Yousef je prešao s islama na kršćanstvo i puno desetljeće radio za Mossad, Shin Bet ga je smatrao najvrednijim izvorom unutar vodstva Hamasa. Sad ima novu knjigu o kojoj u Expressu piše Josip Mlakić
Otac mu je bio osnivač Hamasa, one je sada za jedne prezreni izdajnik, a za druge korisni idiot
Jorge Luis Borges u priči "Pripovijest o ratniku i zarobljenici", koja se nalazi u njegovoj zbirci priča "Aleph", govori o dvije nevjerojatne osobnosti čije sudbine razdvaja vremenski jaz od 13 stoljeća. Sudbine Borgesovih likova gotovo su identične sudbini Mosaba Hassana Yousefa, palestinskog militanta koji danas živi u Sjedinjenim Američkim Državama. U prvom slučaju pripovijeda o langobardskom ratniku Droctulftu, koji je u 6. stoljeću, u vrijeme opsade Ravenne, napustio vlastite redove i umro braneći grad što ga je prethodno napadao. Ravenjani su ga pokopali u hramu i uklesali mu epitaf kojim su izrazili svoju zahvalnost: "Strašna izgleda, no dušom dobar, i po prsima jakim duge bijaše brade". Borges promatra Droctulfta "sub specie aeternitatis", pod vidom vječnosti, ne kao pojedinca nego kao simbol, propitujući što je od njega i od mnogih drugih sličnih njemu, poput Mosaba Hassana Yousefa, "izgradila tradicija, spoj zaborava i pamćenja". "Možda je bio poklonik arijanstva koje uči da je slava Sina odraz slave Oca", piše Borges, što vrijedi i u Yousefovu slučaju, čija se biografija najčešće uspoređuje s onom očevom, kao dva pola neuralgičnog bliskoistočnog sindroma obilježenog palestinsko-izraelskim ratovima. Borges u priči propituje Droctulftove motive: "Ratovi su ga nanijeli u Ravennu gdje vidi nešto što nikada dotad vidio nije, ili nije vidio potpuno. Vidi dan, čemprese i mramor, vidi cjelinu koja je raznovrsna, a nije kaotična; vidi grad kao skup kipova, hramova, vrtova, odaja, stuba, amfora, kapitela, pravocrtnih i otvorenih prostora. (...) Odjednom ga zabljesne i preplavi to otkrivenje, Grad. Svjestan je da će u njemu biti običan pas, ili dijete, i da ga nikad neće ni izbliza dokučiti, ali nije manje svjestan da taj grad više vrijedi od njegovih božanstava i vjere kojoj je prisegao i svih močvara alemanskih." Droctulft, tvrdi Borges, nije bio izdajnik nego vizionar: "Mnoge bi se pretpostavke mogle izvesti iz Droctulftova čina. Moja je najsažetija; ako i nije vjerodostojna kao činjenica, vjerojatno je vjerodostojna kao simbol." Ovom rečenicom Borges kao da opisuje sve slične sudbine, koje izmiču uvriježenoj ljudskoj percepciji, i koje isključivo promatramo na nekoj višoj, simboličkoj razini, uzvišenim pojmovima koji su u današnjem svijetu, nažalost, izgubili na važnosti.