Jagoda (84) prodavala je i pod granatama: Sagneš se pod tezgu, pa digneš i ajde dalje!

Jagoda Šaravanja iz Valpovačke Satnice može doživotno besplatno prodavati na tržnici u Osijeku. Jer ona je jedna od najstarijih prodavačica, a od svojih 84 godine života, njih 45 provela je na pijaci. S obzirom da je tolike godine plaćala svoju klupu, Tržnica joj je prije tri godine uručila certifikat za domaće prizvode i dala joj pravo doživotnog besplatnog korištenja prodajne klupe.

POGLEDAJTE VIDEO: Jagoda Šaravanja iz Valpovačke Satnice

Pokretanje videa...

01:41

Jagoda Šaravanja iz Valpovačke Satnice | Video: 24sata/pixsell

Vitalna baka Jagoda tada je rekla da je to baš lijepo od njih, ali da je došlo malo prekasno s obzirom na to da je ona već stara i neće moći još dugo raditi na tržnici no, i tri godine poslije Jagoda gotovo svaki dan putuje iz Satnice za Osijek vozeći svoje jabuke i povrće na prodaju.

- Suprug Mile i ja doselili smo u Slavoniju 1958. godine iz Čitluka. Skoro su mi oči ispale od nevjerice kada sam vidjela svu tu ravnicu. Od toliko zemlje, tu ne možeš biti gladan. Imamo dvoje djece pa sam bila domaćica dok oni nisu malo "otfrknuli". Onda smo kupili dva jutra zemlje i posadili voćnjak jabuka. Kada su djeca malo narasla, krenula sam u prodaju jabuka na osječkoj tržnici. Muž me je svakoga dana rano ujutro vozio autom za Osijek. On nije htio nikada stajati za tezgom na tržnici i prodavati, nije to volio, to je bio moj posao - kaže baka Jagoda koja sve svoje kupce dočekuje velikim srdačnim osmijehom.

Uvijek je, kaže, vodila računa o tome kako izgleda kada ide na tržnicu.

- Uvijek sam imala frizuru, bila sam lijepo odjevena, ako je toplo onda neka lijepa bluzica, ako je hladno, neki lijepi šal i kapa ili marama. Kupci vole kada ih na tržnici dočeka oku ugodna prodavačica. Svi to volimo - smije se baka Jagoda koja je i sada, iako je bilo hladno, oko vrata imala lijepu šarenu maramu na ružice i urednu frizuru.

Dok je bila mlađa, odaje nam, imala je ponekad manjih problema sa muškima koji bi došli do njenih jabuka, kao da ih žele kupiti, a onda bi joj dijelili komplimente i pokušavali je osvojiti.

- Uvijek sam im govorila da se ne trude jer imam dobrog muža, dvoje djece i puno posla pa nemam za to vremena - smije se Jagoda. 
Nekada je tržnica bila puno življa i zanimljivija. Nije bilo velikih shoping centara pa je tržnica bila glavno mjesto svakodnevne nabavke potrepština ali i međusobnih okupljanja ljudi.

Veliki centri uništili tržnicu, a sad je tu i korona

Na tržnici se nekada prodavalo svašta, od igle do lokomotive, voća i povrća, mesa, domaćih mesnih prerađevina. Danas je sve to puno drugačije.

- Tržnicu su skoro uništili ti veliki trgovački centri, a ove godine i COVID zaraza. Dolazi puno manje ljudi u kupnju. Konkurencija je velika, puno je i prekupaca. Sve to za mene polako ide kraju jer ni muž ni ja više nemamo toliko snage za posao - kaže Jagoda koja se uvijek s nostalgijom prisjeća i bivših vremena.

- Stekla sam puno prijatelja u ovom poslu, ljudi koji su mi godinama već stalni kupci. Bilo je puno šaljivih situacija, zgoda i nezgoda. Sjećam se, dok smo bili u bivšoj državi, radili smo sa dinarima. Njih je inflacija u nekom vremenu toliko pojela da sam znala doma ići sa punom vrećom novca. Doslovce se kilogram jabuka plaćao s pola milijuna dinara, hrpa novaca, a onda su uveli one konvertibilne novčanice pa je bilo malo lakše. No, radila sam i s njemačkim markama u vrijeme kada su one bile toliko popularne da su postale uobičajen način plaćanja - govori Jagoda dodajući kako se nikada u svom radnom stažu na tržnici nije služila već poznatim prijevarama kupaca sa vaganjem robe ili vraćanjem manje novca kupcu.

- Kupac nije blesav. Zna kada ga varaš. Uvijek sam imala vage da se jasno vidi koliko utega stavljaš i koliko jabuka ima. Ja sam radije uvijek vagala više, a naplatila manje, jer tako sam stekla svoje stalne mušterije. Ako pred kraj dana nisam prodala sve, spustila bih cijenu, što mnogi drugi nisu radili. Ako mi ostanu jabuke lošije kvalitete to doslovce podijelim. Bolje i to nego sa se baci - kaže Jagoda dodajući kako je njena obitelj novca za život uvijek imala pa nisu imali potrebe raditi nepošteno.

Nikad nije bila bolesna: To je zato što sam na zraku

Pitali smo je kada joj je u životu bilo najteže, da li je nekada bila bolesna zbog tog svakodnevnog stajanja za tezgom na hladnoći ili velikoj vrućini, da li je bilo mjeseci i godina kada nije mogla dolaziti.

- Ma ništa od toga. Nikada nisam bila ozbiljnije bolesna i to pripisujem upravo ovom poslu, zbog kojega sam uvijek vani, na zraku, na hladnoći koja ti osnaži tijelo, jedeš svoje zdravo uzgojeno. Dobro se obučem i nema zime. Osobno mi je teže bilo raditi po velikim vrućinama, ali onda se malo umiješ, osvježiš i ideš dalje. Nije bilo perioda kada nisam išla na tržnicu. Čak smo dolazili i kada je bio rat i padale su granate. Bilo je kupaca pa je bilo i prodavača. Stojim tu na otvorenom za pultom, a oko nas pucanje, granate, nekada bi koja pala i sasvim blizu. Sagneš se ispod betonske tezge dok ne prođe i ajde dalje. Sad kad razmišljam o tome, baš smo bili ludi jer je to bio veliki reskir - kaže Jagoda koja, unatoč svemu, voli posao na tržnici jer je navikla tako raditi od malena, sa mamom i tatom.

- Volim zemlju i rad na zemlji. Najviše volim doći na tržnicu po ljeti, donijeti svoju rajčicu, povrće, sve što sam uzgojila. Nekada nisu postojale tržnice, bile su daleko, pa su ljudi imali sve svoje. Nisam morala to raditi u životu, mogla sam i šivati. Moja mama je bila švelja i šivala je svašta. Naučila je i mene pa sam i ja šivala, plela, ali počela sam 'gubiti oči' pa sam se vratila zemlji jer prodaja voća i povrća donosila je više novca - kaže Jagoda koja ima dvoje djece, šest unučadi i dva praunuka.

U poslu joj jako pomaže sin Željko, ali unuci, kaže, više vole raditi u toplom. Jagoda će na osječkoj tržnici biti još do kraja godine, a onda ima pauzu do proljeća, kada ponovo dolazi za svime što je uzgojila.