Meštrović na tapeti: Indijance više ne žele u Chicagu?

Mišići na njima gotovo su anatomsko savršeno realni, dva brončana Indijanca bez oružja najbolje su monumentalne skulpture Ivana Meštrovića i od 1928. stoje na trgu Congress Plaza na zapadnome ulazu u veliki Grant Park u Chicagu. Nakon skoro 100 godina, Meštrovićevo kiparsko majstorsko djelo postaje predmet spora i u SAD-u se propituje je li neprikladan.

O Indijancima, koji su postavljeni kao spomen na plemena koja su nekad živjela u prerijama Illinoisa, sad žele “raspraviti”.

- U SAD-u već neko vrijeme raspravljaju o sudbini spomenika koji, prema općem mnijenju, na dvojben i nepriličan način prikazuju kolonijalističku povijest i međurasne odnose. Povjerenstvo Projekta čikaških spomenika izdvojilo je 40-ak spomenika koji, prema njihovu mišljenju, promiču osobe i događaje vezane uz rasizam, ropstvo, genocid ili netočan prikaz američkih Indijanaca. U vrlo šturom pojašnjenju navodi se kako su konjaničke skulpture Ivana Meštrovića problematične zbog „romantiziranog i reduktivnog prikazivanja američkih Indijanaca - komentirale su Sandra Grčić Budimir i Barbara Vujanović, ravnateljica i viša kustosica Atelijera Meštrović te dr. sc. Dalibor Prančevića, docenta s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu i Fulbrightovog stipendista koji je istraživao djelo i rad Ivana Meštrovića u SAD-u.

Zasad se još ne zna sudbina Indijanaca u dramatičnim pozama borbe (ali kojima u rukama ipak nedostaju luk, strijela i koplje te se promatrača zapravo sili da ih zamisli), a ako na kraju i “odbace” Meštrovića, nema ni informacija bi li Hrvatska na neki način tražila skulpture i pod kojim uvjetima vratila u Hrvatsku. Takve informacije nisu nam mogli dati ni naši sugovornici.

A same konjanike, koji sežu gotovo 11 metara u visinu, Meštrović je napravio u Zagrebu, a naručila ih je i financirala Zaklada “Benjamina Fergusona”.

Naši sugovornici otkrivaju da Meštrović nikad nije bio na otkrivenju spomenika, a da su najveća “svečanost” bili postupak lijevanja u Akademiji likovnih umjetnosti i transport odljeva ulicama Zagreba. 

- Najveća je „svečanost“ zapravo bio postupak lijevanja, koji se odvijao u ljevaonici Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, te transport brončanih odljeva ulicama Zagreba, što je zabilježeno na brojnim fotografijama, mahom Svetozara Prodanovića, ali i na filmskoj vrpci. A onda je tu i zanimljivost koja se veže uz dr. Andriju Štampara koji je vrlo rano prepoznao komunikacijsku moć filmskoga medija. Odmah pri osnivanju Škole narodnoga zdravlja 1927. godine, utemeljen je i Foto-filmski laboratorij, koji je pod vodstvom Milana Marjanovića proizvodio, obrađivao i umnožavao filmove. Do 1941. godine proizvedeno je stotinjak filmova, medicinske i kulturne tematike, pa tako i oni posvećeni Ivanu Meštroviću, među inima i film Modeliranje, lijevanje i cizeliranje Meštrovićevih Indijanaca, 1927. – 1928. - govore nam sugovornici.

Samo postavljanje spomenika bilo je tehnički zahtjevno i odužilo se. Sam Meštrović nije sudjelovao  manifestaciji otkrivanja spomenika 15. listopada 1928. u Chicagu. 

Govore nam kako je Meštrović došao do toga da izradi par konjaničkih statua – Indijanca s kopljem i Indijanca s lukom.

- Naime, Meštrović tijekom 1925. i 1926. godine održao uspješnu seriju izložbi u brojnim gradovima SAD-a. Izložba u organizaciji Art Institute u Chicagu izazvala je veliki interes pa mu je ponuđeno da sudjeluje u projektu podizanja novog javnog spomenika koji bi se referirao na povijesni iskon američkog tla. Riječ je bila o kampanji Benjamin Ferguson Funda čiji je temeljni cilj bilo oplemenjivanje grada umjetničkim djelima. Prema prvim rasprava i skicama spomenički projekt trebao je uključivati dvije konjaničke statue koje bi predstavljale bijelu i crvenu rasu. Daljnjim pregovorima, u kojima je aktivno sudjelovao umjetnik, i razrađivanjem prijedloga došlo je do konačne varijante – monumentalnih i vrlo ekspresivnih prikaza Indijanaca - govore nam sugovornici.

Naga i monumentalna tijela

Njihova su tijela naga i monumentalna, čime se potencira njihova snaga, ali i ističu moralne vrijednosti i hrabrost, jer upravo se te kvalitete ponavljaju od antike nagim prikazima muškaraca.

- Skulpture su ingeniozno stilizirane sukladno postulatima stila art décoa. Na projektu je radio 1926. i 1927. godine, a 1928. je spomenik postavljen na ulazu u Grant Park - kažu nam. 

Zanimljivo je kako je Meštrović među prvotnim idejama predlagao da jedna statua bude kauboj, no to su odbacili, a sami konji više su nalik konjima iz rodnog kraja, nego konjima koje su jahali Indijanci. 

Ivan Meštrović,  rođen u Vrpolj, a rodom iz Dalmatinske zagore, jedan je od naših najvećih umjetnika koji je iza sebe ostavio golem opus s gotovo dvije tisuće umjetničkih djela, kipar, arhitekt i književnik koji je izlagao po cijelome svijetu i čija se djela danas čuvaju u arhivima te muzejima diljem svijeta. 

Meštrović u muzejima diljem svijeta

Naši sugovornici daju detalje o važnosti njegova djela: 

- Meštrović je duboko usidren u klasičnu, mediteransku figurativnu tradiciju, a njegov se stilski razvoj kretao od secesije i simbolizma, preko arhaizma, ekspresionizma i neoklasicizma do zrelog realizma. Djela mu se nalaze u muzejima diljem Europe, Sjeverne i Južne Amerike. Od poznatijih svjetskih muzeja izdvojili bismo londonske muzeje Victoria and Albert Museum, British Museum, pariški Centre Pompidou, njujorški Brooklyn Museum… Njegovi spomenici rese danas Zagreb, Split, da spomenemo samo te hrvatske gradove zbog brojnosti projekata, Beograd, Bukurešt i Chicago. Opsežnije zbirke njegovih radova i arhivskog gradiva nalaze se na Syracuse University u saveznoj državu New York, odnosno na Notre Dame University u saveznoj državi Indiana. Upravo na tim je sveučilištima predavao nakon što je otišao u Sjedinjene Američke Države po završetku Drugoga svjetskog rata. Njegova djela doslovce su razasuta po kampusima tih američkih sveučilišta predstavljajući njihov prepoznatljivi vizualni biljeg - kažu nam stručnjaci.

Meštrović je stvorio i prepoznatljive vizure gradova, od neizbježnog Zdenca života iz 1905. godine ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, kojim se nameće u sklopu bečke Secesije. Tu je i monumentalna, arhaizirana skulptura iz Kosovskog ciklusa koje je stvarao u periodu od 1908. do 1912. godine.

Raspelo htjeli kupiti za katedralu u Londonu

 - Nesumnjivu vrijednost predstavljaju njegova djela ekspresionističke orijentacije, od kojih treba istaknuti Pietà (1914.), skulpturu po kojoj je jedan crtež izveo glasoviti Henry Moore. Njegovo drveno Raspelo (1916.) htjeli su otkupiti za Westminstersku katedralu u Londonu! Riječ je o umjetnini iznimne vrijednosti koja se danas nalazi u Meštrovićevim Crikvinama u Splitu. Važni su klasični ženski aktovi iz „zagrebačkoga“ međuratnoga razdoblja, kao i projekt Mauzoleja Račić u Cavtatu. Primjer je to Gesamtkunstwerka, u kojem je spojio kiparski i arhitektonski talent, i za koji je nagrađen Grand Prixom na izložbi Exposition internationale des Arts décoratifs et industriels modernes. Tom izložbom etabliran je međunarodni stil art déco, čiji je ponajbolji primjer upravo Spomenik Indijancima za Chicago - govore naši sugovornici. 

Ostavio je kvantitativno i kvalitativno ogroman opus, koji broji gotovo dvije tisuće umjetničkih djela, te spomeničkih i arhitektonskih projekata (izvedenih i neizvedenih). Meštrović je duboko usidren u klasičnu, mediteransku figurativnu tradiciju – a njegov se stilski razvoj kretao od secesije i simbolizma, preko arhaizma, ekspresionizma i neoklasicizma do zrelog realizma. Djela mu se nalaze u muzejima diljem Europe, Sjeverne i Južne Amerike. Od poznatijih svjetskih muzeja izdvojili bismo londonske muzeje Victoria and Albert Museum, British Museum, pariški Centre Pompidou, njujorški Brooklyn Museum… Njegovi spomenici rese danas Zagreb, Split, da spomenemo samo te hrvatske gradove zbog brojnosti projekata, Beograd, Bukurešt i Chicago. Nadalje, opsežnije zbirke njegovih radova i arhivskog gradiva nalaze se na Syracuse University u saveznoj državu New York, odnosno na Notre Dame University u saveznoj državi Indiana. Upravo na tim je sveučilištima predavao nakon što je otišao u Sjedinjene Američke Države po završetku Drugoga svjetskog rata. Njegova djela doslovce su razasuta po kampusima tih američkih sveučilišta predstavljajući njihov prepoznatljivi vizualni biljeg.

Koja bi njegova djela izdvojili kao maestralna i je li to i Spomenik Indijancima u Chicagu?

Teško je izdvajati, jer je u svakom razdoblju načinio iznimna djela. Ali recimo važan je Zdenac života iz 1905. godine kojim se nameće u sklopu bečke Secesije, potom njegove monumentalne, arhaizirane skulpture iz Kosovskog ciklusa koje je stvarao u periodu od 1908. do 1912. godine. Nesumnjivu vrijednost predstavljaju njegova djela ekspresionističke orijentacije, od kojih treba istaknuti Pietà (1914.), skulpturu po kojoj je jedan crtež izveo glasoviti Henry Moore. Njegovo drveno Raspelo (1916.) htjeli su otkupiti za Westminstersku katedralu u Londonu! Riječ je o umjetnini iznimne vrijednosti koja se danas nalazi u Meštrovićevim Crikvinama u Splitu. Važni su klasični ženski aktovi iz „zagrebačkoga“ međuratnoga razdoblja, kao i projekt Mauzoleja Račić u Cavtatu. Primjer je to Gesamtkunstwerka, u kojem je spojio kiparski i arhitektonski talent, i za koji je nagrađen Grand Prixom na izložbi Exposition internationale des Arts décoratifs et industriels modernes. Tom izložbom etabliran je međunarodni stil art déco, čiji je ponajbolji primjer upravo Spomenik Indijancima za Chicago.