'Kava skuhana na ruševinama bila je najbolja koju sam popila'

Bila je to najbolja kava u mom životu, kroz smijeh kaže danas, mjesec dana od strašnog potresa koji joj je uništio dom, Vesna Sladojević iz zaseoka Zlonoge pored Majskih Poljana. Malo tko nije vidio fotografiju Vesne, dva dana nakon potresa, kako kuha kavu na ciglama porušene kuće. Jest, bila joj je to najfinija kava koju je popila u nimalo lakom životu. 

Otad je skuhala još mnogo kava za dobre ljude koji stalno svraćaju, kaže nam, ali sad je pristavlja na štednjaku u toplom kontejneru. U njemu živi sa suprugom Nedeljkom, djeca i unučad žive u Zagrebu i Njemačkoj.

- Imamo petero unučadi, naših malih ‘dukata’. Oni su moja najveća sreća i nada. A ja sam opet sretna, i to svaki put kad popodne sjednem pred TV, na toplome, nakon što sam obavila svoje kućanske poslove. Tako je bilo i u kući, nije meni za sreću trebalo puno - kaže nam Vesna.

NAPRAVILI JE U PAR DANA U Trilju sklopili kuću i dovezli je obitelji u Majske Poljane: 'Ljudi s velikim srcem rade čuda'

Na zidu novog kontejnera, koji je namještajem opremio sin iz Njemačke, crtež unuke Lane koja tamo živi te nježna poruka baki i djedu.

“Žao mi je da vam je potrgana kuća. Želim da budeš zdrava”, piše šestogodišnja Lana iz Njemačke, koja je crtež “zasladila” čokoladicama, napravila pravo malo umjetničko djelo. I o svemu Vesna i Nedeljko stoički pričaju, osim kad govore o unučadi. Suza suzu goni na spomen njih, koji su daleko. A opet, dodaje Vesna, nek’ su na sigurnom i imaju neki ljepši život.

Jer Vesnu i Nedeljka njihov život nije mazio. Miješani su brak, u ratu je bilo svega, kažu, ne žele o tome puno ni govoriti. Radili su oboje do početka 90-ih, odnosno do prokletstva privatizacije, koja je ubila njihova poduzeća i normalan, pristojan život. Od tada su sve što su radili - radili na crno, neprijavljeni, pa danas kad bi trebali uživati u mirovini, mirovine nema. I onda potres, koji im je uništio i ono malo što su imali.

Odjeću više ne pere na ruke

- Bili smo u kući, taman ručali. Kad je zatreslo, nije se moglo bježati. Ne možete se s mjesta pomaknuti, pokušavate samo održati ravnotežu, stajati na nogama. Sve je oko nas padalo, rušilo se, toliko je silovito bilo da je izbilo i dimovodnu cijev iz peći, a da se urušio cijeli kad iznad nas, vidjeli smo tek poslije, kad smo izišli iz kuće. Prvo smo trčali prekoputa, gdje je živjela Nedeljkova majka - priča Vesna. 

I starica je nekako uspjela preživjeti pod urušenom kućom, u “džepu” pod srušenim stvarima. Sin ju je sam od tamo uspio nekako izvući neozlijeđenu, četveronoške je ispuzala.

- Bilo je sve skupa strašno, užasno, ne ponovilo se nikad, nikad više - moli se Nedeljko. 

A Vesna, puna optimizma, kaže kako je sad sve opet dobro, živi su i zdravi, eto su im dobri ljudi i perilicu rublja montirali, pa ne mora odjeću više prati na ruke. Nekoliko su noći spavali u autu, dok nije stigao kontejner od Odvjetničke komore, voljeli bi još samo da unutra imaju kakav tuš, to nedostaje...

PETAK ČETRNAESTI Jergović: Majske Poljane, kratka povijest jednoga sela

- Dva sam dana nakon potresa bila bez kave, a ja vam to ne mogu, kava je moja velika ljubav. Probudim se, skuham kavu i pijem je sama, prije nego što pripremim doručak. To je oduvijek bilo vrijeme samo za mene. Nakon potresa nisam imala kavu gdje skuhati, a onda sam se sjetila kaubojskih filmova i toga kako oni u prerijama kuhaju kavu, pa sam i sama složila takvu vatru, na ciglama. Jest da mi je džezva cijela pocrnila, ali ja sam svoju kavu skuhala! - prisjeća se Vesna. 

Na tu je “scenu”, kaže, prvi naletio novinar Robert Knjaz, nakon čega nije trebalo puno da fotografija Vesnine kave, koja pobjeđuje sve nevolje, obiđe Hrvatsku, i šire.