Kobnog 15. prosinca 2006. godine, sestre Višnja (22) i Gordana (18) su krenule na koncert u Zagreb. Poginule su izbjegavajući frontalni sudar s nailazećim jurećim autom
IZGUBILA JE KĆERI U PROMETNOJ
'Nema minute da ne mislim na njih dvije. Već 15 godina nisam jednu noć spavala u komadu'
Jedino što me drži je pomisao da ćemo jednog dana opet svi biti skupa i molim boga da što prije odem i sastanem se s njima. Jer koja je moja svrha više biti na ovom svijetu, apsolutno nikakva...
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI
Pokretanje videa...
01:35
Riječi su to Ljubice Filipović, koja se, tvrdi, ne nada više ničemu. Ni pravdi, ni boljim danima. Sada zna jedino za tugu i beznađe. Izgubila je obje kćeri u tragičnoj prometnoj nesreći, za koju je tek nakon 15 godina, na Županijskom sudu u Rijeci, u ponedjeljak potvrđena optužnica Robertu Žaji, navodnom vozaču koji je nesreću skrivio.
Pravog krivca štite godinama?
- Nakon 15 godina stvarno vam nemam više ništa za izjaviti. Ono što se trebalo reći odavno je rečeno, bezbroj puta. Unazad četiri godine, suprug i ja smo bili odlučili više nikome ne davati izjave jer smo se izmučili sve te godine, ali nikad nikome nisam zatvorila vrata pa evo, neću ni vama. Kad je trebalo i moglo se reagirati nigdje nije bilo nikoga. Kada se nesreća dogodila, bilo je jako puno ljudi koji su jako puno znali, ali nitko nije reagirao. Sada je kasno - ogorčena je žena.
Da je bilo kako bi trebalo biti odavno se moglo uhititi krivca, mada bi i tada, po našoj praksi, vjerojatno dobio godinu dana pa opet bio na slobodi. A sad... tko zna, vjerojatno ćemo čekati još 15 godina - kaže Ljubica.
Naime, iako je riječki građevinar iz Mavrinca uhićen tek 10 godina nakon pogibije mladih djevojaka, u Rijeci i dan danas kruže priče da je nesreću skrivio sin poznatog riječkog tajkuna, zbog čega se cijeli slučaj zataškao. Osim javnosti, to su tvrdili i ljudi od struke upoznati sa slučajem, prijatelji pa i sam Žajin otac, koji smatra da je njegov sin samo “žrtveno janje”, a da se pravog krivca štiti već godinama.
- Tko god da je krivac, ako može sve ove godine mirno spavati znajući da je ubio dvoje djece, njemu na čast. Ja znam da ja ne bi mogla. Pa kad nekoga povrijediš iako samo i riječima, a nije ti bila namjera, ne možeš mirno spavati, a kamoli ovako nešto. Neki ljudi pričaju o osvetama, ovom, onom, ali tko smo mi da sudimo. Ja sigurno neću nikom, ima tko hoće. Jednog dana svi ćemo gore na jedinu pravdu.
Ja samo znam da meni moje kćeri nitko više neće vratiti - tihog glasa i kroz suze priča tužna majka. Okružena tišinom i slikama svojih najmilijih, koje je podsjećaju na sve lijepe trenutke koje je s njima proživjela u njihovom kratkom životu, kaže, nema dana da ne misli na njih.
Otac nije dočekao pravdu
- Svaki dan se budim i liježem s istom misli na njih, a noć u komadu nisam odspavala već 15 godina. Ne znam kad sam se zadnji put nasmijala. Kažu stručnjaci da tugovanje traje godinu dana, ali ono samo postaje sve gore. Sve mi nedostaje... Ne što su bile moje, ali bile su kćeri kakve bih poželjela svakom roditelju, uistinu posebne, vedre, nasmijane, napredne, svima spremne pomoći i udijeliti riječ utjehe i svugdje su unosile sreću i radost. Višnja je imala frizerski salon, nažalost samo godinu dana, ali u tih godinu dana ostvarila je mnogo više nego mnogi u 10, osvajala nagrade. Planovi s mlađom sestrom Gordanom, koja je završila za kozmetičarku, bili su im jako veliki, da zajedno rade i stvaraju. Kuća je bila puna života, smijeha i njihovih prijatelja, kojima sam s radošću spremala kiflice... A sad sam evo sama na ovom svijetu. Kada su one otišle, otišla sam i ja, s njima, otupila, odrvenila. Često se pitam koja je više svrha mog života ovdje jer produljenje vrste nije. Mnogo parova nema djecu, ne može ih imati, ja sam ih imala pa ih više nemam. Cijeli život trudili smo se živjeti pošteno, da ne povrijediš nikoga i nikome ne činiš zlo. Zašto mi se sve ovo dogodilo, ne znam i dok sam na zemlji taj odgovor neću dobiti - promišlja i propituje nesretna žena, koja je u međuvremenu izgubila roditelje, ali i supruga Dragutina, koji joj je bio najveća podrška i utjeha.
Međutim, izmučen patnjom i bolešću, nažalost, preminuo je u studenom prošle godine.
Razočaran u sustav, on nažalost nije dočekao pravdu za svoje kćeri, a svojoj voljenoj Ljubici zadnji put se pojavio u snu, par dana prije potvrde optužnice.
- Njega je sve to satralo. Četiri godine prije smrti imao je infarkt preda mnom, bio je tamno plav kao ova moja jakna. Bio je 25 dana u induciranoj komi, imao četiri operacije i četiri puta su ga oživljavali. Sve mu je otkazalo, srce, pluća, bubrezi i po svim zakonima medicine nije mogao preživjeti. Rečeno mi je da neće dočekati jutro. Po povratku kući učili smo ponovo jesti i hodati, hranila sam ga kao malo dijete i držala kao kap vode na dlanu, jedino mi je još on bio ostao. Često bi u tišini sjedili jedan nasuprot drugoga i ništa ne bi govorili jer smo se razumjeli pogledima, a sada više nemam s kime ni šutnju podijeliti. Jedina utjeha mi je da je sada na boljem mjestu, s njima - priča uplakana žena, koja i danas ima neizrecivu želju da zahvali svim divnim liječnicima i osoblju, koji su se maksimalno potrudili da joj supruga vrate u život, iako još te četiri godine.
Na upit kakav misli da će biti ishod suđenja, pomalo odsutno i gotovo nezainteresirano sliježe ramenima.
- Ne znam, al zar je to više bitno. Godinama smo Dragan i ja tražili jednu jedinu stvar - da se priča makne s ceste, da možemo mirno otići do dućana, a da ljudi ne upiru prstom u nas jer se sve zna, a ništa ne poduzima. Ako je istina to što se priča, da se napravi što treba, a ako nije, isto tako. Otišao nam je život i zdravlje pokušavajući doći do istine i bilo kakvih informacija koje smo morali tražiti sami - zaključuje ožalošćena majka i supruga Ljubica Filipović.
Podsjetimo, kobnog 15. prosinca 2006. godine, sestre Višnja (22) i Gordana (18) s tri prijatelja iz Rijeke, autocestom su krenule na koncert u Zagreb.
Za upravljačem Toyote Yaris bila je starija Višnja. Kod Inine benzinske postaje u Čavlima, izbjegavajući frontalni sudar s nailazećim jurećim autom, Yaris se prevrnuo. Pri prevrtanju Višnja je poginula, a mlađa sestra Gordana dan kasnije podlegla je teškim ozljedama. Mladići su imali sreće, preživjeli su. Tadašnja policijska izvješća govorila su da je nesreću prouzročio vozač tamnoplavog Renault Clija, koji je pobjegao s mjesta nesreće.
Tadašnji policijski spis, 2010. godine, iz nepoznatog razloga iz riječke policije izuzela je Sigurnosno-obavještajna agencija.
Deset godina nakon nesreće, na samu godišnjicu pogibije, uhićen je Žaja, koji je mjesec dana proveo u istražnom zatvoru, nakon čega je pušten da se brani sa slobode.
U lipnju 2017. riječko državno odvjetništvo protiv njega je podiglo optužnicu temeljeći je na rezultatima iscrpnog dokaznog postupka, no njegovi odvjetnici uložili su prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza te izuzeće pojedinih ljudi iz MUP-a, kao i istražitelja koji su ga osumnjičili. U ponedjeljak, 26. travnja ove godine, optužnica je potvrđena. Slijedi dodjela slučaja sucu, koji tek treba zakazati datum početka suđenja.
- Imala sam djecu, supruga, brak i slogu kakvu bi svima poželjela, a preko noći sam ostala bez svega. Ovo suđenje mi sada neće pomoći - neutješna je Ljubica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
