Od svih zločina tijekom opsade grada, ovaj je bio jedan od najužasnijih. Jedan od policajaca koji je sudjelovao u očevidu i koji je svjedočio u Haagu, opisao je pokolj kao “posljednji, najdublji krug Danteovog pakla”
Obljetnica masakra u Sarajevu: Granatirali tržnicu dok su ljudi mirno čekali u redu za kruh...
Na sarajevsku Gradsku tržnicu na današnji dan prije 25 godina u 11 sati ujutro iz pravca Trebevića, sa položaja vojske RS-a, ispaljeno je pet minobacačkih granata kalibra 120 mm. Ubijeno je 43 Sarajlija, a 84-oro je teško je ranjeno.
Granatiranje najprometnije gradske tržnice, pucanje po ljudima koji su čekali u redovima na kruh, smatra se jednim od najstravičnijih zločina koje su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile u opkoljenom Sarajevu. Markale, tržnica koja se nalazi u samome središtu grada, tijekom rata bila je Sarajlijama mjesto za opskrbu raznim potrepštinama.
Godinu i pol dana ranije centralna sarajevska tržnica Markale također je granatirana. Vojska bosanskih Srba sa položaja na području sela Mrkovići gađala je tržnicu. Na mjestu je tada, u veljači 1994.godine, mrtvo ostalo 68 ljudi, a 144 ih je ranjeno.
Ismet Svraka teško je ranjen tog 28. kolovoza na Markalama. On je bio i svjedok na suđenju Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Tog jutra, ispričao je, zajedno je sa dvojicom prijatelja stajao i pušio udaljen nekoliko metara od mjesta gdje je pala granata. Ostao je živ, ali bez noge. Dvojica njegovih prijatelja ostala su na mjestu mrtva.
Kad je granata eksplodirala pao je i rekao sam sebi tada: 'Pogodi i mene!'
- Rukama sam se po glavi opipao, kažem: čitava mi glava, dišem, mogu disati. Ali noge nisam osjećao. Čuo sam, sve sam čuo: daj ovog, daj onog, bilo je tu psovki, galame, panike. Otvorio sam oči, ali vidio nisam, ja vidio nisam ništa dok me nisu ubacili u auto. Onda sam prvi put vidio šofera koji me vozio u bolnicu, gleda u mene i viče: 'Ne boj se dedo, ne boj se.'
U bolnici Koševo amputirana mu je lijeva noga i dva prsta na lijevom stopalu. Iz stomaka su mu izvađeni geleri.
Jedan od policajaca koji je sudjelovao u očevidu i koji je svjedočio pred Haškim tribunalom, opisao je ono što je vidio kao “posljednji, najdublji krug Danteovog pakla”.
Haški Tribunal je utvrdio da su oba masakra bila dio kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja koja je za cilj imala prvenstveno teroriziranje civilnog stanovništva u Sarajevu.
Za zločine počinjene u Sarajevu, koji obuhvaćaju i granatiranje Markala, na doživotnu zatvorsku kaznu osuđen je Stanislav Galić, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. U presudi Galiću iz studenog 2006. godine navedeno je da taj incident predstavlja primjer granatiranja gdje su civili namjerno ciljani.