Tog 18. ožujka 1990., prije 33 godine, svi su savjetovali Tuđmanu da ne ide u Benkovac. Čovjek s pištoljem nije zapucao. No ‘atentat’ su svi počeli shvaćati kao faktualan događaj. Bila je to povijesna prekretnica
'Na Franju Tuđmana su bacali boce i jaja, a onda je pozornici prišao čovjek i izvukao pištolj.'
Katkad neki mali, naizgled beznačajan događaj, može posve poremetiti tijek povijesti. Da je Napoleonu na Waterloou pojačanje stiglo na vrijeme, Europa bi sljedećih stotinu godina izgledala sasvim drukčije. Da vozač Franje Ferdinanda 1914. nije pogreškom izveo nadvojvodin automobil ravno pred pištolj Gavrila Principa, i on i žena u Beč bi se vratili živi. Rat možda ne bi bio izbjegnut, ali bi počeo kasnije, možda s nekih drugih meridijana i paralela. Jedan jedini put u svojoj povijesti, 1990. godine, i Benkovac je bio poprište slične drame, koja je načelno imala tri moguća epiloga, od kojih bi nas dva, vjerojatno, odvela u posve različitim pravcima.