Nijemci imaju srdačan doček: 'Stepinac nije bio optimist, sluti da krvave nevolje tek počinju '

U knjizi "Deset dana u travnju"  - koja se po cijeni od 99 kuna može kupiti na svim boljim kioscima u zemlji -  izdvojili smo dnevničke zabilješke, dijelove povijesnih studija, judikaturu, fragmente memoara, zapisnika i drugih dokumenata u kojima akteri velike povijesti iznose svoja sjećanja, ali i novinske tekstove koji u realnom vremenu oslikavaju život i mišljenja suvremenika. 
Razdoblje od puča do prvog dana travnja 1941. čini prvo, uvodno poglavlje, a u ostalima donosimo pregled tiska od 1. do 10. travnja, izvorne priče aktera povijesti, kao i svjedočenja o njima, sadržaje naslovnica i članaka koje su pisali ozbiljni ljudi i veliki novinari. U dva završna poglavlja prikazujemo rasplet povijesne drame poslije 10. travnja te sudbine aktera. 
Zahvaljujemo Hrvatskom državnom arhivu, čijom smo ljubaznošću dobili uvid u dosjee Slavka i Dide Kvaternika, Branka Benzona, Ante Pavelića, dr. Vladka Mačeka, Đure Vranešića (Jure Vranešića) i Mirka Puka.

                                                        ***

Nadbiskup Stepinac nije nimalo optimističan. Sluti da prave, krvave nevolje tek počinju. On - što mnogi ljudi ne znaju - nije simpatizer Njemačke, jer vjeruje da je moćna njemačka po prirodni stvari neminovno hegemon malih naroda, pa tak i hrvatskoga.
„Veliki Četvrtak. Današnji dan je prekretnica u životu hrvatskog naroda. Jugoslavija se raspala, a Hrvatska postaje nezavisnom državom. Zapovjedništvo vojske napustilo grad, a isto tako i ban Šubašić sa svojim nekim ljudima, dok je ostavio kao svoga zamjenika odjelnog predstojnika dr. Žilića. Ustaše se sve više pripremaju i pomalo preuzimaju vlast. Upravo su bile lamentacije u prvostolnoj crkvi kad je ušla njemačka vojska u grad, a neposredno prije toga proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. O najnovijim događajima izvijestio je nadbiskupa nakon svršenih lamentacija, kojima je i nadbiskup prisustvovao, svećenik Cvetan. Narod je proglašenje primio s velikim oduševljenjem te su bile odmah izvješene hrvatske zastave. Isto tako narod je njemačkoj vojsci priredio srdačan doček.
Cecelja mi reče 1941. g. pred katedralom prigodom dolaska Nijemaca: ,Sve je svršeno.' Mislio je reći: gotovo je i u redu. A ja mu jednako kratko odgovorim: 'Sada je počelo!'"
   

                                                                                ***

Marko Mesić, rođak Stjepana Mesića (koji je u Australiji jednom rekao da su Hrvati dva puta pobijedili u prošlom ratu) mogao bi budućem hrvatskom predsjedniku poslužiti kao živi dokaz njegove teze. Marko Mesić je, naime, odlikovan kao junak triju vojski - kraljeve, Pavelićeve i Titove. Njegova čudna sudbina (nastradao je 1948. pod tračnicama vlaka koji mu je odsjekao noge pa je ostatak života proveo kao invalid) zasluživala bi veliko istraživanje.
Marko Mesić je isljednicima Udbe 1948. godine (kada je bio pod sumnjom zbog suradnje s Rusima) opisao kako ga je rat zatekao u Srbiji:
„Divizija je nastavila dalje, da se povlače ka unutrašnjosti sa namerom, da se prebaci preko Morave. Na položajima kod sela D. i G. Mutnica puk je bio raspoređen za P-T obranu glavnog druma, a jedan divizion (M 28) za vazdušnu obranu i borbu sa nemačkom artiljerijom.
Ovdje je nemačka avijacija izvršila napad na komoru štaba divizije i sam štab. Artiljerijski puk vodio je ovdje borbu sa neprijateljskom artiljerijom i sa nemačkim delovima, koji su se pojedinim baterijama približili na blizinu do 500 m. Pešadije ovdje uopšte nije bilo. Kada sam lično otišao u štab divizije radi popune municijom – u štabu divizije, pred kućom bio je na konju generalštabni oficir sa dva pratioca i na moj upit gdje je komandant divizije, odgovorio je:
– Komandanta divizije nema, dosada sam bio ja, od sada možeš biti ti – i u galopu sa svojim pratiocima krenuo, pevajući pri tome Adio Mare.
– Adio Ma-a-a-reeee...
Zato sam potražio artilerijsko odelenje, gde sam tražio informacije za municiju i tu mi je referent artiljerije, jedan potpukovnik odgovorio, da ima samo municiju za brdske topove, iako je divizija imala samo poljske topove i haubice. Posle toga pojavio se je jedan komandant divizije i jedan pešadijski brigadni general i ja sam bio kod njega pozvat i dobio naređenje za daljnje povlačenje ka Moravi. Kod D. Mutnice divizion M28 ostao je i onesposobljen je pošto su mu vozari sa konjima pobegli. Uvečer sam sa pukom krenuo i prema naređenju komandanta divizije, marš puka imao je tačno osigurati jedan pešadijski bataljon, ali iako su slati kuriri da se uhvati veza sa bataljonom, nije se uspelo, jer taj bataljon uopšte nije ni došao. Tokom noći povlačeći se kroz sela, po dobijenim informacijama od strane meštana Nemci su već prolazili kroz ova sela. Tokom noći puku se priključio i komandant 9. pešadijskog puka pukovnik Popović, koji je ostao bez puka, samo sa svojim ađutantom i nekoliko vojnika.“

Knjigu '10 dana u travnju' potražite na svim kioscima po cijeni od 99 kuna.