Da je uspio srpanjski atentat na Hitlera 1944. godine, a rat ubrzo potom priveden kraju, bili bi spašeni životi oko 50 posto ukupno poginulih njemačkih vojnika
Kraj rata: Svi se sad ograđuju od Adolfa, nitko nije sudjelovao
Njemačka je potpisala kapitulaciju 7. svibnja 1945. godine. Dan kasnije službeno je završen Drugi svjetski rat u Europi. Povodom 75. godišnjice njegovog završetka donosimo vam feljton u četiri nastavka o posljednjim danima Trećeg Reicha U trećem nastavku govorimo o golemoj cijeni koju je Njemačka platila zbog svoje fanatične borbe do samog kraja iako je znala da će biti poražena.
Njemačka vojska potpisala je kapitulaciju u francuskom gradu Reimsu, tradicijskom mjestu krunidbe francuskih kraljeva. U ime Njemačke svoj je potpis na bezuvjetnu predaju stavio general-pukovnik Alfred Jodl, šef operativnog stožera vrhovnog zapovjedništva oružanih snaga. Sutradan je to isto učinio general Wilhelm Keitel pred Rusima u Berlinu.
Rat u Europi je napokon završen.
- Sama Njemačka - ostavimo li po strani neizreciv jad i patnju golemoga broja ratnih žrtava među građanima ostalih zemalja - platila je golemu cijenu nastavka rata sve do njegovog gorkog kraja. U deset mjeseci, od srpnja 1944. do svibnja 1945. stradalo je više njemačkih civila nego prethodnih ratnih godina, uglavnom u zračnim napadima i zbog pogibeljnih životnih uvjeta u istočnim područjima nakon siječnja 1945. godine.
Sveukupno, u savezničkim je bombardiranjima ubijeno više od 400.000, a ranjeno 800 000 ljudi pri čemu je uništeno više od 1.800.000 domova, a na evakuaciju prisiljeno gotovo pet milijuna ljudi, s tim da se velika većina razaranja dogodila u posljednjim mjesecima rata. Sovjetska invazija a potom i okupacija istočnih njemačkih regija nakon siječnja 1945. rezultirala je smrću - osim neizmjerne patnje koju su izazvale deportacije s neizvjesnim ishodom brojnih njemačkih civila u Sovjetski Savez - otprilike pola milijuna civila - piše Ian Kershaw u svom djelu Kraj: Slom Hitlerove Njemačke 1944. - 1945. kolike je žrtve podnijela Njemačka zadnjih godinu dana prije nego je kapitulirala.
U posljednjih 10 mjeseci rata poginulo 2,6 milijuna vojnika
Njemački vojni gubici u posljednjoj fazi rata, ističe Kershaw, bili su golemi: gubici u završenih deset mjeseci bili su jednaki onima u četiri godine prije srpnja 1944.godine. Da je uspio srpanjski atentat na Hitlera, a rat ubrzo potom priveden kraju, bili bi spašeni životi oko 50 posto ukupno poginulih njemačkih vojnika.
Ukupno je 5,3 milijuna njemačkih vojnika, od njih 18,2 milijuna koji su služili u vojsci, Luftwaffe, Ratnoj mornarici i Waffen SS-u izgubilo živote tijekom cijelog sukoba. Od toga je 2,7 milijuna poginulo do kraja srpnja 1944. godine. Čak 49 posto poginulih, odnosno 2,6 milijuna poginulo je u posljednjih deset mjeseci. Prema kraju rata svakog je mjeseca ginulo između 300.000 i 400. 00 vojnika.
- U ruševinama svoje zemlje ljudi su mogli samo maglovito i s nejasnim slutnjama promatrati nesigurnu budućnost. Golemo olakšanje što je rat konačno gotov bilo je pomiješano sa strahom zbog katastrofe koja je zadesila Njemačku te tjeskobom zbog života pod neprijateljskom okupacijom. Velika većina Nijemaca na savezničku pobjedu nije gledala kao na oslobođenje. Onima pak u središnjoj i istočnoj Njemačkoj, sovjetska se vladavina činila zastrašujućom budućnošću. Pasivnost i pokornost obilježili su ponašanje podčinjenog njemačkog stanovništva nakon što su pobjednici preuzeli vlast - navodi ovaj britanski povjesničar.
Kako preživjeti pod ruševinama?
Poslije snažnih posrtanja koje su zemlja i njezin narod preživjeli posljednjih mjeseci, objašnjava Kershaw, nije bilo nikakve želje za nekom vrstom gerilskih ustaničkih aktivnosti koje obično često dočekuju okupatorske snage. Tu je vjerojatno svoju ulogu odigrala i uvjetovana spremnost na pokoravanje autoritetu. Još važnije, egzistencijalne potrebe svakodnevnog života nisu se promijenile nakon kapitulacije. Golema je energija odlazila samo na to da se preživi na ruševinama, prevladavaju kaotične okolnosti, pronađu voljene osobe, oplaču gubici te pokuša skupiti krhotine obitelji i domova.
- Među najširim slojevima pučanstva trajao je proces ograđivanja od nacizma koji nije bio toliko drugačiji, ali je bio drugačije izražen. Simboli nacizma, tamo gdje su još uvijek postojali, bili su ubrzo uništeni. Nitko nije dobrovoljno priznavao da je bio entuzijastični sljedbenik režima. Isprva je bilo mnogo dojava o dužnosnicima koji su, samo godinu ili dvije ranije, paradirali u nacističkim uniformama i na svom se području ponašali kao 'mali Hitleri'.
Nakon što su 'velike zvjerke' bile uhićene 'glavni ratni zločinci' izvedeni pred sudove, a pozornost Saveznika prebačena na proces denacifikacije na nižim razinama, sve je više jačao dojam da su zapravo tek rijetki istinski podupirali režim i da su u najboljem slučaju u većini bili pod pritiskom politike koju je diktirala tiranija Adolfa Hitlera i njegovih sljedbenika.
'Svi se ograđuju od Adolfa, nitko nije sudjelovao. Svi su sudski progonjeni, ali nitko nikoga nije prokazao' bio je u svibnju 1945. ciničan zaključak mlade Berlinčanke koja je slušala što se priča po redovima za povrće i vodu - opisuje Kershaw situaciju među njemačkim pukom zadnjih mjeseci rata.