Neobično: Oni su dobili tuđe organe i tuđe ljubavi i hirove

Danijel Katić za kojeg sam se udala i Danijel Katić, kakav je sada, nemaju veze jedan s drugim. To nije isti čovjek! On je prije bio jedna mirna osoba koja se nikad ne bi svađala ili vikala. Njegove promjene smo isprva povezivali s posljedicama moždanog udara, ali, kad smo odvrtili film, sjetili smo se da poslije tog udara on nije bio drukčiji. Moždani udar se tada odrazio na njega samo na način da je postao rastreseniji. Naša kuma je prva primjetila promjenu nakon transplatacije srca. Primjetila je da se Danijel počeo drukčije smijati. Prvih pola godine nakon transplantacije smijao se stalno, smijao se svemu, što sam prihvaćala kao normalno, jer, ipak, dobio je novi život. No, nakon te primjedbe uočila sam da je on stvarno promijenio i ton, da je njegovo smijanje postalo istovjetno smijanju neopterećenog djeteta. U mnogočemu je nakon transplatacije postao sličan adolescentu. Priču smo počeli povezivati tek prije dvije godine, a do tada smo sve nekako opravdavali situacijom kroz koju smo prošli, znate ono – bio je bolestan pa mu onda sve tolerirate.

Ovako priča Mirjana Lukić Katić (34), supruga Danijela Katića (38) iz Osijeka koji je nedavno, puhanjem u četiri svjećice na torti, proslavio svoj “četvrti” rođendan. Mirjana i Danijel datum njegove transplantacije srca obilježavaju kao novi rođendan.

U svibnju 2011. godine su saznali da Danijel, u svojoj 33. godini, treba transplantaciju srca. Pritom je, mjesec kasnije, od slabog srca imao i moždani udar. U studenome iste godine stanje mu se pogoršalo i uvršten je na “hitnu listu” .

- Ne mogu vam opisati kakav je osjećaj čekati da vam zazvoni telefon, jer nikada ne možete biti spremni na poziv kojim će vam javiti da imaju organ za vašu voljenu osobu.” A taj poziv je stigao 12. siječnja 2012. u popodnevnim satima te je transplantacija obavljena u noći s 12. na 13. siječanj.

- Bio je to petak 13. – za nas sretan dan! Obitelj donora bila je vrlo plemenita i u cijeloj svojoj boli skupili su snage i darovali sve organe koji su spasili brojne živote, uključujći i Danijelov. Došavši na KBC Rebro dočekao nas je kardiokirurg dr. Lekić koji nam je dao informacije o srcu i da se radi o mladom muškom srcu.

- Nakon operacije sam s više strana počela slušati primjedbe da se Danijel promijenio, počela sam malo proučavati i otkrila da prema nekim istraživanjima i srce, ne samo mozak, pamti. Cijelo vrijeme smo sve pripisivali nekim lijekovima, anesteziji, stresu, čemu sve ne..., tek kasnije sam složila kockice da je on, u stvari, po mnogočemu postao neopterećen poput djeteta. Prije transplantacije Danijel je volio njihovog mačka Marka, no nikada nije bio zainteresiran za to da u stanu imaju više od jedne mačke.

- Ja sam ta koja obožava životinje i posao mi je vezan za životinje, a na kraju je on počeo dovoditi druge mačke. Trenutno ih imamo tri - Marka, Krešu i Sheldona.

Prije transplantacije u kući bi “tu i tamo kupili neku čokoladu”. A sad?

- Mi sad imamo toliko slatkiša da bi netko mogao pomisliti da je ovdje dječji vrtić. Čokolada od 300 grama ode za čas. Prvo sam pomislila da je to zbog lijekova, ali on već skoro godinu dana ne pije Decortin, kortikosteroid koji često izaziva potrebu za slatkim, ali i dalje je lud za slatkim, priča supruga. Sad znatno više uživa u mesu, pogotovo u suhomesnatim proizvodima. Za nedjeljni ručak pojede skoro kilogram mesa!

Promjene je osjetila i Bosanka zagrebačkom adresom Ankica Begić (52) prva je osoba koja je dobila matične stanice iz američkog registra. I to od jednog Indijanca Komančija.     

Susreli su se u rujnu 2013. godine kad je on došao sa suprugom na promociju njezine knjige, “Indijanac Komanč, moj brat po krvi”. Odsjeo je kod svoje “sestre” koja je neizmjerno uživala u druženju sa svojim “bratom”

- Nepoznati mladić koji je s 28. godina poginuo podario mi je život jer sam dobio njegovo srce. Transplatiranim srcem dobio sam i njegovu ljubav prema planinarenju, jer sam po oporavku odmah krenuo u planine. Prije toga me nitko ni u ludilu nije mogao nagovoriti da se popnem i na obližnji Kalnik – kazao nam je sav ozaren 50-godišnji Dražen Zemun iz Križevaca. Do otkrivanja nove „ljubavi“ bio je, kako kaže tip sklon društvima po kafićima. Prve srčane smetnje pojavile su se 1999. godine dok je još radi u Bjelovaru kao prometnik na Hrvatskim željeznicama. Liječnici su bili zatečeni, jer se radilo o čovjeku u 29-toj godini života. Liječnici su otkrili da se radi o oslabljenom srčanom mišiću. Bio je gotovo šokiran kad je saznao da ga u budućnosti čeka transplatacija.

-Do operacije nikada nisam pojeo slatki kolač. Vrh su bili slani štrukli. Nakon operacije više ih nisam ni pogledao već sam počeo doslovce tamaniti slatke kolače na iznenađenje ukućana koji nisu povjerovali toj promjeni – tvrdi naš sugovornik. Do tada je planinarima govorio da nisu normalni, jer tko se penje na vrh, da bi s njega sišao. Za davatelja je saznao preko malog ekrana jer je bila emisija o donoru u kojoj je rečeno da je pao s planine i poginuo, a njegovo je srce stjecajem okolnosti završilo u Draženovom prsnom košu.

Ljiljani Cavrić prije nešto više od 10 godina život se sasvim izmijenio, jer je dočekala jetru od nepoznatog donora koja joj je pružila novu životnu priliku. Njoj je 26. studenog 2005. godine u zagrebačkoj klinici Merkur presađena jetra nepoznate osobe.

- Pokušavala sam na sve načine saznati čiji je organ spasio moj život, ali unio i neke promjene. Jedino što sam saznala da se radi o mlađoj osobi – kazala nam je 44-godišnja domaćica koja je gradsku vrevu zamijenila mirnim obiteljskim životom u pitomom Podravskom naselju, Gabajeva Greda, nadomak Hlebinama.

Ljiljana je uvjerena kako je osim organa koji joj je spasio život od pokojne osobe naslijedila i njezinu sklonost ka cigareti. Jer kako drugačije protumačiti da joj se nakon godine dana od presađivanja jetre javila želja da zapali cigaretu. Prije presađivanja jetre nije pušila. Uz pušački nagon promijenila mi se i boja kose – pojašnjava nam ovaj neobičan slučaj majka troje odrasle djece i petero unučadi. Kaže kako je prije operacije imala blago valovitu kosu boje crvenog kestena. Odmah nakon presađivanja u bolnici joj je počela rasti crna kosa i jako kovrčava.     

Više se smije i brže vozi

Volim stisnuti gas, ni sam ne znam zašto, a prije nisam bio takav. Obožavam i slatko što prije operacije nikada nisam volio, priča Danijel koji je nakon transplantacije kući doveo dvije mačke.     

Moj brat mi je dao matične stanice

Čovjek koji me spasio zove se Gaylon Youngi iz Oklahome je. Kad su prvi put stupili u kontakt preko Skypea rekao joj je “Hello sister” a ja sam od uzbuđenja zanijemila i počela plakati. On me spasio i vratio u život.

No mi smo shvatili da smo isti, da smo braća. sa svojim “bratom”.

Teta mi je dala bubreg i slatkiše

Amalija Trstenjak je najstariji živući donor organa u Europi. Bubreg je nećakinji Zrinki donirala sa 72 godine. No osim novog života darovala joj je i ljubav prema slatkom.

Počela pušiti nakon operacije

Prije operacije nisam pušila, no točno godinu dana nakon transplantacije uhvatila me neodoljiva želja da zapalim. Iako pazim, tu i tamo ipak zapalim, priča Ljiljana kojoj se promijenila i boja kose. Prije je bila crvenokosa.

Poginuo na planini

Dobio sam srce mladog planinara koji je stradao upravo na planinarenju. Mislim da je to promijenilo moj život i da sam zavolio njegovu strsat, priča Dražen.