Povijesni događaj: 'Presadili smo prvo srce učeći iz knjiga'

"Idemo u to". Te su riječi 30. rujna 1988. godine promijenile tijek hrvatske medicine i ušle u anale. Izgovorio ih je sad već pokojni kardiokirurg prof.dr. Josip Sokolić.

Toga je dana, prije 28 godina, na KBC-u Rebro transplantirano prvo srce ne samo u Hrvatskoj, nego na cijelom području bivše Jugoslavije. Dobila ga je tada 57-godišnja pacijentica Bernardica Đukez, a donor je bio mladić koji je na Rebru ležao s prostrijelnom ranom glave. Dva liječnika koja i danas još aktivno rade sudjelovala su u tom revolucionarnom događaju naše medicine. Prof.dr. Bojan Biočina, sadašnji šef Klinike za kardiokirurgiju na Rebru bio je član transplantacijskog tima , a prim.dr. Danijel Planinc, kardiolog iz KBC-a Sestre milosrdnice, bio je liječnik prve transplantirane pacijentice koja je bolovala od koronarne bolesti, teškog dijabetesa te je imala stečenu srčanu grešku i jako oslabljenu funkciju lijeve klijetke. Jedina nada za nju je bilo presađivanje srca, no na ovim prostorima to još nitko tada nije bio napravio.

- Sve se desilo nekako iznenada, jednog popodneva. Nakon redovnog operacijskog programa čuli smo da je prof.dr. Sokolić odlučio da idemo na transplantaciju. Naša priprema se prije sastojala u intenzivnom čitanju i proučavanju literature te obilasku nekoliko transplantacijskih centara. Kuriozitet je da prof.dr. Sokolić, kao niti jedan član transplantacijskog tima, nije nikada prije prisustvovao takvom zahvatu – prisjeća se prof.dr. Bojan Biočina.

Priprema za zahvat, čega se dobro sjeća i prim.dr. Planinc, trajala je samo 30 minuta. Potom je osam minuta trebalo da se srce izvadi, a samo 47 da se presadi.

- Bio je to prvorazredni stručni događaj za cijelu ondašnju Jugoslaviju. Pacijentica je obrađena kod nas u Vinogradskoj, tadašnjoj bolnici "Dr. Mladen Stojanović", a sve je uspješno obavljeno zahvaljujući cijelom timu u kojem su bili kardiokirurzi, kardiolozi, hematolozi, imunolozi, dijabetolozi, mikrobiolozi... Zagreb je tada jedini u bivšoj državi imao takav tim i samo smo mi bili spremni za ovakav zahvat – priča prim.dr. Planinc.

A je li bilo treme i uzbuđenja? Prof.dr. Biočina kaže da je vjerojatno imao tremu koje se danas ni ne sjeća, ali sve je to kasnije prebrisao osjećaj ushićenja zbog uspjeha. Napetost se prije i za vrijeme zahvata, kaže, osjećala u zraku, ali bez ikakvih vanjskih znakova. Sve je išlo "kao po špagi", iako je osjećaj neizvjesnosti kakav će biti krajnji ishod bio vrlo snažan kod svih članova tima.

Bernardica Đukez poživjela je s novim srcem oko godinu i pol, a umrla je od moždanog udara. Samo 13 dana nakon nje srce je dobila i tada 31-godišnja Ivka Peraić iz Polače. Ona je s novim srcem poživjela čak 18 godina.

- Sve nam je tada bilo novo, a prednost je bila što je Zagreb imao sve stručnjake na jednom mjestu. Netko je morao biti hrabar i početi prvi, a prof.dr. Sokolić imao je tu hrabrost – kaže prim.dr. Planinc ističući da nema napretka bez odvažnih ljudi koji se odluče u nečemu biti prvi.

Medicina je od tih dana neprestano napredovala, pa je tako 2008. godine na KBC-u Rebro ugrađena prva srčana pumpa. Šest godina kasnije, 2014., također na KBC-u Rebro ugrađeno je prvo umjetno srce, a čast da obavi taj zahvat pripala je prof.dr. Biočini, kardiokirurgu koji je u 25 godina karijere obavio oko 3000 različitih kardiokirurških operacija.

Inače, prvu transplantaciju srca u svijetu napravio je dr. Christian Barnaard u Cape Townu davne 1967. godine. Kad su se i na našim prostorima stvorili uvjeti za obavljanje takvih zahvata, u prvih godinu dana čak je 12 pacijenata (devet muškaraca i tri žene) dobilo novo srce.