Posljednja fotka Jure Francetića na samrti i portret koji Tito nije dao da se objavi jer izgleda zao

Naše su predodžbe Drugog svjetskog rata često klišejizirane, utemeljene su na određenom fondu kanonskih fotografija, čija je optika, ne samo tehnički, crno-bijela. Radovi koje objavljuje Express u tom su smislu atipični. Premda crno-bijele, ove slike unose životni kolorit u tu viziju prošlosti. Na njima vidimo Juru Kaštelana, našeg čuvenog pjesnika, koji izgleda kao kombinacija francuske filmske zvijezde Gerarda Phillipea i filozofa Alberta Camusa. Prva asocijacija je - egzistencijalist! Kaštelan je, kao istaknuti komunist i partizan, s Bonaventurom Dudom uređivao Bibliju (iako se to “nije smjelo”). I u ratna vremena ljudi su držali do izgleda, da ne kažemo mode. Posebno je do imidža držao Josip Broz, kojega - kako svjedoči Đilas - ni na najtežim šumskim logorovanjima nitko nije vidio neuredna ili neobrijana. Svi koji su ga upoznali svjedoče čudnom fenomenu: vele da je njegovo lice imalo tu osobinu da iz najveće blagosti i topline prijeđe u formu tvrde odlučnosti, kao da je riječ o dvije osobe. Ovdje ga vidimo u obiteljskoj atmosferi, ali i na seriji portreta iz kojih isijava neuobičajena tvrdoća, možda čak okrutnost. Tito takve portrete nije volio, bio je sretniji ako ga podanici vole, nego ako ga se boje.