Hrvatsku je prošle godine potreslo krvoproliće u đakovačkom Centru za socijalnu skrb. Andrija Drežnjak tada je ubio socijalnu radnicu te teško ranio pravnika koji je deset dana kasnije podlegao ozljedama...
Drežnjak priznao krivnju, sestra ubijene socijalne radnice u suzama: 'Svi su je obožavali'
Andrija Drežnjak (62), bivši korisnik đakovačkog Centra za socijalnu skrb danas se izjasnio pred Županijskim sudom u Osijeku - priznao je krivnju za ubojstvo socijalne radnice Blaženke Poplašen (50) te Ivana Pavića (35), pravnika koji je u pucnjavi teško ozlijeđen te je preminuo deset dana kasnije u bolnici.
POGLEDAJTE VIDEO: Do sada se branio šutnjom
Pokretanje videa...
Andrija se do sada branio šutnjom te je govorio kako se ne osjeća krivim za ubojstvo za koje mu se sudi, no kada ga je danas sudac Davor Mitrović upitao osjeća li se krivim, odgovorio je da je kriv.
Prva svjedokinja bila je Nada Poplašen, starija sestra ubijene Blaženke.
Nada je za ubojstvo čula preko radija.
- Preko radija sam čula da je došlo do pucnjave u centru za socijalnu skrb. Cijeli će mi život taj zvuk ostati u glavi. - rekla je u suzama sestra ubijene.
Nakon što je čula za pucnjavu, odmah je zvala svoju stariju sestru, no ona se nije javljala. Nedugo nakon toga dobila je kobni poziv Blaženkinih kolega koji su joj izrazili sućut.
Za Andriju Nada nije ranije čula, govori kako ona i sestra nikada nisu pričale o poslu, no kako je kasnije čula kako je Andrija prijetio mnogim tvrtkama, ne samo njezinoj sestri.
- Moja je sestra bila prekrasna osoba, cijelo ju je Đakovo obožavalo. Samo ju je par tjedana dijelilo od 50-og rođendana." - ispričala je pred sudom shrvana sestra ubijene socijalne radnice.
Iako je Nada zahtijevala ostati slušati ročište, čim je vidjela ubojicu svoje sestre, promijenila je mišljenje.
- Sada sam ga vidjela, nemam više potrebu ostati ovdje. - zaključila je Nada koja do ovog ročišta nije vidjela čovjeka koji je njezinoj sestri okončao život.
Ovaj zastrašujuć događaj koji je potresao cijelu Hrvatsku izravno je doživjela upravo Ljubica Zovko. Ivanova kolegica koja je stajala svega nekoliko metara u istoj prostoriji kada je Andrija odlučio okončati Ivanov život. Zbog silnog šoka i potisnutih događaja, Ljubica u početku nije htjela doći u sudnicu kada se u njoj nalazio Andrija.
Tog kobnog dana, bio je običan lijep sunčan dan u Đakovu. Ljubica i Ivan u timu rade već pet godina pa su i tog dana dijelili svoju sobu u centru socijalne skrbi.
- Ivan je bio prekrasan čovjek, divan radnik. Gledala sam ga kao svog sina pa mi je teško govoriti o tome. - započela je Ljubica svoj iskaz.
Andrija je taj dan, kao i dan ranije, došao u centar socijalne skrbi posjetiti Ivana i Blaženku, a prvi na redu bio je Ivan.
- Ivan je kazao Andriji da mu je sve rekao dan ranije. Ne znam o čemu je točno bilo riječ jer dan ranije nisam radila. - ispričala je Ljubica.
Tog trenutka, Andrija je ustao kao da će izaći iz prostorije. Ona se ustala kako bi ga pozdravila i ispratila. Tada je vidjela kako Andrija u ruci drži neki predmet, no shvatila je o čemu je riječ pre kasno.
- Andrija je tada rekao "Da Ivane ali ona kuća" i onda se čuo glasan zvuk. - rekla je Ljubica.
Odjednom je vidjela Andriju kako diže desnu ruku i na svega pola metra udaljenosti ispaljuje glasni hitac u glavu njezinog dugogodišnjeg kolege.
- Bilo mi je šokantno, upitala sam se jesam li ja iduća kada sam shvatila što se dogodilo. Mislila sam da je Ivan mrtav kada sam vidjela njegovo krvavo lice. Istrčala sam za Andrijom i vikala "Ubio mi je Ivana!". - ispričala je Ljubica koja je htjela spriječiti Andriji izlazak iz zgrade socijalne skrbi, no kada je izašla na hodnik, njega više nije bilo.
Kada su ju pitali je li Andrija ranije radio probleme djelatnicima centra, ona je rekla kako to ne bi nazvala problemima.
Ljubica Zovko kaže i da se sjeća da je Blaženka Poplašen jedan dan došla s informacijama kako je čula da otac optuženika pokušava kupiti pištolj.
- Dopisom smo obavijestili policiju, opisali njihovo ponašanje i saznanje Blaženke o saznanju o nabavci oružja. - ispričala je.
Andrija ima sestru u Njemačkoj koja je Centar socijalne skrbi zvala jednom tjedno kako bi vidjela dolazi li Andrija još uvijek, kako kaže, "dosađivati".
- Dva tjedna Andrija stvarno nije dolazio, a onda je sestra nazvala i rekla kako je obitelj zvala, pitala je oca gdje je Andrija. On nije znao ali je rekao kako je otišao u centar i ponio nešto. Otac nije htio reći što. Sestra je nadodala kako se boji za socijalne radnike. Da im Andrija ne bi nešto napravio i rekla nam je da se čuvamo. - nastavila je Ljubica te dodala kako toga dana nije bilo incidenta.
Od Ljubice doznajemo kako su upozorili pismenim putem obiteljske liječnike oca i Andrije.
- Zamolila sam doktoricu da Andriji da uputnicu za psihijatra. On je otišao na pregled u ožujku, a doktor je rekao da nema promjena u ponašanju. - dodaje nam Ljubica
U jesen 2018. godine sklopljen je i proveden ugovor oko kuće, a u proljeće su krenule promjene u ponašanju.
- Andrija i njegov otac tada su počeli iskazivati nezadovoljstvo koje se konstantno povećavalo. - govori nam socijalna radnica.
Andrija i njegov otac počeli su dočekivati zaposlenike odmah pri početku radnog vremena.
- Oko sedam sati ujutro Andrija i njegov otac, svaki drugi dan, dolazili su i pričali kako će im Blaženka uzeti kuću. - objašnjava Ljubica.
Na sudu je Ljubica rekla kako je ugovor potpisala Blaženka, Andrijina skrbnica, i da je to bio glavni problem. Njezin potpis nalazio se na papiru jer je Andrija bio lišen poslovnih sposobnosti.
- Andrija i njegov otac govorili su da na ugovoru stoji potpis Blaženke i da je po tome nekretnina njena. - objašnjava socijalna radnica.
Pogledajte video: Drežnjak je nakon masakra pronađen u polju
Pokretanje videa...
Drežnjak je u centar dolazio gotovo svakodnevno. Bila mu je oduzeta poslovna sposobnost, liječen je na psihijatriji, a socijalna radnica koju je hladnokrvno smaknuo iz vatrenog oružja, bila mu je skrbnica po službenoj dužnosti.
U srpnju 2019. godine pričali smo s njegovim tada 95-godišnjim ocem Alojzom Drežnjakom koji nam je rekao da nije znao što planira njegov sin te kako bi ga on sam prijavio da je znao.
- Nije se slagao s tim što su mu odredili socijalnu radnicu za skrbnicu. Išao je na liječenje nekoliko puta u Popovaču i, kad bi se vratio, bilo mu je još lošije - rekao nam je Alojz, koji ne zna odakle njegovu sinu pištolj.
Nikad ga, dodao je, nije vidio s oružjem.
- Pretpostavljam da je pištolj kupio od nekoga. Novac koji su našli kod njega je uštedio.
Radio je i primao socijalnu pomoć i to stavljao na stranu. Ja sam teško bolestan, prije nekoliko godina me pogazio auto, još me sve boli, ali bol zbog toga što je moj Andrija učinio veća je - rekao je Alojz.
Andrija Drežnjak već je i prije bio osuđivan.
- Iz evidencije je vidljivo da je Andrija Drežnjak iz Đakova proglašen krivim presudom Općinskog suda u Đakovu 2011. godine za kazneno djelo protiv života i tijela - za nanošenje tjelesne ozljede - za što mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca uvjetno - rekla nam je Domoslava Grgić, glasnogovornica Općinskog suda u Osijeku.