Vladimir Lenjin umro je na današnji dan 1924. Samo sedam godina ranije stigao je u Rusiju kako bi pokrenuo revoluciju. U tome su mu pomogli Nijemci kojima je bio cilj destabilizacija situacije u Rusiji...
SVE MU OSIGURALI
Pomogli mu Nijemci: Vratili ga u Rusiju da pokrene revoluciju
Zürich, 9. travnja 1917. Na peronu glavne željezničke postaje je spreman izvanredni vlak kojeg je na raspolaganje ruskim boljševicima stavio njemački car Wilhelm II. Cilj je rasplamsati revoluciju u Rusiji i izbaciti je iz rata. U vlaku koji kreće preko Njemačke za Petrograd, današnji Sankt Peterburg, je ruski boljševik, Vladimir Iljič Uljanov, njegova žena i suradnica Nadežda (Nadja) Krupskaja, te trideset njegovih najbližih pristaša.
- Vlasti u Berlinu, koje su odobrile tajno putovanje iz neutralne Švicarske preko njemačkih teritorija i pobrinule se za logistiku nastavka putovanja prema Rusiji, polagale su velike nade u čovjeka za kojeg je u to doba čulo malo ljudi izvan Socijalističke internacionale, čovjeka koji se služio pseudonimom 'Lenjin' za svoje novinske članke u radikalno lijevim publikacijama s vrlo ograničenom nakladom. Raspolažući znatnim sredstvima, Lenjin će preuzeti nadzor nad malim boljševičkim pokretom u svojoj kući u unutrašnjosti, radikalizirati Februarsku revoluciju koja je ranije te godine srušila caristički režim i okončati ruski rat sa Centralnim silama. - piše Robert Gerwarth u svojoj knjizi Pobijeđeni - Zašto nije završio Prvi svjetski rat 1917. - 1923.
Nijemci napravili popis prognanih ruskih revolucionara
Naime, još od početka rata, njemačko Ministarstvo vanjskih poslova razvijalo je tajni plan destabilizacije savezničkih unutarnjih fronta podupirući revolucionarne pokrete različitih političkih orijentacija: irske republikance s ciljem da prekinu veze s Londonom, džihadiste u britanskom i francuskom carstvu te ruske revolucionare koji su se urotili protiv carskog autokratskog režima u Petrogradu.
- Iako je uglavnom bio ravnodušan prema političkim ambicijama tih pokreta, Berlin je u njima vidio strateške partnere u naporima da oslabi Saveznike iznutra. Na veliku žalost stratega u njemačkoj prijestolnici nijedan od tih napora nije urodio željenim rezultatima. Poslije pada cara u veljači 1917. Berlin je odlučio oživiti strategiju ubacivanja revolucionara natrag u njihove domovine. Na liniji berlinskih ambicija da prouzroče ustanke u unutarnjim frontama Saveznika, njemačke su ambasade u neutralnim zemljama počele od 1914. praviti popise prognanih ruskih revolucionara.
Lenjinovo se ime prvi put pojavilo na jednom od tih popisa 1915. Poslije careve abdikacije, njemačko Ministarstvo vanjskih poslova izvijestilo je svoju vladu i Vrhovno zapovjedništvo vojske da znaju za određen broj radikalnih marksista u neutralnoj Švicarskoj čiji bi povratak u Petrograd ojačao proturatnu boljševičku frakciju u ruskoj krajnjoj ljevici. Politički i vojni krugovi u Berlinu poduprli su taj plan. Kad se Lenjin ukrcao na vlak u travnju 1917. imao je četrdeset i šest godina i mogao se osvrnuti na nekoliko desetljeća revolucionarne aktivnosti - navodi Gerwarth u svom djelu.
Želio se brzo vratiti u Rusiju da bi se uključio u zbivanja na terenu
Lenjin je bio beskompromisni kritičar reformističke ljevice i gorljiv zagovornik radikalne revolucije, i zbog tog je stajališta, prema procjeni Berlina, bio idealan kandidat za zadatak daljnje destabilizacije unutarnje situacije u Rusiji.
- Sam Lenjin koji je živio u skromnim okolnostima i provodio najviše vremena pišući u javnim bibliotekama Zuricha, bio je iznenađen kad je buknula Februarska revolucija protiv dinastije Romanov u Petrogradu. Emigranti u Zurichu potpuno su ovisili o novinskim izvješćima glede stanja u Rusiji, i Lenjin je tek početkom ožujka 1917. saznao za te događaje. Na navaljivanje delegacije Dume i starijih generala, car je abdicirao, a njegov brat Mihail također se odrekao prijestolja. Iako je točan ishod revolucije u tom času bio potpuno otvoren, Lenjin je zapazio svoju priliku. Za razliku od 1905. kada je propustio mogućnost da utječe na tijek revolucije, ovaj put nije želio gubiti vrijeme. Naprotiv, želio se vratiti u Rusiju najbrže što je bilo moguće da bi se uključio u zbivanja na terenu - objašnjava Gerwarth.
Zahtijevao ekstrateritorijalni status za svoj kupe u vlaku
Lenjin je bio potpuno svjestan da mu je potrebna njemačka pomoć ako želi prijeći ratom rastrganu Europu. Bilo je nezamislivo da bi Saveznici poduprli išta što bi moglo isključiti Rusiju iz rata, ali Nijemci su već odavno pokušavali oslabiti svoje protivnike iznutra.
- Iako je znao da ga Nijemci iskorištavaju, Lenjin je osjećao da cilj - moguća uspješna boljševička revolucija u Rusiji - opravdava sredstava. U pregovorima sa njemačkim predstavnicima zahtijevao je ekstrateritorijalni status za svoj kupe u vlaku i za kupe svojih ruskih pristaša na putovanju u travnju 1917.; komadom krede bio je odijeljen 'njemački teritorij' od 'ruskog teritorija', i Lenjin je uspješno inzistirao da ne bude nikakva daljnjeg dodira između pratećih njemačkih časnika i ruskih revolucionara - navodi autor u svom djelu.
Na njemačkom otoku Rugenu u Baltičkom moru Lenjin i njegova pratnja prebačeni su na brod koji je otplovio prema Kopenhagenu, prije nego što će nastaviti putovanje do Stockholma i ukrcati se ponovo u vlak da ih odveze u Petrograd.
Suprotno Lenjinovoj zabrinutosti, ističe autor Gerwarth, on i njegovo društvo nisu imali nikakvih teškoća pri prijelazu na ruski teritorij. Nakon 12 godina prognanstva, Lenjin je 16. travnja 1917. stigao u rusku prijestolnicu gdje ga je pozdravila oduševljena gomila boljševičkih pristaša, koji su svirali Marseljezu, mahali crvenim zastavama i bacali svijeće dok je vlak ulazio u petrogradski kolodvor Finska. Lenjin se točno na Uskrs vratio doma. Nakon šest mjeseci revolucija je počela...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
