Najbolji razred u povijesti: Iz njega je izašlo 14 doktora, šest inženjera i jedan gradonačelnik

Maturirali su davne 1950., dakle - ove godine slave 70 godina mature. Dvaput su proglašeni najboljim razredom u Hrvatskoj, i to kao šestaši i osmaši. Iz tog iznimno uspješnog razreda Klasične gimnazije u Splitu izašlo je 14 liječnika, šest diplomiranih inženjera, četiri profesora, po jedan diplomirani ekonomist i pravnik, redatelj te dirigent i kompozitor.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:49

video vijesti | Video: 24sata/pixsell

Od ukupno njih 29, četvorica su magistra znanosti i jedan akademik, a jedan u razredu nije maturirao s njima, i to zbog bolesti. Maturirao je godinu kasnije i nije upisao fakultet. Ove godine 8.b slavi 70 godina mature, a tajnu uspjeha ovoga razreda podijelio je s nama razredni kroničar Mislav Hrdlička, profesor hrvatskog jezika i književnosti.

On je svoj radni vijek proveo kao profesor u Srednjoj ekonomskoj školi u Splitu, nakon čega se sa suprugom Majom preselio u Sreser, malo mjesto na Pelješcu, gdje nas je i ugostio. Prof. Hrdlička uskoro će napuniti 90 godina, još vozi automobil, iznimno je vitalan, a njegovo pamćenje imena i podataka iz prošlosti, pa i onih najtrivijalnijih, besprijekorno je.

- Kako je bio 2. svjetski rat, kroz razred je tijekom godina prošlo puno više učenika nego što je na kraju maturiralo tog 15. lipnja. Bilo nas je različitoga godišta jer su nekima školske godine poništene, neki su bili u zbjegu u El Shattu u Egiptu, dio nas je završio neke razrede tijekom ljeta... Tek onu školsku godinu 1945./1946. zapravo je formiran razred. Ali nismo uvijek bili uspješni. Dapače, bili smo grozni - počinje priču Hrdlička.

- Na polugodištu četvrtog razreda jedva smo imali prosjek dva. Jedva! Je l’ možete to zamisliti? Razrednica nam je bila profesorica ruskog jezika, a njezin suprug bio je oficir. Nije previše marila za nas. A onda smo u drugom polugodištu šestog razreda dobili novoga razrednika, Petra Kurira, profesora latinskog jezika, koji nam je bio kao otac, kao pravi otac - priča prof. Hrdlička.

Dodaje nam kako je od njih 29, koliko ih je bilo u razredu, još 11 među živima. Prvi je preminuo dr. sc. Šimun Vlahović, i to davne 1977. godine, u 45. godini. Bio je iznimno uspješan liječnik, imunolog i fiziolog te je bio u timu na prvoj transplantaciji bubrega koja je uspješno obavljena u Rijeci 1971. godine.

Ovaj razred dao je i jednoga gradonačelnika Splita, dr. sc. Petra Slapničara, inače inženjera elektrotehnike, koji je na čelu grada bio od 1991. do 1993. godine.

- Svi smo imali svoje nadimke, a Slapničara smo zvali Šugaman. On se toliko volio smijati i stalno su mu išle suze od smijeha. Onda bismo mi vikali: ‘Dajte mu šugaman, nek’ se obriše!’. I tako je ostao Šugaman (ručnik, op.a.) - prepričava nam prof. Hrdlička pokazujući crno-bijelu fotografiju njih kao maturanata. Na njoj jedino nema redatelja Božidara Violića, supruga bivše ministrice kulture Andreje Zlatar Violić, jer je taj dan - nije bio na nastavi.

- Jedino se on uvijek izdvajao iz ekipe, držao po strani, uvijek je bio malo čudan. Pa i kasnije, kad bismo se nalazili, rijetko bi nam se pridružio - kaže nam ovaj kroničar 8.b, koji je napisao dvije knjige, jednu za 35. obljetnicu od mature, a drugu za 50. obljetnicu. Tu su i drugi uvezeni materijali, svesci, zapisi, fotografije... Među ostalim, zabilježene su i brojne ‘kvake’ izašle iz njihova razreda.

SVI PROLAZE! 'Ministrice, uvrijedili ste nas sve, i nastavnike i dobre đake'

Kako nam objašnjava prof. Hrdlička, riječ je o forama, smiješnim izjavama i lapsusima članova ekipe. Zabilježeni su i brojni događaji koji su obilježili njihove živote i druženja, poput hranjenja u menzi tijekom studentskih dana. Jednu od njih nazivali su patološkom menzom jer je hrana nalikovala na patološke ostatke.

Tu je, među ostalim pričama, i jedna iz srednjoškolskih dana koja opisuje kako je Gordan Hatze, koji će kasnije postati liječnik sportske medicine, ostao bez bubrega.

- Tog 27. ožujka 1947. godine školski skojevci su pretukli našega kolegu. Nakon tog jezivo neljudskog napada Hatze je ostao bez bubrega - piše, među ostalim, u školskim kronikama.

U razgovoru nam ističe i školskog kolegu Mihovila Rađu zvanog Miška, diplomiranog pravnika, sportaša i sportskog djelatnika. Ističe nam njegove zasluge u dovođenju i organizaciji Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine, gdje je bio direktor sporta.

- Rađa je tad za zasluge dobio brončanu medalju, i to nakon nekih koji sjajnije medalje od njega nisu zaslužili. Nije je želio primiti pa su mu poslali poštom. Kćerkica mu je bila doma i preuzela je pošiljku, no on ju je spakirao i vratio - priča nam profesor o Mišku, atletičaru i rukometašu, a iznad svega ragbijašu, jednom od osnivača kluba Nada, treneru, predsjedniku kluba i izborniku.

Dok razgovaramo, prebiremo po popisanim nadimcima. Zašto je stomatolog Franjo Pavelić dobio nadimak Kanta, pitamo ga.
- Pavelić je Kanta jer je imao veliku glavu. Razredu se pridružio iz El Shatta, već su ga onda zvali kanta. Tragično je okončao naš kolega. Umro je na kućnim vratima 1991. godine. Bilo je granatiranje Splita, a on je izašao vidjeti što se događa.

Vratio se, pozvonio ženi i srušio mrtav na pragu - priča nam prof. Hrdlička, koji sa suprugom Majom ove godine slavi 55. godišnjicu braka.Tijekom ratnih godina bilo je izazovno ići u srednju školu. Neki su išli u školu pod Italijom, pod NDH, a najgore je bilo bombardiranje od strane saveznika.

- Kasnije je u višim razredima bilo onih s PTSP-om koji su znali imati živčane napadaje, tresli se po podu, čupali kosu... Bilo je strašnih scena - priča profesor.

ČETIRI GODINE OD PROSVJEDA Što je ostalo od reforme? Dok čekamo jesen i novu Vladu, u školstvu se gomilaju problemi

Dio đaka genijalnog razreda otišao je u inozemstvo, primjerice, Slobodan Matulić, nekadašnji vaterpolski reprezentativac i inženjer elektrotehnike, živi u Americi, dr. Nenad Ivić, iznimno cijenjeni kardiokirurg je u Italiji, dok je otorinolaringolog dr. Ivan Avelini u Njemačkoj.

Posebnost ovoga razreda jest i zajednička štedna knjižica, koju su otvorili 1949. godine, kao sedmaši. Knjižica je zametnuta, a 34 godine kasnije, 1983. godine, na njoj je, zbog devalvacija i promjena novca, bilo tek tri od položenih 12.580 dinara. Darovali su ih banci.A tko je jedini među njima koji nije maturirao, a kasnije ni išao na fakultet?

- On je Veljko T. Pridružio nam se kao ponavljač, s nama je bio dvije školske godine. Maturirao je tek iduće godine. Nije se baš družio s nama, više sa svojima iz bivšeg razreda, ali bio je svima drag i simpatičan - kaže nam prof. Hrdlička, za kraj dodajući kako novi jubilej planiraju za rujan ove godine.

Razred koji su pohađali bio je isključivo muški razred. Nakon srednje škole nastavili su se družiti i kao studenti, pa i kasnije. Osim na obljetnicama, nalazili su se često i na večerama, u izlascima... U jednom od svezaka nacrtana je karikatura posljednje dvojice kako uz čašicu razgovaraju.

Prvi pita što misli o svemu ovom, a drugi, u prijevodu s latinskog, kako je i ispisano, stoji: “Oni koji poslije nas budu živjeli vidjet će gora vremena od nas te u usporedbi s današnjima vidjet će da smo mi bili sretni i dobro živjeli”.

1. T. Kovačić, kirurg, 2. D. Mojsović, liječnik, 3. N. Vodanović, profesor povijesti, 4. razrednik P. Kurir, profesor latinskog, 5. J. Gotovac, urolog, 6. I. Avelini, otorinolaringolog, 7. Ž. Barbir, liječnik, 8. J. Tramontana, dipl. ing. brodogradnje, 9. M. Radja, dipl. pravnik, 10. M. Hrdlička, prof. hrvatskog, 11. I. Armanda, dipl. ing. kemije, 12. F. Baras, prof. francuskog, 13. M. Savić, kirurg, 14. P. Mijač, dipl. arhitekt, 15. N. Ivić, kardiokirurg, 16. Z. Bošnjak, dipl. ekonomist, 17. Ž. Rapanić, pov. umjetnosti, 18. R. Radica, dirigent i kompozitor, 19. D. Tripalo, radiolog, 20. N. Grabovac, epidemiolog, 21. P. Slapničar, dipl. ing. elektrotehnike, gradonačelnik Splita (1991.-1993.), 22. J. Maras, liječnik, 23. S. Matulić, dipl. ing. elektrotehnike, 24. V. Tomić, 25. Š. Vlahović, liječnik, 26. J. Kovačić, dipl. ing. elektrotehnike, 27. F. Pavelić, stomatolog, 28. N. Šimunović, dječji kirurg, 29. G. Hatze, liječnik