'Izgubljeni grad': Tajni prolazi skrivali su ga čak 1000 godina

Zaborav i san u koji je pala Petri je učinio uslugu. Prespavala je ratove, različite utjecaje i promjenu stilova te ostala posebna u svojoj arhaičnoj ljepoti.

Ljepoti koja vas potpuno očara kad kročite ovim arheološkim biserom Jordana, jednom od najznačajnijih povijesnih ostavština u svijetu, koja se nalazi i na karti UNESCO-a. Petru još zovu i 'izgubljeni grad' koji je ljubomorno skrivan stoljećima od pogleda znatiželjnih putnika i namjernika.

Tu je najpopularniju antičku ljepoticu, koja ima masivne strukture urezane duboko u pustinjski pješčenjak, zapadnom svijetu otkrio tek 1812. godine švicarski istraživač Johann Ludwig Burkhardt, koji se maskirao u domoroca kako bi ušao u grad napušten u 8. stoljeću.

Razlog što je stoljećima bio “zaboravljeni grad” leži i u činjenici da se do Petre može doći kroz skrivene i uske prolaze sakrivene u visokim stijenama. Inače se Petra spominje u Bibliji, i to pod nazivom Sela, što u prijevodu s hebrejskog znači stijena. Arapi za nju imaju naziv Mojsijeva dolina.

Od ulaza se put proteže gotovo deset kilometara, od kojih dio vodi kroz nekadašnje riječno korito, što je tadašnjim stanovnicima grada do kojeg se dolazi s pogledom na okolne fascinantne crvene stijene omogućavalo da budu izolirani od vanjskog svijeta.

Petra je procvat doživjela u 4. stoljeću prije Krista, dok su njom upravljali Nabatejci, i tad je tamo živjelo 40.000 ljudi. Monarhija Nabatejaca se nakon nomadskog načina života skrasila, a bila je sjecište velikih trgovačkih puteva od Arabije do Mezopotamije pa sve do Sredozemnog mora. Taj povijesni izazov je i mene privukao u Jordan. Kad sam stigao u Petru, vidio sam gradić s nekoliko tisuća stanovnika “načičkan” brojnim hotelima i hostelima.

Ulaz u Petru stoji 50 jordanskih dinara, što je nešto manje od 500 kuna.

Naravno, za ulazak u Jordan plaća se i viza koja stoji ovisno o broju dana koliko želite ostati. Najbolje je uzeti Jordan pass, koji stoji 106 američkih dolara za najmanje tri noćenja u Jordanu. Passom imate ulaz u sve muzeje u Jordanu i u Petru te plaćenu vizu, što u konačnici ispadne povoljnije. U Petru možete stići ili direktno letom preko Ammana, glavnoga grada Jordana, ili kao ja iz Izraela.

Put iz Izraela vodi preko jednog od dva granična prijelaza između te dvije zemlje. Jedan je na jugu, koji povezuje Eilat, grad u Izraelu, na tromeđi Jordana, Izraela i Egipta, kojim sam i ja ušao u Jordan, a drugi je na sjeveru, preko kojeg dođete u Jeruzalem, gdje sam izašao iz Jordana.

Kroz Petru možete na nekoliko načina. Hodajući ili jašući na magarcu, konju ili devi. Kroz neke dijelove puta možete i u dvokolici. Petra je sagrađena u riječnoj dolini dužine 1600, a širine 800 metara.

Da se doista nekad davno u Petri vodio život na visokoj razini, govore brojni ostaci, od javnih građevina, hramova, slavoluka pa do mostova okruženih stijenama višim i od 300 metara. Petra je bila puna cvijeća i zelenila, što se i sad može vidjeti. Da se tu vodio zanimljiv život, vidi se po obiteljskim kućama i grobnicama.

Mnoge su kuće imale velike dvorane sa stupovima i bile ukrašene freskama. Na vrhovima okolnih planina bile su utvrde iz kojih se nadziralo cijelo područje i na vrijeme uočavao dolazak neprijatelja.

Inače je u Petri snimljeno i nekoliko epizoda Indiane Jonesa. Kazalište u Petri isklesano je u stijeni i moglo je primiti 6000 gledatelja. Zbog toga jer je Petra duboko usječena u stijene koje je okružuju, posebnu čar daje sunce koje obasjava jednu, a drugu stranu “ulice” drži u sjeni.

Nakon puta kroz dugi i uski klanac, koji naglo skreće u lijevo, ispred vas se stvori pročelje hrama Khasnea, visokog 40, a širokog 22 metra. Probudivši ovaj uspavani grad, Burckhardt je svijetu poklonio izgubljeno čudo.

Samo da napomenem da se za svaki izlazak iz Izraela, osim avionskim letom, plaća 105 izraelskih shekela ili oko 200 kuna. Isto tako vas, kad napuštate kopnenim putem Jordan, 'carine' na izlazu za 10 JD-a, odnosno preračunato gotovo 100 kuna.

Drugi nepredvidivi trošak je što od jordanske granice s Izraelom morate ići taksijem, kao i kad idete u Izrael. Tu vam vožnju nekih 10-ak kilometara naplate od 11 pa do 15 JD-a. Zavisi kakve ste sreće.

Hosteli u Jordanu, barem oni u kojima sam ja boravio (osmerokrevetne sobe), kreću se od 9 pa do 15 JD-a, koliko me je koštalo noćenje u Ammanu, ali s uključenim doručkom. I ne zaboravite da je u Jordanu javni prijevoz loše organiziran. Uglavnom se putuje manjim autobusima ili taksijem, a i u jednom i drugom slučaju se pogađajte jer Arapi vole takav način dogovora oko cijene.

Zaboravite na kartično plaćanje jer oni najviše vole 'solarno plaćanje' bez obzira na to što piše da prolazi kartica. Odgovor je kako je POS uređaj izvan funkcije. No sve u svemu, put u Jordan ima svojih draži i, ako niste previše osjetljivi što ponekad nema vode u hostelu, ipak vrijedi.