'Dobro se zna tko zataškava istinu o pogibiji naših anđela'

Bivša riječka policajka koja je 15. prosinca 2006. primila dojavu o prometnoj nesreći u kojoj su poginule Višnja i Gordana Filipović te prva pozvala Hitnu pomoć, ogorčena na sustav, nedavno se javila roditeljima poginulih sestara.

- Nisam dobila otkaz ni otpremninu nego sam na svoju štetu dala otkaz. Psihički su me maltretirali jer nisu imali odgovor za vozača. Danima su neuspješno tragali za snimkom na naplatnim kućicama. Dragi roditelji, možda ste nas prokleli tu noć, ali posao sam radila odgovorno, što me je i koštalo. Vi ste izgubili kćeri, a ja sam trpjela mobing od kolega koji ne rade svoj posao kako treba. Što da vam kažem?! Mene su izludili mobingom, ali nisam bila poput njih. Neki su kasnije premješteni, neki napredovali, a danas kad to vidim i čujem, smuči mi se – napisala je bivša policajka.

Istraga riječke policije ni nakon 10 godina nije dala rezultate. Policajci koji su radili ili imali korisne informacije za razrješenje slučaja tvrdili su da im nisu dopuštali da vode istragu, o čemu su se požalili i roditeljima poginulih djevojaka. Tvrdili su, a neki od njih to i danas ponavljaju, da bi ih, čim bi se približili mogućem rješenju slučaja, micali na nove dužnosti. Neki od njih su bili izloženi mobingu i šikaniranju, a pojedinci koji su o svemu odlučivali strelovito su napredovali prema Zagrebu. Gotovo još iste večeri, tog kobnog petka 15. prosinca 2006., kad su djevojke poginule, riječka policija je imala informacije da se na tom dijelu autoceste po principu ruskog ruleta voze smrtonosne autoutrke za okladu suprotnim smjerom.

Unatoč dojavama, policije nije bilo nigdje. Jedan od vozača smrti te večeri bio je, tvrde naši sugovornici, sin poznatog Riječanina. Iako se njegovo ime kao mogućega krivca za pogibiju sestara Višnje i Gordane Filipović, samo dan nakon nesreće, osim u policiji, našlo i kod roditelja poginulih, njegovo je ime, tvrdio je to roditeljima zaposlenik riječke policije koji je prepisivao zapisnik prometne nesreće, kasnije jednostavno iščeznulo iz službenog dijela spisa.

S druge strane cijelo se vrijeme govori kako bi i Damir Ježić, sin Roberta Ježića mogao mogao imati neka saznanja oko pogibilje sestara Filipović, njega su na prvi razgovor u policiju pozvali tek 6,5 godina nakon nesreće.

- Šestog ožujka 2013. pozvani smo u policiju kod načelnice. Rekla nam je da su ispitali Damira Ježića te da je on u vrijeme kad se dogodila nesreća nalazio u Italiji na skijanju. Polagao je ispit za suca u skijanju te priložio potvrdu od skijaškog saveza i naveo dva svjedoka koja su to potvrdila. Na pitanje imaju li potvrdu talijanske policije rekla nam je da se takva potvrda čeka do dvije godine – pričaju Ljubica i Dragutin Filipović. Od policije već 10 godina čekaju odgovor s imenom krivca za pogibiju njihovih kćeri i više se ne nadaju ničemu. Ne ulijeva im povjerenje niti prošlomjesečni odlazak u Zagreb kod ministra i vrha krim policije.

Dva svjedoka tvrde da su u Čavlima vidjeli mladića u plavom Cliju neposredno nakon nesreće. Inzistirali su da će doći u MUP i dati iskaz ako im se omogući da iskaze ponove i u zakonskoj formi daju u DORH u Zagrebu, što je izostalo.