Tijelo jednog od 11 članova posade Bourbon Rhodea izvučeno je iz mora, priopćila je tvrtka Bourbon Offshore, na čijem je brodu kapetan bio Šibenčanin Dino Miškić
'Majci mu je najteže, jadna ona. Govori da osjeća da je sin živ'
Remorker dug 50-ak metara našao se usred uragana Lorenzo prije nekoliko dana i potonuo usred Atlantika.
- Nitko nas nije nazvao iz kompanije. Daj Bože da to nije moj sin... Daj Bože! - rekao nam je kroz suze Dinov uzrujani otac Mario Miškić, koji sa suprugom Natašom živi na Žirju, otoku u šibenskom arhipelagu. Donedavno je tamo živio i prekooceanski kapetan Dino, prije nego što je s obitelji kupio stan i preselio se u Šibenik.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
Pokretanje videa...
I Dinov tata Mario svojedobno je “tukao more” - 41 godinu bio je kuhar na brodu prije nego što je otišao u zasluženu mirovinu. Njegov sin Dino kao mali je prigrlio očevu ljubav prema moru, zavolio je brodove i kasnije postao pomorac.
- Završio je srednju pomorsku školu u Šibeniku, a Pomorski fakultet u Splitu. Odmah nakon toga ukrcao se na brod, kao treći ili drugi časnik, ne sjećam se više - rekao je Mario Miškić o sinu. Dodao je kako obitelj još ima nade.
Javio se na telefon iščekujući nove vijesti, pun zahvalnosti za nastojanja da se potraga ne prekine. Jer splav u kakvoj je završio njegov sin može bez problema sačuvati živu glavu brodolomcu punih deset dana, a očekuje se da bi se moglo preživjeti i mjesec dana. Mario poznaje more, sve što se može očekivati i čemu se čovjek na moru može nadati.
- Bilo je lipih dana, a bilo je i grubih - prisjetio se nekadašnji mornar. U nepojmljivoj boli koju prolazi posljednjih dana, duboko je uzdahnuo pa nastavio.
- Majci mu je najteže, jadna ona. Stalno govori da je živ, da osjeća da je živ. Daj Bože, daj Bože, svi se tome nadamo - kazao nam je Mario. Telefon obitelji Miškić stalno zvoni. Svi žele znati novosti i izraziti podršku, pa se Miškićevi na većinu poziva ni ne javljaju.
Mještani Žirja ispričali su nam kako je Mario Miškić plovio svjetskim morima upravo zato da bi bio u mogućnosti školovati sina jer nisu bili imućna obitelj. Na Žirju dodaju i kako je Dinov tata Mario iznimno ponosan što je usprkos neprilikama uspio školovati dijete i time mu omogućiti bolju budućnost, ali i na činjenicu što je nakon zapošljavanja na brodu njegov Dino odmah počeo financijski pomagati svoje roditelje. Mario uvijek hvali sina i ističe da nesebično pomaže roditeljima.
Brod je bio u slabom tehničkom stanju
U Las Palmasu je bilo puno problema, popravaka i zavarivanja broda. Brod je bio u slabom tehničkom stanju. Moj otac ostao je nakon popravaka na brodu kao mehaničar kako bi mogao dovršiti posao tijekom tranzita prema Gvajani, objavio je u Facebook grupi “Bourbon Rhode” Andrej Morozov, čiji je tata Igor Morozov jedan od trojice članova posade koji su se uspjeli spasiti u čamcu za spašavanje. Objavom, koju je poslije obrisao, Igor je potvrdio sumnje i nagađanja kako brod Bourbon Rhode, koji je u trenutku havarije bio na otprilike 1200 nautičkih milja od otoka Martiniquea, nije bio potpuno tehnički ispravan.
U međuvremenu se redakciji portala morski.hr javio upravitelj stroja iz Rijeke koji također ima dugogodišnje iskustvo s nekoliko sličnih brodova, no upravo je na Bourbon Rhodeu provodio svoje pomorske dane prije deset godina. Za morski.hr otkrio je što je sve moglo poći po zlu.
- Kad sam ja upravljao pogonskim strojem, brod je imao tek tri godine i bio je dobar. No previše komplicirana propulzija s dva azimuta i površna dokovanja mogući su uzrok ove tragedije. Seabulk i Tide water imaju europske gradnje ovog tipa brodova i oni plove i više od 30 godina. Kina i Singapur ne grade takve brodove. A ovaj brod su gradili u Singapuru – ispričao je pomorac, koji je zbog delikatnih detalja koje je iznio ipak htio ostati anoniman.
– Evo vam sestrinski brod Rhode Rhesos, koji je također 2006. godište i još plovi. Najvažnija razlika je da brod s azimut propulzijom nema timuna (kormila). Azimut rotira 360 stupnjeva i upravlja brodom kao barka s izvanbrodskim motorom. Dakle, bez timuna u olujnom nevremenu si mrtav! Mislim da se Bourbon Rhode prije potonuća prevrnuo, jednako kao Bourbon Dolphin 2007. godine – naveo je pomorac, koji je tvrtku Bourbon Offshore napustio prije osam godina.
- Bourbon je oko 2005. počeo s kvalitete prelaziti na kvantitetu. Puno je kineske gradnje u seriji Bourbon Libertyja, a to je promašaj. Veliki troškovi održavanja i pad primanja, doveli su do migracija posade - ispričao je za morski.hr te dodao kako brodovi uspijevaju proći europske sigurnosne standarde jer su u trenutku kontrole ispravni.
- Prolaze po sistemu ‘drži vodu dok majstori odu’. Žurba, štednja i korupcija. Ne srede brod kako bi trebali, pa brod ode na more nespreman - ispričao je pomorac.
U Facebook grupi “Lako njemu on je pomorac” mnogi hrvatski mornari, časnici, zapovjednici, dočasnici i kapetani pišu kako su uvjeti u kojima Hrvati rade na prekooceanskim brodovima mnogih svjetskih kompanija zapravo vrlo loši i nadasve neadekvatni i nesigurni.
- Sjete nas se tek kad je ovakva tragedija u pitanju. Inače mi kao ljudi ne postojimo. Država nas uvažava samo kroz doprinose i poreze. Pomorstvo je palo na najniže grane - piše jedan pomorac. Drugi dodaje kako je devet godina plovio Bourbonom kao kapetan, ali je naposljetku otišao zbog rasula u firmi.