Ovo nema veze s navijanjem, više čak ni s huliganima. To se sad već pretvorilo u terorizam
Foto: EUROKINISSI/REUTERS
Kad bi se iz grčke tragedije izbacili BBB, Dinamo i AEK, opis aktera, oružja, operacije, napada i krvavih posljedica više bi odgovarao opisu brutalnog terorističkog napada, a ne pukog obračuna navijačkih skupina.
Planirali su to navodno godinama, putovali obilaznim trasama, vozili u automobilima hladno oružje, palice, noževe i teleskopske palice, izazvali nerede, napali navijače, ali i prolaznike, ostavili iza sebe krvave tragove, izazvali izvanredno stanje, uspjeli odgoditi održavanje nogometne utakmice, pokušali pobjeći od policije...
Tako se ne ponašaju navijači, tako se ne ponašaju čak ni huligani. To su metode djelovanja terorista.
Govoriti u ovom kontekstu o huliganima mogao bi biti čak i eufemizam.
Huligani izazivaju nerede. Ljudi koji pakiraju noževe i palice, planiraju napade na druge navijače, šire iza sebe strah i paniku, ostavljaju žrtve i leševe, sudionici su terorističke operacije.
Zlokobna operacija
Kad bismo ovih dana iz vijesti iz Grčke maknuli Bad Blue Boyse, Dinamo i AEK, opis nereda, sukoba i tragedije odgovarao bi nekakvom terorističkom napadu. Nije se dogodio slučajni sukob navijačkih skupina prije utakmice, malo šaketanja i ponekad razbijena boca. Ne, ovo je bila planirana, pomno smišljena, zlokobna i brutalna teroristička operacija.
Koja u svojoj pozadini, prema tvrdnjama nekih ljudi koji brane napadače, poput Thompsonova odvjetnika i člana Hrvatskih suverenista Davorina Karačića, ima čak i svoju ideološku komponentu, kroz obračun s "narkomansko-ljevičarsko-anarhističkim otpadom".
Znači, hrvatski desničari opravdano su udarili na grčke ljevičare.
Torcida i Let 3
Jednako tako, elementi terorizma mogli bi se naći i u otkazivanju koncerta Leta 3 u Pirovcu zbog, kako je rekao tamošnji direktor turističke zajednice, uznemirujućih informacija da dio navijačke skupine Torcida planira doći u Pirovac kako bi "demolirali selo i bacili bend u more".
Ili kad se jedan pripadnik Torcide nedavno automobilom zabio u crnogorski autobus na A1 kako bi ga natjerao da se zaustavi, a samo je prisebnom reakcijom vozača autobusa izbjegnuta tragedija.
To čak više nije ni huliganizam.
Grčka policija opisivala je hrvatske napadače "kao vojnike". "Njihove su riječi malobrojne, odmjerene i dobro promišljene, djeluju prilično oštro i nimalo pod stresom", piše jedan grčki portal pozivajući se na izvor iz istrage.
Nema navijačke strasti, nema huliganske neobuzdanosti. To su bili hladnokrvni teroristi.
Dinamo se ogradio od ovog incidenta. Bad Blue Boysi nisu.
Zasluge primaju, krivnju ne priznaju
Krvavi obračun u Grčkoj otvorio je ponovno pitanje kako će se hrvatska javnost, a naročito institucije, odnositi prema njemu, prema napadačima, ali i prema navijačkoj skupini u čije ime je on počinjen. Bad Blue Boysi, kao Torcida i druge skupine, spremno prihvaćaju zasluge za svoje humanitarne akcije, nakon potresa ili poplava, ali s jednakom spremnošću obračunavaju se sa svim kritičarima koji se usuđuju prozvati ih zbog nasilja, fašizma, šovinizma, sada i terorizma.
Da stvari budu još gore, BBB su izgradili svoju reputaciju, pa i mitski status, na nasilničkim obračunima sa srpskim navijačima, navodno su sukobom s policijom i Delijama započeli Domovinski rat, a kasnije ga produbljivali kroz "pobjedničke" obračune sa stranim navijačkim - i huliganskim - skupinama.
Tepalo im se da su "heroji, a ne zločinci", kao što ih sada veliča i suverenist Karačić, tepalo im se da su "naši dečki", otprilike kako se govorilo o hrvatskim ratnim zločincima ili međunarodnim teroristima.
Ili kad je gradonačelnik Splita Ivica Puljak povodom sukoba Torcide i policije na autocesti kod Desinca poručio kako su "institucije ove države zarobljene, a navijači su digli glas".
Izbacivanje huligana
Do sada, vanjski utjecaj nije se pokazao pretjerano uspješnim u obračunu s nogometnim huliganima i teroristima, štoviše, pritisak politike, policije, zakona, klubova i medija služio je kao pogonsko gorivo za regrutaciju novih članova i za opravdavanje svojih nedjela.
Stoga je možda došlo vrijeme da se navijačke skupine, ako su doista samo navijačke, same obračunaju s huliganima, nasilnicima, teroristima, fašistima, da ih osude, da se od njih distanciraju i očiste iz svojih redova.
Kako ih se ne bi s takvima poistovjećivalo.
Time bi navijači - ukoliko se takvima još uopće smatraju - učinili uslugu sami sebi, ako već ne klubovima u koje se toliko zaklinju.
A u izvještajima iz Grčke moglo bi se slobodno govoriti o teroristima, a ne o Bad Blue Boysima, a još manje o nogometnim navijačima.
