Na današnji dan 1947. pogubljen je zapovjednik Auschwitza Rudolf Höss. Život je skončao na vješalima ispred ulaza u Auschwitz do kraja vjerujući da ono što je činio nije bilo ništa loše...
BRITANCI GA UHVATILI
Krvnik Auschwitza skrivao se mjesecima prerušen u farmera
Kapetan Rudolf Höss 30. travnja 1940. ostvario je svoju veliku ambiciju. S 39 godina te nakon šest godina služenja u SS-u, postavljen je za zapovjednika jednog od prvih koncentracijskih logora u Novom Reichu. Toga proljetnog dana doputovao je na preuzimanje dužnosti u gradić koji je do samo prije osam mjeseci bio dijelom jugozapadne Poljske, a sada je postao dijelom njemačke Gornje Šleske. Na poljskom jeziku gradić se zvao Oswiecim, a na njemačkom Auschwitz, piše Laurence Rees u knjizi Auschwitz : nacisti i "konačno rješenje"
Premda je Höss bio promaknut u zapovjednika, logor kojim je zapovijedao još nije postojao. Dobio je zadaću nadzirati gradnju logora od gomile propalih baraka bivše vojarne Poljske vojske, prepunih štakora, koje su se nalazile na kraju grada razbacane oko terena za dresuru konja. A i okoliš teško da je mogao biti depresivniji. Taj komad zemlje između rijeka Sore i Vistule bio je ravan, siv, tmuran, a klima vlažna i nezdrava.
Nitko tog prvog dana - uključujući nesumnjivo i samog Rudolfa Hössa - nije mogao predvidjeti da će logor u roku od 5 godina postati mjesto najvećeg masovnog ubijanja zabilježenog u povijesti svijeta.
Odvjetnica u Nürnbergu: 'Izgledao je obično i normalno'
- Malo se toga iznimnog moglo vidjeti u Rudolfu Hössu. Čovjek srednje visine, običnih crta lica i tamnokos. Niti je bio ružan niti izrazito zgodan: jednostavno je podsjećao - kako je kazala Whitney Harris, odvjetnica koja ga je ispitivala u Nürnbergu - 'na normalnu osobu poput prodavača u nekom dućanu'. Nekoliko poljskih logoraša potvrdilo je taj dojam, prisjećajući se Hössa kao mirna čovjeka, sposobna kontrolirati svoje postupke, kao one vrste osobe pokraj koje biste svakog dana prolazili na ulici i ne primjećujući ih.
Kao i kod većine predanih nacista, i njegov su karakter i uvjerenja uobličeni reagiranjima na prethodnih 25 godina njemačke povijesti - na to najturbulentnije razdoblje uopće u povijesti te zemlje.. - navodi autor Rees u svojoj knjizi.
Rudolf Höss rođen je u Schwarzwaldu 1900. godine u katoličkoj obitelji i u ranim godinama bio izložen nizu važnih utjecaja: dominirajući otac koji je inzistirao na pokornosti; u Prvom svjetskom ratu služio je kao jedan od najmlađih dočasnika u njemačkoj vojsci; beznadni osjećaj izdanosti što ga je obuzeo nakon što je Njemačka pretrpjela poraz u rat:; služba u paravojnom Freikorpsu u ranim dvadesetim godinama prošlog stoljeća čime je, kako je umišljao, nastojao otkloniti komunističku prijetnju na granicama Njemačke, te angažman u nasilničkim desničarskim političkim skupinama zbog čega je 1923. završio u zatvoru.
Vjerovao je da nacisti stvaraju novi i čudesni svijet
U nacističku stranku učlanio se vrlo rano, u studenom 1922. i nosio člansku iskaznicu s brojem 3240.
- Nakon puštanja iz zatvora 1928. Höss se posvetio još jednom desničarskom uvjerenju koje je, kao i antisemitizam, pomoglo u definiranju nacističkog pokreta: ljubavi za zemljom. Höss se pridružio artamanima, jednoj od zajednica poljoprivrednika što su u to doba cvjetale po Njemačkoj, tamo susreo ženu koja mu je postala suprugom i skučio se, spremajući se postati zemljoradnik. A onda je nastupio trenutka koji mu je promijenio život. U lipnju 1934. pozvao ga je Himmler, Hitlerov šef policije, da napusti zemljoradnju i pridruži se, odnosno uposli se u SS-u, elitnim Shutzstaffel postrojbama koje su prvotno zamišljene i utemeljene kao Führerova osobna garda, a koja je sad, uz ostalo, upravljala i koncentracijskim logorima. Himmler je neko vrijeme poznavao Hössa i sviđao mu se taj čovjek - piše Laurence Rees.
Höss je mogao birati. Nije ga se prisiljavalo da se dragovoljno javi jer nitko nije novačen u SS. Pa, ipak, odlučio se pridružiti. U svojoj autobiografiji objašnjava razloge takve odluke:
'Zbog brzog napredovanja i plaće koja je išla uz to, bio sam uvjeren da moram načiniti i taj korak'. No to je samo napola istina. Kako je pisao nakon poraza nacizma, Höss, kako se moglo i očekivati, propušta spomenuti za nj presudan čimbenik - vlastito emotivno stanje u trenutku stupanja u SS.
- Godine 1934. Höss se morao osjećati svjedokom početka novog i čudesnog svijeta. Hitler je bio tek godinu dana na vlasti i već su na red došli unutarnji neprijatelji nacista - ljevičarski političari, 'dangube', protudruštveni elementi, Židovi. Diljem zemlje Nijemci koji nisu pripadali tim specifičnim skupinama, pozdravljali su ono što su gledalo oko sebe. Tipična je reakcija Manfreda von Schroedera, sina hamburškog bankara koji se 1933. pridružio Nacističkoj stranci: 'Opet je u svemu uspostavljen red, sve je bilo čisto. Raširio se neki osjećaj nacionalnog oslobođenja, nekoga novog početka... Ljudi su govorili: 'Pa ovo je revolucija, zapanjujuća, mirna revolucija ali revolucija'.
Što se u Auschwitzu zbilo, dobro je poznato. Höss je na poziciji zapovjednika logora ostao do ljeta 1943. Tijekom Nürnberškog procesa tvrdio kako je u logoru umrlo oko 3 milijuna ljudi. a kako je pola milijuna preminulo od bolesti i gladi.
Supruga odala gdje se nalazi
Britanci su uspjeli uhvatiti Hössa, koji se skrivao na području oko Flensburga na sjeveru Njemačke i predstavljao kao Franz Lang u ožujku 1946. Na prevaru su izvukli priznanje od njegove supruge.
- Naime, frau Höss je uhićena 8. ožujka 1946. zajedno sa djecom i zatvorena. Pet dana su je opetovano ispitivali gdje joj se nalazi suprug, a ona je uvijek odgovarala: 'Mrtav je'. A onda šestog dana ujutro, časnici Obavještajnog korpusa pokušali su je prevariti. I uspjeli su. Jedan se vlak bučno se zaustavio točno iza njezine zatvorske ćelije.
'Tada smo izvijestili frau Höss da je taj vlak, ako im ne kaže gdje joj se nalazi suprug i ne otkrije sva lažna imena kojima se služi, čeka da je zajedno s njezina tri sina prebaci u Sibir. Ako to ne učini odmah, ostavit ćemo joj dvije minute da se oprosti sa sinovima.. Ostavili smo je nasamo desetak minuta s komadom papira i olovkom da zapiše informacije koje smo od nje zahtijevali. Na sreću, blef je upalio: napisala je što smo tražili pa smo je zajedno sa sinovima pustili kući - prisjetio se satnik William 'Victor' Cross, zapovjedni časnik 92. odjela vanjske sigurnosti.
Frau Höss otkrila je kako joj suprug trenutačno živi na nekom seljačkom posjedu u Gottrupelu, nedaleko od Flensburga. Obavještajci su se smjesta uputili na sjever Njemačke i iznenadili Hössa i uhitili ga u spavaćici na njegovom ležaju u dijelu posjeda gdje su se nalazile staje, koje su služile i kao klaonice. Britanski časnik liječničke službe vješto mu je otvorio usta i pomno pregledao usnu šupljinu tragajući za kapsulom s otrovom - naime, svi su britanski liječnici znali da se Himmler tako uspio ubiti. Sljedećih godinu dana dok je bio u zatvoru pisao je memoare - pa u njima doista izražava i zahvalnost svojim čuvarima što su mu dali priliku da napiše svoju osobnu povijest - piše Laurence Rees.
U travnju 1947. Höss se vratio u Auschwitz, u istu zgradu u kojoj je nekad i radio. Jedino se umjesto za svojim radnim stolom u uredu na prvom katu, sada našao zatočen u podrumskoj ćeliji upravne zgrade SS-a. Držalo se primjerenim čovjeka koji je upravljao umorstvima više od milijuna ljudi u Auschwitzu smaknuti upravo na mjestu njegova zločina.
'Mi, pripadnici SS-a nismo razmišljali...'
Sudski psiholog Gustave M. Gilbert u svojoj knjizi Nürnberški dnevnik opisuje Höss kao psihički normalnog, sa simptomima šizofrene apatije i bezosjećajnosti. Također ga je opisao kao strpljivog, stručnog i nadasve urednog čovjeka, sklonom direktnom slijeđenju autoritativnog mišljenja i odluka nadređenih.
Na Gilbertovo pitanje jesu li Židovi koje su pod njegovim zapovjedništvom ubijeni, krivi i jesu li zaslužili takvu sudbinu odgovorio je_
- Ovakva su pitanja nerealistična, mi pripadnici SS-a nismo o ovakvim stvarima razmišljali, to nam nije bio zadatak...
Bivši logoraš Stanislaw Hantz bio je jedan od rijetkih svjedoka Hössovog smaknuća
- Dok se uza stube penjao na vješala, znajući kako je odlučno podržavao naciste, mislio sam da će nešto reći. Mislio sam da će dati neku izjavu u slavu nacističke ideologije za koju umire. Ali, ništa nije rekao ni riječi - kazao je Hantz.
Höss je umro brzo i točno onako kako je to Hantz nije želio.
- Po meni ga je trebao strpati u kavez i voziti unaokolo po Europi da ga ljudi mogu vidjeti. Da mogu na njega pljunuti, tako da shvati što je učinio - kazao je Höss.
No, zanimljivo je pitanje, piše autor Rees, bili ikad 'shvatio' što je činio? Sve naznake u njegovoj autobiografiji koju je završio neposredno prije smaknuća, pokazuju u jednom smjeru: nikakvo poniženje i zlostavljanje na svijetu ne bi potaklo Hössa da duboko u srcu zastane i povjeruje - iz temelja- kako je ono što je činio bilo loše. Naravno, u biografiji on kaže da 'sada' uviđa kako je istrebljenje Židova bila pogreška, ali samo taktička pogreška, jer je mržnju svijeta usmjerilo na Njemačku.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
