Obje su ga obožavale: Supruga i ljubavnica su bile prijateljice

Ženska potpora kojom je uvijek bio okružen činila mu se tako prirodnom i sigurnom da uloženi trud jedva da je zahtijevao zahvalnost miljenika. U domu Vladimira Iljiča (obiteljskog imena Uljanov), žene ne žale emotivne energije kojom obasipaju jedinog muškarca u obitelji.

Otac je umro, a nakon njega i najstariji sin kad je Vladimir imao tek šesnaest godina. od tada pa nadalje majka i sestra sve čine kako bi ga učinile sretnim i kako mu ništa nikad ne bi falilo, piše u knjizi Žene diktatora autorica Diane Ducret.

Lenjinova obitelj. Na slici budući sovjetski vođa ima devet godina

Kad su Vladimira poslali na tri godine u Sibir, na obale goleme, pustinjske rijeke Lene majka i sestra to ne podnose dobro

Vladimirov brat Aleksandar obješen je u svibnju 1887.godine, a Marija Aleksandrovna ne bi podnijela gubitak i drugog sina. Kako će njezin Volodja preživjeti takvu izolaciju? Mora poći s njim.

Već se takoreći potpuno spakirala kad ju je Lenjin uspio odgovoriti obećavši joj da će se uskoro oženiti jednom od svojih sljedbenica koja će ondje paziti na njega. No, nikakvo vjenčanje još nije u planu. Postigli su kompromis: majka i sestra otpratit će ga do pola puta, a dalje ide sam.

Zbog njega je prešla ledenu pustoš

Nadježda Krupskaja, Nadja koje je prije nekoliko godina htjela ulogu Lenjinove zaručnice protjerala je ženu koju su mu na kraju izabrali za ulogu supruge, Apolinariju Jakubovu. Usprkos udaljenosti Nadja nije odustala od ideje da zavede Vladimira. Jak dojam koji je na nju ostavio tijekom tajnih aktivnosti i noći provedenih u raspravama o budućnosti ruskog naroda na njoj je ostavio trag.

Nadja je odlučila uzeti sudbinu u svoje ruke i dovesti Volodju pred gotov čin. Uputila se u Sibir, u pratnji majke, iscrpljena, ali sigurna u sebe, nakon što je prešla osam tisuća kilometara vlakom, a zatim se tri dana vozila saonicama. Trideset mjeseci koliko ga nije vidjela bili su joj najduži u životu.

Pred skromnom je kolibom ponovni susret suzdržan: Promatra ga i misli da 'Izgleda zaista fantastično'. On je hladnokrvno prikriva pogledom. Svjestan je koliki je put prevalila zbog njega. Lenjin zna da prvi put gleda buduću suprugu u oči. Susret dvoje mladih prekida stara Nadjina mama koja se, manje zaslijepljena ljubavlju, ne može suzdržati od komentara: 'Dragi moj, svojski ste se udebljali', navodi u knjizi Ducret.

Osvojio je zanos gorljivog govornika

Prije odlaska Nadja je otišla u Moskvu svojoj budućoj svekrvi. Gospođa Uljanova toplo ju je primila. Po svom ju je običaju natovarila gomilom namirnica, odjeće i drugih paketa za Volodju, a usto još i pravom bibliotekom koju mora ponijeti na drugi kraj Rusije.

'Pošalji mi što više novca' još jedanput joj je dometnuo Lenjin u zadnjem pismu.

Lenjin kao 25- godišnjak ( na slici)

Nadja je godinu dana starija od Lenjina, a i viša je nekoliko centimetara. Njezina obitelj, podrijetlom osiromašeni plemići, zagovara progresivističke ideje. Nakon gimnazije otišla je na studij pedagogije. Budući da je bila vrlo darovita na tom području, poučavala je ozbiljno i strpljivo.

No, kako je teško pronalazila namještenje, i na selu i u glavnom gradu, na kraju je počela predavati na večernjim tečajevima radnicima u jednoj nedjeljnoj školi u Sankt Peterburgu. Tih pet godina koje je provela kao nastavnica zauvijek ju je povezalo sa radničkom klasom. Nadja je više nego marksistica, romantična idealistica, opisuje mladu aktivisticu Ducret.

Nadja je imala 25 godina kad je upoznala Lenjina i osvojio ju je zanos gorljivog govornika.

Mladi supružnici susreli su se jedne večeri u veljači 1894. na sastanku mladih sanktpeterburških marksista, u stanu inženjera Klassona.

'Kad mu vidite suprugu, možete reći da ga ne zanimaju žene'

Nadja je izgledom tipična Slavenka: svijetle kose i svijetlih, gotovo prozirnih očiju, a na licu  joj se ocrtavaju čvrsta usta. No nitko ne bi rekao da je bila krasotica. U doba kad ju je Lenjin upoznao, odijeva se skromno, njegujući prilično strog stil školske učiteljice. Izgleda starija nego što jest. Oštrim perom rezimirajući izgled buduće gospođe Uljanove, pisac Ilja Ehrenburg je neumoljiv: 'Kad vidite Krupskaju, možete reći da Lenjina ne zanimaju žene'

Malo je onih koji znaju istinu. Nadja boluje od autoimunog poremećaja, Basedowljeve bolesti čiji su glavni simptomi edemi oko očiju, problemi s težinom, pa čak i psihološke smetnje, objašnjava autorica u svojoj knjizi Žene diktatora.

Vjerna pratiteljica ne odustaje nikad...

Nakon tri godine života u Sibiru ponestaje strasti, Lenjin kao da na mnogo godina libido ostavlja na stranu ulažući radije energiju u revolucionarne zadaće. Nadji teško pada taj udarac na njezinu ženstvenost. Zbog bolesti koja joj deformira tijelo ne može Lenjinu podariti djecu.

Tako protječu tri godine Lenjinova egzila, tri godine Nadjine bračne sreće. Sibir je zatro njihov intimni život, ali im je zauzvrat podario partnerstvo na život ili smrt. Više se nikad neće moći rastaviti od nje ni na jedna jedini dan. Ona će zauvijek ostati žena koja je zbog njega prešla ledenu pustoš.

Lenjina su oslobodili 1900. godine. Dolazi majci u Moskvu a zatim sjeda u vlak za Zurich gdje ga dočekuje velika zajednica prognanih ruskih političara koje je ova neutralna zemlja primila. Nadja još šest mjeseci ostaje u Sibiru a onda kreće u potragu za Staljinom. Doznaje da je u Zurichu. Nije važno koliko kilometara mora prijeći - naći će ga.

Osnovala je 'ruski Elle'

Njezina najhitnija zadaća u Zurichu jest Lenjinu ojačati zdravlje i energiju. Kuha mu redovito, ali i sudjeluje i njegovim razmišljanjima, pospješujući svojom prisutnošću da se usidre na papiru. Lenjin je tako pronašao osobu koja će mu pomoći stvoriti njegov opus magnum, nekoga kome može delegirati dio zadaće.

Nadji Lenjin i drugovi uskoro povjeravaju novu, ambiciozniju zadaću - osmisliti časopis koji se  obraćao ruskim ženama. Periodični su časopis razboritio nazvali Robotnica (Radnica). Uzela si je za cilj osvijestiti žene kako bi vidjele nov način života.  Njezin časopis dijeli lekcije iz marksizma jednako koliko i praktične savjete kako u punini živjeti kao žena: urediti interijer, dobro obrazovati djecu, vješto uređivati kosu i šminkati se.

Časopis vrlo brzo postaje popularan i olakšava prijam para Uljanov kod ženske publike. Njegovo će postojanje nadmašiti sva očekivanja autorice.Opstat će u svim razdobljima i čak nadživjeti pad komunizma. Danas je pravi Elle ruskog govornog područja, piše Ducret.

Fatalni susret s buntovnom Inessom

Zurich uskoro Vladimiru postaje premalen. Par se seli u okolicu Ženeve. Ondje unajmljuju malenu kuću koja je više po mjeri lidera kakav želi biti nego što je bila njihova skromna ciriška soba. Istina je da se dosađuju kad su zajedno. Lenjin zna razgovarati samo o svojoj revoluciji.

Uskoro se sele u Pariz. A strast Lenjin uskoro pronalazi na drugoj adresi. Duge kestenjaste kose, golemih očiju i senzualnih usta, hitra i inteligentna Inessa Armand zrači samopouzdanjem koje snažno privlači gorljivog ideologa. 

Sa 35 godina kad je upoznala muškarca s Lene kojem je tada bilo 39 godina, život joj je u krhotinama. Oboje su odustali od mirnog života kako bi živjeli burno i ilegalno. Inessa u njemu vidi utjelovljenje svoje odlučnosti i nade u bolje čovječanstvo. Lenjin voli slušati ovu nepokolebljivu i elegantnu ženu.

U Parizu ona taži svoju opsesiju šeširima s perjem. Glavni joj grad izgleda kao idilično mjesto šika i romantike nakon teškoća koje je proživjela. Njihovoj vezi treba neko vrijeme da se zahukta kao što je bio slučaj s njezinim suprugom Aleksandrom i s njegovim bratom, Vladom s kojim je bila u dugogodišnjoj ljubavnoj vezi. Inessa se uvijek bojala vjerovati muškarcima, navodi Ducret u svojoj knjizi.

Inessa kao 21-godišpnjakinja (na slici)

Naime, Inessa se dok je bila u braku s mužem Aleksandrom zaljubila u svog deset godina mlađeg šogora Vlada. Muž je prema njoj bio savršen i zaista joj nudi mnogo, no ne i uzbuđenje opasnosti. Previše je dobro situiran kako bi su priuštio muke subverzivna života. No njegov brat Vlad, mladi buntovnik, je sasvim druga stvar.

On je uvodi u komunizam, a nakon nekoliko godina njihove ljubavne veze on umire od tuberkuloze na njezinim rukama. Suprug Aleksandar je uvijek uz nju, sve je oprašta i izvlači je iz zatvora u kojima je često zbog svojih revolucionarnih djelatnosti. Spašava je kad god je potrebno.

Život u troje...

Uskoro se Inessa sa djecom seli u stan u blizini Lenjinovog. Još uvijek je udana za Aleksandra Armanda, a Lenjin oženjen Nadjom. Možemo zamisliti da je upoznavanje dviju žena bilo i više nego delikatno. No usprkos svakom očekivanju, između Inesse i Nadje razvija se čvrsto prijateljstvo.

Povezuje ih feministički angažman bez obzira na ljubomoru koja ih je mogla razdvojiti, opisuje odnos dvije žene autorica te dodaje kako su njih dvije podijelile zadatke vezano za Lenjina: Nadja se bavi korespondencijom s ruskim aktivistima, a Inessa korespondencijom s drugim europskim militantnim komunistima. Doista usko surađuju. Nadja, koja nije mogla mužu dati obitelj, voli biti s Inessom i njezinom djecom.

Lenjinove najvažnije žene: Inessa (lijevo) i Nadježda (desno)

Tako u ljeto 1911. Nadja nudi Lenjinu da ga ostavi kako bi mogao biti sa Inessom. Ne predlaže mu to prvi put. On je moli da ostane. I ona mu je nužna.

Nadja dijeli njegovu viziju. Savršeno ga razumije te mu na njihovu beskrajnu putovanju pruža stabilnost i uporište. Inessa laska njegovu intelektu i muževnosti, svodeći ga na ljudsku razinu, na razinu čuvstvenog.
Nadja i Lenjin se posvećuju i Inessinoj djeci.

'Ti su boljševik' govorio je Lenjin Andreu, sinu kojeg je Inessa imala sa Vladijem.

Inessa u društvu mladih marksista (na slici gore)

Malo-pomalo uspostavlja se simbioza između dvije obitelji. Lenjin je uspio uvjeriti Nadju da je nikad neće napustiti. Tako ona prima Inessu u zajednički život, tijekom šest godina situacija koja se može nazvati menage a trois.

Miljenik žena shvaća njihovu važnost

Još od djetinjstva Lenjin zna dobiti potporu i pomoć žena, a oduvijek ih je mnogo titralo oko njega. Lenjin samo u njih ima povjerenje.
'Bez žena pravi pokret masa nije moguć... Ne možemo postići diktaturu proletarijata ako na svojoj strani nemamo milijune žena'. Lenjin smatra da se prava žena mora osloboditi kao radnica, naime, prijeći s polja u tvornicu. Zbog želje da uključi žene u pokret oslobođenja proletarijata postat će miljenikom dama, kod kojih mu sve prolazi.

Lenjin sa bratovom ženom i nećacima 1922. godine

No nisu samo njih dvije žene koje obožavaju Lenjina. Jedno vrijeme bio je u vezi sa Angelicom Balabanovom, komunisticom i feministicom koja je ostavila Mussolinija radi Lenjina a tu je i zanesena Lenjinova obožavateljica Aleksandra Kollontaj, toliko vješta da skuplja sredstva za najam zapečaćenog vlaka koji ga je doveo uz egzila u Švicarskoj preko crta njemačke bojišnice u Prvom svjetskom ratu. Ona će ga dočekati s buketom u ruci na kolodvoru u Finskoj 11. travnja 1917. sred razdragane gomile.

U Vladu imenovao sve važne žene u svom životu

U vladu formiranu nakon Oktobarske revolucije Lenjin imenuje muškarce. I svoje žene. Njegova sestra Marija na strateškom je položaju u redakciji Pravde. Inessa preuzima vodstvo moskovskog sovjeta. Aleksandra Kollontaj imenovana je ministricom državne skrbi. Nadježda je od 1920. bila na čelu Glavnog političkog prosvjetnog komiteta SSSR-a- organizacije koja se borila sa nepismenošću.

Lenjin sa suprugom Nadježdom

Tri kilometra pješačio za lijesom

Inessa je umrla 24. rujna 1920. godine u 47. godini života. Lenjin je potresen. Uz njega Nadja i Aleksandar oplakuju pokojnicu. Ne zna se tko je od njih troje tužniji. Lenjin tri kilometra pješači za lijesom.

'Hodao je zatvorenih očiju i izgledalo je kao da će se svakog časa srušiti'- kazala je Aleksandra Kollontaj.
Nadja otvoreno plače. Želi odati počast drugarici i sama piše nekrolog ženi koja je dio života bila i njezina družica. Lenjin i Nadja postaju Andreovi skrbnici i prema njemu se odnose kao prema vlastitom djetetu.

Lenjin i Inessa 1920. godine (na slici)

Obitelj Armand ostat će nedodirljiva tijekom cijelog staljinističkog razdoblja, zadržavajući velik posjed u Puškinu, te stan u Ulici Manege 9 koji je Lenjin priskrbio Inessi nakon revolucije.

Prisnost s utemeljiteljem omogućila im je da budu u zaklonu od metle njegova nasljednika Staljina: lik Inesse, voljene ljubavnice oca komunizma, ostat će nedodirljiv.

Lenjinova životna suputnica Nadježda Krupskaja umrla je 15 godina nakon svog supruga. Staljin ju je mrzio od prvog trena kao i ona njega i otvoreno ga je kritizirala , ali je on osobno nosio urnu s njezinim pepelom.

Sahranjena je pored zidina Kremlja, samo nekoliko metara od Mauzoleja, gdje počiva njen balzamirani muž.