dok se ne pojavim. I spavamo zajedno. Jedan uz drugog. Voli ga i moja žena, ali ona ne može s nama, jer je teško bolesna - priča Ramiz.
Dodaje kako mu ljudi prilaze i ispituju otkud mu snaga nositi psa kad je i sam toliko bolestan. Nije mu problem niti mirovina od oko 600 eura od koje žive on, teško bolesna supruga i Teri jer Ramiz skoro trećinu mirovine daje za pseće lijekove.
- Pa samo vađenje krvi košta 100 eura. Ali nije meni ništa teško. Prvo on, pa ja. U njegovom mutnom pogledu vidim ljubav i zahvalnost. To mi ne može platiti nikakav euro. Dok god diše i dok god ga ja mogu nositi hramljući na jednu nogu, nas dvojica ćemo polako kroz dan - rekao je vlasnik.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
