Preostaje još bitka za Piranski zaljev, kranjsku kobasu i mlince

Izvrsno vino, prekrasnog mirisa po crnom bobičastom voću te mekanog, ali punog okusa je Teran Barbarosa 2015. koji je motovunski vinar Klaudio Tomaz predstavio proteklog vikenda na Vinart Grand Tastingu u Zagrebu. Posebno je vino jer je 40 posto grožđa ostavio da se prosuši na trsu.

Potom su se bobice 35 dana “namakale” u soku, a odležalo je godinu dana u drvenim bačvama, dijelom onima zapremnine 225 litara, a dijelom u petstolitarskima. Ima 14,6 posto alkohola, a pije se vrlo lako, iako bi se moglo reći i da se grize, koliko je gusto. Nije još u prodaji jer Klaudio čeka novu bocu i novu etiketu kojom će obilježiti i konačnu legalizaciju te istarske sorte koja je stoljećima davala težačko, pomalo grubo piće, koje je često završavalo u glasovitoj istarskoj supi, a posljednjeg desetljeća ambiciozniji vinari od njega rade vina za pamćenje. Klaudio Tomaz nije samo zbog odličnog vina zaslužio biti glavni lik ove lijepe priče o teranu. Njega su Slovenci krajem listopada 2016. istjerali s mariborskog Salona vina i delikatesa VinDel jer je na etiketi butelje pisalo teran. Bio je to vrhunac prilično glupe priče o slovenskoj zaštiti imena sorte koja je u subotu sretno završila. Objavljeno je da je Europska komisija prihvatila akt kojim se hrvatskim vinarima iz Istre priznaje pravo da vino koje proizvode od grožđa sorte teran prodaju pod nazivom “Hrvatska Istra – teran”. Priča je nevjerojatna jer je prvi put nekome uspjelo zaštititi ime sorte, no bilo je jasno da je pitanje vremena kad će ta zaštita pasti. I to unatoč hrvatskoj dugogodišnjoj šutnji.

Vinari slovenske regije Kras zaštitili su 2000. zemljopisno podrijetlo vina Kraški teran koji, tvrdili su, rade od sorte refošk. Zaštita je 2004. unesena u propise EU, a pri reviziji sustava zaštite 2008. taj je kraški teran izgubio pridjev kraški i postao samo teran. Hrvatska je tad pregovarala o ulasku u Europsku uniju. Pričalo se kako pri tome nisu ni pokušali raspravljati o teranu, no to nije točno, tvrde ljudi koji su u pregovorima sudjelovali. Branili su teran i hrvatske vinske interese, no u jednom je trenutku iz državnog vrha stigla zapovijed da se prestane komplicirati jer se mora učiniti sve kako bi se pregovori što prije završili i Hrvatska ušla u EU.

Pregovarači su, dakle, morali zašutjeti, no ampelografi, stručnjaci za sorte vinove loze, nastavili su pričati. Ali i raditi.

Svoj teran rade od refšoka

Prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta s grupom suradnika iz Zagreba i Rijeke dokazao je kako Slovenci kraški teran ipak rade od sorte teran, a ne od refoška. Nije to bilo presudno za povratak terana u hrvatski jezik, ali pokazalo je da kraški vinari ni sami nisu znali što zaštićuju, odnosno od koje je vino sorte.

To je objavljeno 2014. u austrijskom znanstvenom časopisu Milleilunge Klousterneuburg. Početkom 2015. eurozastupnik Ivan Jakovčić pitao je što će Europska komisija učiniti da ispravi blokadu koju je hrvatskim vinarima nametnula Slovenija zaštitivši ime teran. Odgovora dugo nije bilo, no sad su, eto, smislili kompromis tako da mi i Slovenci, ali i Talijani, jer i tamo ima terana, možemo koristiti ime sorte gotovo kao što smo ga koristili i prije. A mi možemo i najviše uživati, jer vina kakva od njega rade Tomaz, Benvenuti, Coronica ili Kabola, a riječ je već i o desetak godina starim teranima, ni u Sloveniji ni u Italiji ne mogu se naći.

Što će biti s plavcem?

Završetkom priče o teranu ne nestaju problemi sa sortama vinove loze. Crnogorci, naime, govore kako je crljenak kaštelanski njihova sorta, a zovu je kratošija. Ona je za Austrougarske preko Beča stigla u Kaliforniju, gdje je zovu zinfandel, a još prije preko Jadrana iz Dalmacije u Italiju, gdje joj je ime primitivo. Ta je sorta i roditelj plavca malog, a 2001. bilo je samo 20 trsova u Dalmaciji. Potom je razmnožen i sad imamo više velikih vinograda posađenih crljenkom te više vina koja pokazuju kako bi i ta sorta mogla biti velika kakvoćom poput plavca. Pišući o autohtonim crnogorskim sortama vinove loze, tamošnji ampelograf Svetozar Savić pita i može li se na osnovu 20 pronađenih trsova crljenka tvrditi kako je riječ o autohtonoj hrvatskoj sorti i negirati mogućnost da je kratošija, koje je u Crnoj Gori uvijek bilo poprilično, autohtona crnogorska. Da sve bude kompliciranije, kratošiju imaju i Makedonci. Imaju oni i plavac mali. Smijemo li se samo nadati da s crljenkom i plavcem neće nastati problem sličan onome s teranom ili bismo ipak trebali nešto poduzeti da to spriječimo. O teranu se oglasio i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, koji zdušno brani domaće vinare i njihovo pravo da proizvode kvalitetni teran.

- Delegirani akt još nije usvojen i nalazi se u uobičajenoj proceduri usvajanja, nakon čega će biti objavljen u Službenom listu Europske unije. Međutim, drago mi je da smo Europsku komisiju uvjerili da hrvatski vinari imaju legitimno pravo proizvoditi i tržiti vino uz oznaku sorte teran unutar zaštićene oznake izvornosti - Hrvatska Istra, sukladno postojećim EU pravilima - napisao je Tolušić za 24sata.

Otvaraju se nove fronte

Dodao je kako smatra da Europska komisija nije mogla ignorirati veliki broj povijesnih i tehničkih dokaza temeljem kojih se hrvatskim vinarima dopušta nastavak proizvodnje vina sorte teran, kao i desetljećima do sada.
Ipak, problema imamo i s kranjskom kobasom, koju smo oteli Slovencima barem za kratko, i s varaždinskim zeljem, čini mi se, koje oni žele oteti nama...

Mlinci - fenomen Zagorja

Zagorski mlinci čekaju oznaku zemljopisnog podrijetla. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, nastali su na visoko napučenom području te su Zagorci morali pronaći način kako najlakše prehraniti obitelji. Rade se od pšeničnog brašna, a najbolje idu uz zagorsku puricu.

Naša je još samo 12 godina?

Kranjsku kobasicu Slovenci su dali zaštititi zbog svoje regije, prema kojoj je ta poslastica dobila ime. Na njihove pokušaje žalile su se Hrvatska i Austrija, a EK je žalbu rješavala dvije godine. Godine 2014. odlučili su da taj naziv možemo koristiti još 15 godina i promijeniti ime.

Piranski zaljev je hrvatski

Još je neizvjestan spor Hrvatske i Slovenije oko razgraničenja u Piranskom zaljevu. Taj problem nastao 1991. godine te dvije zemlje dale su riješiti putem arbitražnog sporazuma. Ipak, hrvatska strana dokazala je kako su Slovenci varali i Vlada neće priznati rezultate arbitraže.