Obavijesti

News

Komentari 89

'Preživio sam strijeljanje': Uoči Božića upali u selo i ubili civile

'Preživio sam strijeljanje': Uoči Božića upali u selo i ubili civile
1

U svojim domovima,ispred kućnih pragova u Bruški, zaseok Gornji Marinovići na današnji dan 1991. pripadnici tzv. "Milicije SAO Krajine" streljali su 11 civila. Jedan je čudom streljanje preživio

Desetak kilometara sjeveroistočno od Benkovca nalazi se hrvatsko selo Bruška i zaseok Marinovići u kojem je prije Domovinskog rata živjelo 76 stanovnika.

Na današnji da prije 25 godina cijela Bruška zavijena je u crno. Stravičan zločin počinjen je nad civilima. U krvavom piru ubijeno je 10 ljudi. Devet ih je bilo hrvatske nacionalnosti, a jedan je bio Srbin - Svetozar Drča (35). Sve se dogodilo navečer iza 20 sati. Iz kuća su izvedeni i na mjestu streljani.

- Povod ovom masakru je do kraja nejasan. Pretpostavlja se da je to bila neka vrsta osvete zbog današnjeg hrvatskog generala Nojka Marinovića, bivšeg pukovnika JNA i istaknutog zapovjednika brigade JNA u Trebinju koji je napustio JNA, prešao na hrvatsku stranu i u rujnu 1991. postao zapovjednik obrane grada Dubrovnika. On je rodom iz Bruške - kazao nam je povjesničar dr.sc. Jakša Raguž sa Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.

Ante Marinović, tada 31-godišnjak, iako pogođen s pet metaka nekim je čudom preživio streljanje

Ante Marinović

- Ranjen sam s pet metaka, pao sam na zemlju i izgubio svijest. Kada sam se osvijestio, vidio sam oca i brata mrtve kraj sebe - ispričao je Ante Marinović koji je još prije deset godina pozvan kao svjedok na haškom suđenju bivšem čelniku pobunjenih Srba u Hrvatskoj Milanu Martiću.

Tada je opisao kako je preživio pokolj, a isto stoji i u službenom izvještaju koje su zabilježile vlasti tzv. SAO Krajine odmah nakon ubojstava.

Poredali pred zid i streljali

Naime, tu večer su u njegovu kuću upala  "tri naoružana pripadnika milicije Krajine" s automatskim puškama u rukama dok su on, njegov brat, otac, tetak i susjed Stevo Drača kartali i pili. 

- Rekli su: 'Dižite se sa stola, hajde vanka', izveli nas iz kuće, poredali pred zid i počeli pucati. Sveto i tetak Petar su počeli trčati pa su pucali na njih i ubili ih na vratima dvorišta - svjedočio je Ante Marinović.

On je pao pokošen mecima zajedno s ocem i bratom. Nakon što se osvijestio otišao je kroz šumu do sela Klanjeva draga, udaljenog 6-7 km, gdje su ga primili rođaci koji su pozvali Hitnu pomoć. Odvezen je prvo u Benkovac, gdje su ga previli, a potom u bolnicu u Knin gdje je ostao desetak dana.

U bolnici u Kninu saznao da je u napadu na Brušku ubijeno još šest civila - Ika, Dragan, Stana, Manda, Krste i Draginja Marinović.

Spomen obilježje

- To selo je bila hrvatska enklava u dubini okupiranog benkovačkog teritorija u blizini hrvatskih položaja te je na srpskoj strani postojala bojazan za hrvatski protuudar u smjeru Bruške. Međutim, cilj je zapravo uvijek bio isti - čelnici Republike Srpske Krajine i pripadnici njenih političkih i vojnih struktura su prvenstveno htjeli potpunu etničku homogenost prostora koji su željeli pripojiti Velikoj Srbiji odnosno uništenje svih nesrba - istaknuo je Raguž.

Uspjela pobjeći ali je teško ranjena

Jasna Marinović Borina također je u pokolju bila teško ranjena. Ona je, stoji u izvještaju, ispričala sljedeće:

Jasna Marinović

- Možda je bilo negdje oko 20 sati kad se čulo kucanje na ulaznim vratima naše kuće. Ustala sam, došla do vrata i pitala tko je. "Milicija Krajine" odgovoreno mi je. Čuo se i neki rafal ispred naših vrata, nakon čega je majka rekla da bježimo. Mi ženske smo i pobjegle kroz dvorišta na druga vrata. Mom susjedu Draganu, koji je tada bio kod nas u kući, nepoznati glas rekao je "ruke uvis". Pobjegle smo iza nekog stoga sijena, a iza toga smo bježale preko nekog zida prema polju u vinograd. Pri prelasku zida pao je neki kamen i u tom momentu u našem pravcu je ispaljen i rafal pri čemu sam osjetila bol u ruci i nozi. Još kasnije sam čula pucnjavu koja je trajala kratko nakon čega je sve utišalo - ispričala je tada Jasna Marinović koja je tada imala tek 15 godina.

U vremenu od 20 do 21 sat mučki su ubili devet Marinovića - Krstu (65), Draginju (61), Petra (68), Roka (61), Dušana (35), Dragana (24), Stanu (65), Mandu (64) i Iku (53) te Svetozara Draču (35), dok su Ante Marinović (31) i Jasna Martinović Borina (15) bili teško ranjeni.  

'Ustaše su to napravile'

Službene vlasti tzv. Republike Srpske Krajine, u svom službenom izvještaju odnosno "Krivičnoj prijavi protiv nepoznatog učinioca krivičnog djela", a istražni sudac SAO Krajine izvršio je i očevid, utvrdile su da su civili lišeni života na svirep i podmukao način.

No u službenom dokumentu stoji da "Osnovano sumnjaju da su ovo krivično djelo počinili pripadnici ustaške diverzantsko-terorističke grupe iz razloga što su mještani Bruške svojim ponašanjem iskazali lojalnost prema vlastima SAO Krajine". Također napominju da su te iste ustaše izvršile i nekoliko diverzija u susjednim selima Obrovačke općine, miniranjem elektro i vodovodnih mreža.

Kapetan Dragan

Inače, kapetan Dragan je od 1993. pa negdje do pred Oluju u tada već od Hrvata posve 'očišćenoj' Bruškoj vodio nastavni centar za obuku tzv. specijalnih policijskih snaga "Alfa", a kroz centar je prošlo oko tisuću i pol ljudi, uključujući i novosadske četnike.

- Zločin počinjen 21. prosinca 1991. mu je omogućio da u pustoj Bruški obučava one koji su se trebali pobrinuti da zločinom oteta zemlja (p)ostane Velika Srbija, ideja zbog koje su i Marinovići tako okrutno likvidirani - zaključio je Raguž.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 89
Mimohod za  žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'
POČAST STRADALIMA S OVČARE

Mimohod za žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'

Obitelji ubijenih na Ovčari održale su u srijedu 17. mimohod u počast svojim najmilijima
Priča o barjaku i Vodotornju: Mlad i lud, svaki je put mijenjao zastavu. To je izluđivalo četnike
NEVJEROJATNA PRIČA

Priča o barjaku i Vodotornju: Mlad i lud, svaki je put mijenjao zastavu. To je izluđivalo četnike

Ivanika je jedne noći uzeo zastavu i popeo se na vrh. Svaki put kad bi je četnici skinuli granatom, on bi stavio novu. Ne znam ni kako, gore je falilo 20 stepenica, prisjetio se zapovjednik. Kasnije je to nastavio Džalto
'Mislili su da sam mrtav pa su me pokopali. Dok sam se vratio kući, majka mi je umrla od tuge'
SJEĆANJE NA DANE UŽASA

'Mislili su da sam mrtav pa su me pokopali. Dok sam se vratio kući, majka mi je umrla od tuge'

Zoran i Mario bili su maloljetni mladići kada su se odlučili braniti grad. Prošli su strašne strahote i iživljavanja 1991. na području Vukovara