Moj sin sada pune tri godine mora čekati na rehabilitaciju

Zgrožena sam. Djeca nam više u tekućoj godini neće moći na trotjednu rehabilitaciju koja im toliko znači i pomaže kod njihovih dijagnoza.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:44

Video: 24sata/pixsell

Ispričala nam je to ogorčena mama Tatjana Zahirović iz Zagreba. Njezin sin Deni (20) u kolicima je jer ima tetraplegiju (potpuna oduzetost cijelog tijela) i druge brojne dijagnoze. Posve je ovisan o tuđoj pomoći.

- Stacionarna rehabilitacija u trajanju od tri tjedna, na koju ide svake godine, neopisivo mnogo znači za njegovo teško stanje. Nedavno sam ostala u šoku jer u nekim ustanovama, po novom, termin za rehabilitaciju daju tek unutar tri godine - kaže Tatjana.

Objašnjava da je dosad uvijek, nakon što bi zatražila termin, mjesto za Denija u rehabilitacijskoj ustanovi dobila unutar nekoliko mjeseci. Tako je bilo i prošle godine kad je Deni, pet mjeseci nakon traženja, dobio termin u crikveničkoj Thalassotherapiji, no Tatjana se tad ipak odlučila za Krapinske toplice, koje su bliže Zagrebu.

- I ove godine smo se najprije obratili Thalassotherapiji, no pismeno su nam odgovorili da će termin za liječenje dobiti unutar 36 mjeseci. Ostala sam zatečena i obratila im se da provjerim je li neka pogreška u pitanju. Nažalost, nije. Krenula sam tražiti dalje. Krapinske toplice sad primaju termine za 2020. - prepričava Denijeva mama.

Žalosno i nedopustivo

Pita se što se to promijenilo u samo nekoliko mjeseci i kako su se odjednom liste čekanja toliko povećale. Boji se da je novonastala situacija posljedica rezova i ušteda baš na osobama s invaliditetom i djeci s posebnim potrebama, a to smatra žalosnim i nedopustivim. Deni se prije nekoliko dana vratio s kratkotrajne hospitalizacije na KBC-u Rebro gdje je dobivao posebne lijekove za kosti koje su mu u izuzetno lošem stanju. Specijalisti na Rebru, kaže Tatjana, daju zbog loših nalaza preporuku da Deni i dva puta godišnje ide na stacionarnu rehabilitaciju.

Tako nešto za Denija i njegovu mamu je utopija, a sad će, kako stvari stoje, ostati i bez tog jednog puta o kojemu Denijevo zdravlje umnogome ovisi. Kako kaže Tatjana, kod nepokretnih osoba s invaliditetom, osobito s cerebralnom paralizom, stanje se bez rehabilitacije znatno pogoršava jer dolazi do kontraktura i čitavo tijelo se “frče”. Zbog toga stradavaju unutarnji organi. Deniju su sad na Rebru otkrili da su mu bubrezi u nepravilnom položaju.

Od skolioze mogu stradati i pluća. Rehabilitacija i terapije služe da ublaže takve dijagnoze te smanje mogućnost za razna oštećenja koja prijete najtežim invalidima.

Problem i terapija u kući

- Probleme smo već debelo osjetili s terapijama u kući. Preporuka specijalista je da Deni, zbog skolioze, osteoporoze i niza drugih dijagnoza, pet puta tjedno ima pravo na terapiju u kući. HZZO to formalno odobri, no nema ni jedne ustanove koja ima dovoljno zaposlenika i kapaciteta da može pokriti ono što nam je odobreno. Ustanove ne smiju prekoračiti broj zaposlenih, kao ni broj sati i pacijenata, pa nemamo nikakve šanse da pet puta na tjedan dobijemo terapeuta koji će dolaziti u kuću. Sad ćemo zbog lista čekanja još ostati i bez prava na stacionarnu rehabilitaciju koje smo uvijek do sada ostvarivali – priča mama Tatjana.

Predsjednica zagrebačke Udruge Sjena, Sabina Lončar, kaže da je razlog ovom nedopustivom stanju sa sve većim listama čekanja to što HZZO godinama pomalo smanjuje broj kreveta za stacionarnu rehabilitaciju. Kreveti, naime, fizički postoje u ustanovama, ali stoje neiskorišteni jer HZZO plaća za njih sve manje.

- Ne znam jesu li oni svjesni toga da su već odavno prešli sve granice prihvatljivog te da s ovakvom politikom ozbiljno dovode u pitanje zdravlje i funkcionalnost osoba s invaliditetom. Rok od tri godine nikako ne može zadovoljiti potrebe održavanja zdravstvenog stanja osobe s invaliditetom. To teško može zadovoljiti i jednogodišnja habilitacija. Ovim njihovim postupcima cilj je ostvariti uštede u proračunu, a prava je istina da na takav način stvaraju dodatne troškove u zdravstvu – kaže Sabina Lončar dodajući da država mora osigurati pravodobnu i kvalitetnu habilitaciju svakoj osobi s invaliditetom.

Pogubna štednja

Mjere štednje u takvim situacijama, ističe, dovode do produbljivanja invaliditeta te daljnjeg oštećenja zdravlja i funkcionalnosti. Udruga Sjena već je pravobraniteljici za osobe s invaliditetom poslala na rješavanje ovaj golemi problem. Kad dobiju njezino izvješće, odlučit će o daljnjim koracima borbe protiv ove nepravde. Iz crikveničke Thalasotherapije dobili smo neodređen odgovor koji kaže da lista čekanja ovisi o karakteristikama rehabilitacije, odnosno o dijagnozi. Broj raspoloživih bolničkih kreveta, koji je fiksno ugovoren s HZZO-om, te broj pristiglih rješenja za stacionarno liječenje, utječu na listu čekanja, tumače u Crikvenici.

- Liste čekanja dostupne su on-line, a proces naručivanja podložan je čestim kontrolama HZZO-a kako bi se osigurala sva prava koja osiguranik HZZO-a ima – kažu u Thalassotherapiji.

Što se unatrag nekoliko mjeseci dogodilo s listama čekanja u svim rehabilitacijskim ustanovama i zašto su se povećale, upitali smo i Ministarstvo zdravstva, no ni nakon deset dana čekanja odgovor i objašnjenje nismo dobili.