Osmjehnula im se sreća: Doktor mi je rekao 'Imamo bubreg za vašeg sina!' Ponovno se rodio!

Da postoji neka rupa u zakonu, sinu bih dala i svoj drugi bubreg, jer mu je onaj koji sam mu dala otkazao, još donedavno je govorila očajna Puljanka Nataša Knežević (48). Gotovo preko noći sreća joj se osmjehnula te je njezin 22-godišnji sin nedavno dobio novi bubreg, a s njim i šansu za bolji život. Po drugi put je uspješno transplantiran u KBC-u Rijeka. Nataša nas je dočekala sa širokim osmijehom koji nije skidala tijekom našeg razgovora. Osim olakšanja, pronašla je i mir u duši.

BITKA JEDNE MAME 'Sinu sam dala svoj bubreg, tri godine nakon je otkazao. Status njegovateljice mi odbijaju dati'

'Ponovo se rodio'

- Ne postoje riječi kojima mogu opisati svoju, ali i sinovu sreću. Sve se brzo događalo, ali sam duboko u sebi i vjerovala da će nekako sve doći na svoje mjesto. Kad nam je bilo najteže, vjera me spasila jer sam u sebi stalno mislila da Bog ima za njega plan. Devet mjeseci nakon što mu je otkazao moj bubreg, sin je baš nakon toliko vremena dobio novi. Slobodno mogu reći da se drugi put rodio. Jer od 17. veljače prošle godine bio je na peritonejskoj dijalizi koju sam mu davala kod kuće. Nije bilo nimalo jednostavno, posebno zato što me rana od izvađenog bubrega i dalje boli. Dizanje i nošenje teških kutija s raznim otopinama, preparatima, nošenje kanistra od 20 litara punog otrovnih tvari prikupljenih tijekom devet sati dijalize... Ali, za svoje dijete sve - u dahu je ispričala Nataša.

Tek povremeno skrene pogled dok govori i zagleda se negdje u daljinu, kao da ni sama ne vjeruje koliki teret su ona i sin nosili i izdržali.

Podsjetimo, mladić je kao 14-godišnji dječak obolio od autoimune bolesti Wegenerove granulomatoze, od koje su mu zatajili bubrezi. Nataša mu je dala bubreg 2017., koji je, nažalost, otkazao, a njezin drugi sin svim srcem je htio bratu dati svoj bubreg. Nije tu, kaže Nataša, bilo puno govora, jednostavno je odlučio. Ali nakon pretraga se utvrdilo da nisu kompatibilni.

Stanje njezina sina, studenta treće godine Informatičkog fakulteta, koji uspješno pohađa online, bilo je sve gore, dan prije spasonosnog poziva iz riječkog KBC-a bio je na pregledu i nalazi nisu bili dobri. Sjedio je na podu, češao se gotovo do krvi, što je zadnji stadij kod otkazivanja bubrega. Očajna Nataša duboko je vjerovala, ali i predosjetila da će sve biti dobro. Tri sata prije obavijesti da su našli bubreg trgnula se iz sna.

- Nisam mogla zaspati. Skuhala sam kavu i oko sedam sati ponovno kratko utonula u san te nakon ponovnog buđenja, kao i svakog jutra, pročitala si neki stih iz Biblije. To jutro sam pročitala: 'Pjevajte Bogu novu pjesmu jer čudesna je djela učinio'. Potom je zazvonio telefon da se spremimo za Rijeku. Jedan pulski liječnik koji radi u Rijeci smirenim je tonom rekao da imaju bubreg - emotivno je govorila dok su joj se oči punile suzama.

Nazvala je i bivšeg supruga, koji je baš kupovao ribu za sina, te mu rekla da sve ostavi i neka ga vozi na transplantaciju.

- Sinu je u tom trenutku isticao deveti sat dijalize u sobi u kojoj zajedno spavamo. Naša soba izgleda baš kao bolnička soba za dijalizu. Prihvatili smo takav život odavno. Mišljenja sam kad prihvatiš i otpustiš stvari na koje ne možeš utjecati, sve se nekako posloži na kraju - smatra Nataša.

Transplantacija je trajala tri sata i liječnik ju je nazvao da bubreg funkcionira jer je već mokrio.

Prijatelji puno pomogli

- Tijekom sinove operacije, kao i svaka majka, bila sam izvan sebe. Plakala sam, smijala se, tresla od šoka i uzbuđenja. Sve u istom trenutku. Ali nisam strepila da će nešto poći po zlu, jer sam vjerovala liječnicima - otvorila je dušu žena.

PREDSTAVLJEN PRIRUČNIK 'Važno je otkriti bolesti bubrega u početnim fazama, kako kod odraslih, tako i kod djece'

Tri dana obitelj ga nije smjela posjećivati jer je bio u izolaciji. Sad je kod kuće te su na okupu. Uz peritonejsku kod kuće, mladić je išao i na hemodijalizu u pulsku bolnicu. Igle, cijevi, otopine, aparati, priključivanje, isključivanje... Sve to mladić hrabro podnosi od 14. godine. Nakon transplantacije slijedi poseban režim, novi lijekovi, lijekovi protiv odbacivanja organa, vitamini, nova prehrana i način života. Ali i nova nada za taj mladi život. Nataša već planira u skoroj budućnosti tražiti posao na četiri sata, jer i dalje želi sinu biti na raspolaganju kad god mu treba.

Osim liječnika za koje ima samo riječi hvale, Nataša zahvaljuje svojim prijateljima koji su joj pri ruci kad god zatreba, obitelji te Udruzi “Naš san, njihov osmijeh”, koji su nedavno organizirali sedmodnevnu akciju za pomoć Nataši, koja je napustila posao kao bi se brinula o sinu.