'Meni su na živo rezali tkivo i mišić, taj zvuk neću zaboraviti'

Udruga RODA - Roditelji u akciji opet je, nakon stravične ispovijesti zastupnice Mosta Ivane Ninčević Lesandrić, pokrenula akciju "Prekinimo šutnju" u sklopu koje žene otkrivaju svoja neugodna iskustva tijekom kiretaže, poroda i pobačaja. Ista akcija pokrenuta je i prije četiri godine, kada su priče majki iz hrvatskih bolnica izazvale veliku buru u javnosti. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:11

KIRETAŽA NA ŽIVO Horori žena! Uzeli su mi fetus i govorili: 'Što se tu ima spasiti'

Evo što su iz Rode poručili:  

'Dosta je više! Odlučile smo ponovo prekinuti šutnju. 
Svaki tjedan primamo priče žena o tome kako im je "na živo" rađena kiretaža, pobačaj, aspiracija, epiziotomija ili im je šivana međica nakon poroda. Dapače, postupci se nad ženama izvode bez ikakvog objašnjenja o tome da taj postupak boli i da imaju opciju anestezije. 

'KAD DEREŠ ČOVJEKA NA ŽIVO...' 'Zbog jedne žene, naš život će se popraviti bar u jednoj stvari'

Pomozite nam poslati glasnu i jasnu poruku - na komadu papira napišite vaše iskustvo, posljedice koje je na vas ostavilo, navedite medicinsku ustanovu u kojoj se to dogodilo, godinu te označite #PrekinimoŠutnju. Fotkajte papir i pošaljite sliku mailom na prekinimo.sutnju@roda.hr 

Fotke koje stignu do ponedjeljka u 8 sati nosimo u Ministarstvo zdravstva isti dan.
Pozovite prijateljice, poznanice, sestre, rođakinje da svoja iskustva podijele i da zajedno glasno i jasno kažemo - ISTINA JE!'

ZASTUPNICA POKRENULA LAVINU 'Skakali su mi po trbuhu. I ja i moje dijete ostali smo invalidi'

Nije dugo trebalo, a šokantne ispovijesti se gomilaju...  

Ovo su samo neke od njih: 

'Meni su napravili epiziotomiju na živo naravno, još su mi rekli da “se to ne osjeti”. Kakva laž. Naravno da se osjeti kad ti škarama režu tkivo i mišić, a ni taj zvuk neću tako lako zaboraviti. To mi je jako otežalo oporavak, nisam mogla ni normalno hodati ni sjediti jako dugo.' 

'Šivali su me uz lokalnu anesteziju u spreju pa sam većinu tog osjetila. Nakon toga više nisam htjela u bolnicu i rodila sam još dvoje djece kod kuće.'

'Mene se isto šivali na živo uz objašnjenje da moraju sad dok je sve još toplo, ja sam do sad mislila da je to normalno?! Koliko god odvratan porod mi bio ne mogu reč da su bili bezobrazni il nešto takvo'

'Kiretaža nakon spontanog pobačaja uz apaurin ili sta vec daju u venu, tek toliko da ne mozes reagirati, sjecam se strasne boli i topline suza koje su mi curile niz lice, sjecam se kad god bi otvorila oci vidjela bi doktora u krvavoj gumenoj pregaci kao u mesnici... zvuka metalnih nožića... ma horor, na daj Bože nikome... Rizik od anestezije je piece of cake u odnosu na rizik od ludila nakon toga....'

'Meni su dali za dogovoreni carski djelomicnu anesteziju!nisu me uspavali do kraja osjecala sam sve.na zivo su mi prerezali stomak izvadili malog i vikali jao upravo sam popiskio mamu kako slatkooo!da bi me uspavali nakon tri minute.to je bio pakao!ta bol ..probudila sam se izrigana od bolova!grlo me bolilo koliko sam povracala dok sam lezala na tom stolu!jer gospodi je ministarstvo ogranicilo anesteziju!nisu me mogli do kraja uspavat!!!sramota trauma za cijeli zivot.'

VIDEO: ZASTUPNICA ODGOVORILA BOLNICI 'Ako je bilo bezbolno, zašto su mi onda svezali ruke i noge?'

Zanimljiv je i ovaj komentar: 

'Znajte da je jedna žena i doktorica pročitala svako pismo i plakala nad svakom pričom.
Žao mi je zbog Vaših gubitaka.
Žao mi je zbog Vaših loših,groznih i hororskih iskustava.
Žao mi je što Vas je boljelo.
Žao mi je što ste bile ignorirane,ponižavane i što ste naišle na loše kolege.
Žao mi je što su Vas vrijeđali i vikali na Vas. 
Žao mi je što sada imate traume,psihičke i fizičke. 
Žao mi je što su Vam uzeli dostojanstvo.
Sve ovo što sam pročitala je nedopustivo!! 

#prekinimoŠutnju danas,za kvalitetnije i bezbolnije sutra. 

"U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."'