Svaka cast strucnjacima i prst gore, ali, kao strucnjaci u segmentu, isli su to napraviti, jer u biti, nisu imali sto izgubiti - samo dobiti, sto na kraju i na srecu i jesu. Mozda bi bilo alo drugacije, da su bili apsolutno prvi na svijetu koji su to napravili, ali transplanti srca su se do tada obavljali vec dvadeset godina unazad, (Dr. Christiaan Barnard) te je postojala i strucna literatura o tom zahvatu). Netko je opet uvijek prvi u necemu, a kad konsekvence nisu znacajne, nije tesko niti uspjeti ili idemo reci, objaviti NEuspjeh. Jedna stvar me kopka ... da li ( i koliko eventualno) je bilo tih operacija prije (od istog tima) koje nisu uspjele (transplant srca) a za koje nisu izisli u javnost!? Jer onda, (pa i sad), lako je reci, pacijent je umro od zatajenja srca .. i sve se zavrsava tu. Ok, mozda se cak tako nesto nije niti desilo, ali mogucnost ostaje. Sutra, kad onaj talijanski kirurg bude isao transplantirati glavu onom ruskom paraplegicaru, nema sto za izgubiti, niti pacijent, niti neurokirurg. Mogu zamo dobiti a za (eventualni) neuspjeh, nitko ih nece kuditi. Odnosno, cak i ako pacijent umre, nece to biti proglaseno neuspjehom, vec operacijom na kojoj su naucili i stekli iskustva za daljnje zahvate . Ali, on ce biti prvi u tome, ne beznacajno.