'Pucali su na nas iz pošte. Legli smo, metak je pogodio Jovića'

Povodom obljetnice Krvavog Uskrsa 1991. godine, dana kad su se na Plitvicama sukobile hrvatski policajci sa srpskim pobunjenicima, donosimo vam feljton o događaju nakon kojeg je svima postalo jasno da nas čekaju teška i krvava vremena ...
U drugom dijelu, tragičnog 31. ožujka prisjećaju se oni koji su tog dana poslani na Plitvice...

Na Veliku subotu zapovjeđeno je da idemo na Plitvice jer su ih okupirali pobunjeni Srbi. Naoružali smo se te krenuli uspostaviti red i mir, prisjetili su se svojedobno za 24sata pripadnici Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje čiji je suborac Josip Jović poginuo kao prva žrtva Domovinskog rata. 

Oko 200 pripadnika Jedinice za posebne zadatke Rakitje, Jedinica za posebne zadatke Kumrovec i ATJ Lučko krenuli su oko 22.30 sati prema Plitvicama. Vozili su se u tri autobusa Zagrebačkih transporta i nekoliko kamiona. Prvi autobus vozio je general Ljubo Ćesić Rojs. 

- U selu Veljun jedan je autobus ostao u kvaru. Tada sam rekao zapovjedniku Andabaku da moramo što prije otići jer je Veljun srpsko selo. Ukrcali smo ljude iz tog pokvarenog autobusa i hrabro krenuli prema Koranskome mostu - kazao nam je Rojs.

Prolaz Koranskim mostom osigurali su pripadnici ATJ Lučko s dva borbena oklopna vozila. Kad su pripadnici Jedinica za posebne zadatke stigli do mosta oko 5 sati, vozači buseva i kamiona ugasili su svjetla kako ih Srbi ne bi vidjeli. 

- Kad smo od mosta prošli 100-tinjak metara, iz BOV-a su nam javili da nailazimo na barikade. U tom trenutku, kad smo stali, po nama su počeli pucati sa svih strana. Odmah sam otvorio vrata te su specijalci istrčali i zauzeli položaje - rekao je Rojs. 

Srbi se sakrili u šumu i pucali

S desne strane Rojsu u autobusu stajao je general Josip Lucić, koji je tada bio zapovjednik Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje, a na stepenicama se nalazio brigadir Zdravko Andabak, tada zapovjednik 1. satnije. 

- Ta pucnjava je bila strašna. Kod mene je u busu bilo ranjeno šestero, a nakon pet minuta, kad se smirilo, vidio sam da je pogođena moja puška koju sam imao prebačenu preko glave. Taj metak koji je pogodio u pušku prošao je iznad glave generala Lucića, pored brigadira Andabaka i samo nas je Bog spasio - rekao je Rojs. 

Kad se situacija smirila, sva stakla na autobusima bila su razbijena, gume probušene, a u autobus koji je vozio general Rojs uletjela je tromblonska mina koja, nasreću, zbog neizvučenog osigurača nije eksplodirala. 

U hotelu Jezero bili su Talijani

Nakon što su Srbi osuli snažnu paljbu, Hrvati su uzvratili paljbu i krenuli u čišćenje terena 

- Kad je prošao prvi šok, krenuli smo prema hotelu Jezero. Krenuli smo lijevom i desnom stranom ceste, no nismo ulazili u šumu jer magla i snijeg nisu dopuštali da idemo dublje u šumu. U jednoj skupini na koju smo naletjeli uhitili smo i Gorana Hadžića. Kad se sjetim svega toga, naviru mi emocije i ponekad mije teško. No tada smo profesionalno odradili posao i nismo ni jedan zločin napravili - kazao nam je  brigadir Andabak. 

Božo Kožul, koji je tada bio zapovjednik prvog voda druge satnije, bio je u drugom autobusu.

Pokretanje videa...

02:08

Video: 24sata/pixsell

Okružila ih JNA sa svih strana

- Bila je velika magla, a Srbi su nam upadali u ruke. Oni su bili iznenađeni. Kad smo napravili red, general Lucić mi je rekao da s postrojbom odem u hotel Jezero. U hotelu se nalazilo 250 Talijana. Neke je bilo strah, a neki su čak mislili da je puškaranje nekakav običaj u Hrvatskoj. Tek kad su vidjeli o čemu se radi, shvatili su da to nije bila šala. Ubrzo su stigli autobusi po njih i evakuirali ih. Nakon završetka akcije pješice smo se vraćali jer je oklopna brigada JNA bila uz cestu. Kako smo išli po Koranskome mostu, bilo je zanimljivo vidjeti da je nekoliko pripadnika JNA koji su, pretpostavljam, bili Hrvati i druge nacionalnosti dignulo dva prsta. Kad vojnik s tenka s kojim trebate izmijeniti pucnjavu digne dva prsta, to te pozitivno šokira - prisjetio se Kožul. 

DAN KAD JE POČEO RAT 'Pakrac pripajamo SAO Krajini, ostavite nam oružje i bježite'

General Josip Lucić, koji je vodio operaciju na Plitvicama, kaže da ih je tada, nakon pucnjave, okružila JNA, koja je podignula oko 10.000 vojnika spremnih ubiti pripadnike Jedinice za posebne zadatke i ATJ Lučko. 
- Zatvorili su sve izlazne pravce s Plitvičkih jezera i čekali zapovijed iz Beograda da nas pobiju, no to se nije zbilo. Nakon 25 godina želim se zahvaliti svim tim ljudima koji su se tada dobrovoljno javili i koji su tada uložili golemi napor u očuvanje hrvatskog teritorija - rekao je general Lucić i dodao kako je Jedinica za posebne zadatke bila jezgra za nastanak hrvatskih oružanih snaga.

Kad su ga ustrijelili, rekao je suborcu: ‘Tata, tata!’  

Vinko Ravić je zajedno s pokojnim Josipom Jovićem čistio teren od pobunjenih Srba. 

- Zapucali su na nas iz pošte. Zalegli smo, a Jović je bio s moje desne strane. Kad su ga pogodili čučao je kraj stabla, a onda je legao na leđa. Pitao sam ga: ‘Što je bilo?’. Kaže on: ‘Pogodili su me’. Ravić dodaje kako su Jovićeve posljednje riječi bile: ‘Tata,tata’. Jovića je metak pogodio s lijeve strane. 

General Rojs je rekao da su tražili helikopter JNA da prebaci Jovića u Zagreb, no to nisu učinili te je Josip Jović iskrvario i umro. 

Četnika Hadžića uhitili pa pustili

Sukob s pobunjenim Srbima na Plitvicama potrajao je nekoliko sati. Prema službenim policijskim izvješćima uhićeno je devet ljudi, među kojima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik izvršnog odbora SDS-a Vukovara. Oni su navodno “slučajno” tuda prolazili jer su krenuli na sastanak u Korenicu. Međutim, kod obojice je nađeno oružje.

Zapovjednik akcije Josip Lucić kazao je kako je u svim vozilima na koje su tamo naišli i kod svih “civila” našli oružje te kad su napadnuti na Plitvicama, tad nije bilo “slučajnih prolaznika”.