Nick Wallenda, koji će u nedjelju 23. lipnja bez sigurnosne užadi prehodati 426 metara preko kanjona Grand Canyon, otkrio je boji li se pothvata i nosi li amajlije
Nick Wallenda: Opasnije je biti policajac nego hodati na žici...
Još samo dva dana ostala su do spektakla na Grand Canyonu! Akrobat i hodač po žici Nick Wallenda odvažit će se na pothvat života i u roku pola sata prehodati više od 420 metara na visini od 450 metara iznad dna kanjona. Donosimo vam kratki intervju s avanturistom čiji će vas pothvat ostaviti bez daha!
Zašto ste se uopće odlučili na ovakav pothvat?
Zašto? Ljudi ne razumiju zašto bi netko ovo činio, nešto tako opasno. Postoji nekoliko stvari koje ljudi ne shvaćaju jer se s time ne mogu povezati. Smatram da je biti policajac opasnije nego ovo što ja činim. Sam sebe držim pod kontrolom dok to činim. Nisam pod kontrolom Majke Prirode, unatoč vjetru, kiši, magli. Kontroliram sebe i treniram za tu kišu i vjetar. Za posao policajca možete trenirati koliko god želite no kad vam se kriminalac prikrade s leđa s pištoljem u ruci, ništa ne možete učiniti. Ne možete ga kontrolirati. Zato mislim da ljudi ovo vide kao ekstreman potez i misle da nisam normalan.
Imam prekrasnu suprugu i troje divne djece i ne planiram napustiti ovaj svijet tako skoro
Imam prekrasnu suprugu i troje divne djece i ne planiram napustiti ovaj svijet tako skoro. Planiram živjeti punim plućima i umrijeti u nekom staračkom domu uz svoju suprugu kad budem imao 90 godina ili više.
To je moja strast. Počeo sam hodati na žici kada sam imao dvije godine. Povijest moje obitelji datira od 1780-ih i već sedam generacija radi isto. Još nešto što ljudi ne razumiju, a svaki će vam zabavljač reći isto - dokle god sam pred publikom to je nešto od čega ne možete pobjeći. To je nešto što volim. Blagoslovljen sam. Plaćaju me da nasmijavam i inspiriram ljude.
Koje su varijable na koje ne možete utjecati? Čega se bojite?
Strah je izbor, a opasnost je stvarna, tako da se ne bojim jer mogu izabrati hoću li se bojati ili ne. To je stvar mentalnog stava. Ali, ponavljam, opasnost postoji. I gore zaista puše. Vjetrovi u Grand Canyonu su zaista nepredvidljivi.
Strah je stvar izbora. Uopće se ne bojim
Kanjon je zaista dubok i tamo gdje ću ga prijeći vjetrovi dolaze 'iza ugla' i naglo se mijenjaju. To su stvari koje ne mogu kontrolirati. Sve što možete kontrolirati čini vas smirenim. Znam da mogu hodati na žici, znam koliko sam prešao i znam da imam izdržljivost i snagu. Ali vjetrove ne mogu kontrolirati.
Recite nam nešto o statistikama. Na kojoj visini hodate, koliko dugo ćete hodati?
Bit ću na visini od oko 450 metara, a do druge strane ima 426 metara. Prema našim izračunima trebat će mi između 25 i 30 minuta da prehodam tu razdaljinu. Vjetrovi na toj visini mogu puhati do 64 kilometra na sat i na to ne možemo utjecati. No našli smo krasno mjesto gdje to ima smisla.
Jedan od izazova je i činjenica da tijekom televizijskog prijenosa neće biti reklama pa u tom roku trebam prehodati udaljenost. Ne želim hodati više od pola sata jer reklame koštaju. Zato smo našli lokaciju koja je prikladna i jednostavno oduzima dah. Pogled, visina, udaljenost, sve to čini ovu lokaciju savršenim mjestom za izazov.
Nosite li neke amajlije, nešto što vam nosi sreću?
Ne nosim. Nisam jedan od onih koji su praznovjerni, ali uvijek nosim križ oko vrata. Ne vjerujem da mi donosi sreću, ali predstavlja moga Boga i Spasitelja, Isusa Krista.