Hitler je viziju svoje nacističke distopije htio nazvati "Welthauptstadt Germania" (metropola svijeta Germania) i trebala je, u teoriji, biti gotova do 1950. godine
Nacistička metropola: Ovako je trebao izgledati Hitlerov grad
U Amazonovoj seriji "The Man in the High Castle" gledatelji su mogli vidjeti snimke novog nacističkog Berlina, koji predstavlja grandioznost Trećeg Rajha u alternativnoj povijesti, prema kojoj su Drugi svjetski rat dobile Sile Osovine.
Međutim, tvorci serije nisu morali previše razmišljati o tome kako predstaviti pobjednički Berlin, jer su planovi za nacistički super-grad već postojali.
Zajednički su ga osmislili Adolf Hitler i Albert Speer, Hitlerov glavni arhitekt zadužen za glavni grad Rajha. Projekt su pokrenuli 1937. godine, napravili su mega maketu grada i pri tom je više djelova Berlina skroz nestalo.
Hitler je viziju svoje nacističke distopije htio nazvati "Welthauptstadt Germania" (metropola svijeta Germania) i trebala je, u teoriji, biti gotova do 1950. godine. Speer je Hitlera već impresionirao svojim radovima na zgradama u Nürnbergu, koje je namjerno od klasične arhitekture pretvorio u oštre i asketske građevine, tako specifične za nacističku arhitekturu čiji je cilj bio da ih se ljudi boje, ali i da pojačaju dojam nacističke moći.
Hitlerova i Speerova ideja bila je uzeti sve monumentalne zgrade, bulevare ili skulpture koje Europa ima te napraviti kopiju, samo nekoliko puta veću. Većina tih ljepota bila bi niz jednog sedam kilometara dugačkog bulevara koji bi najbolje ilustrirao veličinu i moć nacističke Njemačke.
Trebao je biti centar nacističkog kulta
Na jugu bi se nalazila trijumfalna vrata, kao pariški Arc de Triomphe samo šest puta veći. Na sjeveru, bulevar bi se otvorio prema ledini za održavanje parada koja se pak pruža prema golemim "Hitlerovim dvorima", koji bi predstavljaju sjedište Rajha, a uz to bi se nalazila i masivna, groteskno velika dvorana.
Njegove su "dvore" inspirirale elegantne građevine rimskog Panteona i Bazilike sv. Petra, no Hitleru je od elegancije bila važnija veličina.
Sve te odaje trebali su imati 99 tisuća kvadratnih metara, i biti nadsvođene s 200.000 tona materijala. Bio bi to centar nacističkog kulta i središte, srce velegrada, te najveća zatvorena zgrada na svijetu koja bi mogla primiti 180.000 ljudi. Samo bi dah tih ljudi stvarao kišu jer bi se vlaga hvatala na stropove i kapala.
Samo je šačica zgrada sagrađena, a Hitlerov je kancelarski ured uništen u bombardiranju Berlina 1945. godine. Desetak kilometara od centra napravljen je stadion za Berlinsku Olimpijadu koja se održavala 1936. godine.
Bila je najveća u Europi, slična rimskom Koloseumu, samo 200 metara dulja. Nakon uspjeha igara Hitler je zaključio da mu treba masivnija arena, no ona je sagrađena samo do pola.
Ostatak bi velegrada Germanije bio premrežen cestama, željeznicom, tunelima i prostorima za stanovanje. Sam okoliš ne bi činio dobro svojim stanovnicima koji bi se po gradu morali kretati kompliciranim tunelima ispod zemlje da ne naruše ljepotu i sklad vanjštine.
Veselili se bombardiranju Berlina, pa da krenu sve graditi iznova
Speer je odlučio koji djelovi Berlina će se razvijati, a koji će biti sravnjeni sa zemljom. Oduzeto je preko 60.000 stanova, i više od 100.000 Nijemaca je ostalo bez krova nad glavom. Od Židova je preoteto 25.000 stanova. Izbačeni su, poslani u getoe, pa u logore smrti, a Nijemci bez domova su nagurani u njihove domove.
Jedno su vrijeme Židovi bili radnici. Speer je navodno rekao kako "je židovčad naučila raditi cigle u egipatskom ropstvu".
Upravo je to i početak Holokausta. Gross-Rosen, Buchenwald, i Mauthausen logori smrti sagrađeni su kraj kamenoloma, dok je Sachsenhausen napravljen kraj ciglane. Speer je i potpisao ugovor sa SS-om kako sve cigle idu na gradilište Germanije. Desetine tisuća umrle su od neprekidnog rada na hladnoći.
Radnu snagu od 130.000 ljudi nisu sačinjavali samo Židovi nego i ratni zarobljenici, a uskoro se krenulo skupljati Rome, homoseksualce i prosjake da se "pojača" proizvodnja.
Imao je Hitler svoje unutrašnje kritičare. Speerov suradnik Hans Stefan nacrtao je niz karikatura kroz koje parodira megalomaniju. Smatrao je i da su ovi planovi kontradiktorni s poviješću i kulturom Njemačke, te stoga uvredljivi za Nijemce, a Hitlerovo micanje spomenika i nadogradnje smatrao je svetogrđem. To je pokazivao kroz svoje radove.
Gradnja je stala kako je rat napredovao. Speer je bio toliko uvjeren u nacističku pobjedu da se veselio bombardiranju Berlina da se sve sravni sa zemljom i krene u pravu izgradnju.
Na kraju je zapravo imao sreće. Speer je na suđenju u Nürnbergu tvrdio kako nije imao pojma o Holokaustu, te nije smaknut. Sljedećih 20 godina proveo je u zatvoru Spandau, gdje je završila većina nacističkih vođa.