Masa ljudi krenula prema zidu. Nitko je nije mogao zaustaviti

Berlinski zid počeo se graditi 13. kolovoza 1961. Srušen je 9. studenog 1989. godine. Bio je dugačak 167,8 kilometara i razdvajao je Zapadni od Istočnog Berlina i okolnog teritorija Njemačke Demokratske Republike. Ubijeno je između 136 i 245 ljudi koji su pokušali prijeći preko zida. Točan broj ljudi koji su uspjeli prijeći iz Istočnog u Zapadni Berlin se ne zna, ali je prema nekim procjenama to uspjelo čak 5000 ljudi.

Povodom 30. godišnjice rušenja zida donosimo vam feljton u tri nastavka o Berlinskom zidu ili kako ga je Willy Brand, bivši kancelar Zapadne Njemačke nazvao 'Zid srama'

U siječnju 1989. godine predsjednik DDR-a Erich Honecker rekao je da će Berlinski Zid stajati tu još 50, a možda i 100 godina. Srušen je, i zid i apsolutni vladar Istočne Njemačke, te iste godine.

Kako 1958. godine Honecker postaje sekretar za sigurnosna pitanja Politbiroa što znači drugi najvažniji čovjek u zemlji povjerava mu se izgradnju Berlinskog zida. On smatra da je zid neophodan i u tom uvjerenju ostaje do kraja života
- Berlinski zid bio je neophodan 'antifašistički zid' koji je doprinio popuštanju napetosti u svijetu - govorio je.

Postao je predsjednik 1974. godine i do samog kraja kategorički odbijao promjene. Nije htio vjerovati u njih. A samo je u vrijeme pompozne proslave 40. godišnjice osnivanja DDR-a u ljeto 1989. iz te zemlje na Zapad pobjeglo 20.000 ljudi.

On je čak htio i pucati po svom narodu, no Politbiro je na njegovu sreću odbio izvršiti njegovu naredbu. Prisiljen je podnijeti ostavku u listopadu 1989. godine
 - Honecker je već potpisao naredbu da se razmjesti vojska i podijelio municiju. A u Dresdenu su već bili tenkovi - ispričao je jednom prilikom bivši kancelar Zapadne Njemačke Willy Brandt.

Svi su bili zbunjeni i šokirani kad su čuli vijest

U rujnu 1989. izbili su prosvjedi diljem Istočne Njemačke. Komunističke vlasti nisu pokazale odlučnost u primjeni sile pa su prosvjedi postali masovni. Vrhunac je bio  4. studenog, kada se oko pola milijuna prosvjednika okupilo na Alexanderplatzu u Istočnom Berlinu. Pod pritiskom prosvjednika, ali i međunarodne situacije odnosno činjenice da su svi režimi u Istočnoj Europi bili poljuljani, politbiro Socijalističke partije njemačkog ujedinjenja na čelu sa Honneckerovim nasljednikom Egonom Krenzom je 9. studenog 1989. godine odlučio da dopusti emigriranje na Zapad.

GRADIO BERLINSKI ZID Najveći Hitlerov protivnik koji je postao komunistički diktator

Günter Schabowski, glasnogovornik istočnonjemačke komunističke partije je nespretno najavio da ta odluka na snagu stupa odmah. 

"Stoga smo...um...odlučili danas...um....da implementiramo propis koji će svakom građaninu Njemačke Demokratske Republike omogućiti da...um....napusti DDR na bilo kojem graničnom prijelazu ", zbunjeno je govorio Schabowski.

Izgledao je kao da jedva vjeruje vlastitim riječima i svi u prostoriji su bili zaprepašteni.

Schabowskog su zatim pitali kad odluka stupa na snagu. 

"Po mojim informacijama....koliko znam, odmah, bez odgode", odgovorio je, listajući nervozno papire ispred sebe, uzalud tražeći dodatne informacije.

'Otvorite prijelaz i pustite ljude da prođu'

Masa ljudi krenula je prema zidu. Stražari ih više nisu mogli zaustaviti.  Pa ni vojska koja nije željela upotrebljavati silu. U 22:45 sati je Harald Jäger, neposredni zapovjednik prijelaza na Bornholmer Straße naredio graničarima da otvore prijelaz i da se pusti ljude u Zapadni Berlin.

On se prije deset godina, na 20. obljetnicu pada Berlinskog zida za njemački Spiegel prisjetio tog dana. Zbunjeno je gledao konferenciju za novinare ,  a onda promatrao okupljanje mase. Odmah je zvao svoje nadređene, ali oni mu nisu ništa pametno rekli. Nisu izdali naređenje niti da otvori granicu, a niti da otvori vatru kako bi zaustavio masu. 

Sa svega šačicom čuvara na raspolaganju pred stotinama euforičnih građana, primjena sile, smatrao je, ne bi sigurno bila najpametnije riješenje.

- Ma ljudi su se mogli ozlijediti i stradati i bez otvaranja vatre, u sitnim okršajima ili da je izbila panika među tisućama koje su se okupile na graničnom prelazu. Zato sam izdao naređenje ljudima: Otvorite granicu! - rekao je Harald Jäger.  

Tisuće i tisuće ljudi je prošlo, slaveći i plačući. Mnogi su se popeli na zid kod berlinskih Branderbuških vrata, odvaljujući komade zida čekićima i pijucima

Uslijedili su vrlo emocionalni trenuci. Ljudi iz Zapadnog Berlina dočekali su s cvijećem i šampanjcima ljude iz Istočnog Berlina. Ljudi se se grlili, veselili, plesali su.

Isti dan Nijemci su počeli razbijati zid. Istočnonjemačka vojska počela je 13. studenog sa organiziranim uklanjanjem nekih njegovih dijelova.