Ivani Frappoti (39) iz Splita vratio se tumor. Prošli tjedan dali su joj u splitskoj bolnici lijekove samo za pola mjeseca. Više nije bilo. U ponedjeljak je brojala: Ostalo joj je terapije za 8,5 dana...
Ivana se bori s rakom: 'Sjedim i brojim. Imam tableta za samo 8 dana. U bolnici ih više nemaju'
Je li moguće da u 21-om stoljeću bolnici nedostaje lijekova? Sve san odradila kako treba, a sredit će me dug. Pa j..emu sve. Cili život bojin se kredita, dugova, pazin da nema kune u crveno i sad bi me moga životno ugrozit državni dug. Jest da je to i moj dug, ali ja san pošteno, po propisu i bez kune zadrške plaćala. Sve svoje obaveze.
I sad meni neko ne da lijek? Jer. Nema. Para. O je...ti život. A nije samo do mene. Puno nas ovisi o lijekovima. Onkološki pacijenti NE MOGU čekati terapiju.
Dabogda niko ne sazna kako je sidit za stolon i brojat tablete. Iman za 11 dana. Napisala je to prošle subote Splićanka Facebooku Ivana Frappoti (39) na svom Facebooku. Poruka koja pogađa u želudac i ne da čovjeku mira.
POGLEDAJTE VIDEO Liječnici rade bez prestanka
Pokretanje videa...
Jer Ivana je prošli tjedan od svoje liječnice čula nešto što je mislila da se nikad neće dogoditi – bolnica nema njene terapije. Zašto, Pitala je. Medicinska sestra nije znala ili nije smjela reći.
Očito da u splitskoj bolnici nema lijekova za nas onkološke bolesnike zbog dugova bolnice. Nakon što sam objavila ovaj post, javilo mi se nekoliko onkoloških bolesnika da ni za njih nema trepije. Odgađaju nam terapije, nema lijekova. Nešto je loše – kaže Ivana.
Zakotrljao se otkako se prolomila vijest da zbog enormnih dugova u zdravstvu, bolnice nemaju više nekih lijekova. Među njima su i lijekovi za onkološke bolesnike, one najugroženije koji često nemaju vremena za čekanje. "Na svoju ruku", kaže Ivana, doznala je da njenog lijeka ima na skladištima veledrogerija, ali da ih ne isporučuju bolnici zbog dugova.
- Svaki mjesec dolazim po svoju terapiju. U njoj je 112 tableta, a sada sam dobila samo pola svoje terapije. Evo brojim, preostalo mi je tableta za još 8,5 dana – rekla nam je Ivana u ponedjeljak.
A ovako je njena životna borba počela. Na operaciji ciste na jajniku, kirurg je otkrio mnogo zlokobniju bolest. Tumor na jajovodu u poodmakloj fazi. Bilo je to 2017. godine, otklonili su joj jajnike, maternicu, krenula je kemoterapija.
- Nisam liječnicu tražila prognozu, nego sam samo pitala što mi je činiti da se borim. Rekla je kako se nekima tumor vrati, drugima ne. Pa se vratio i meni moj. Baš prije nego će se kod nas pojaviti korona, u veljači. OK, borimo se dalje, ne odustajemo. Sada primam terapiju, takozvanih pametnih lijekova, koji ne daju da se DNK tumora umnaža i da tumorske stanice rastu. . A onda su mi prošli tjedan dali zadnju kutiju lijeka koji imaju. Ja sam dobila pola svoje terapije, rekli su mi da nisam ostala bez lijeka, ali dobila sam pola. I meni su dali zadnju kutiju! Prva žena iza mene nije dobila taj lijek, za nju više nema! - gotovo viče Ivana dok govori jer se ne može i ne želi pomiriti s time da za nju ili neku drugu ženu, drugog onkološkog bolesnika, usred ove čitave drame s COVID-om, nema terapije.
Kaže, poslala je pismo cijelom Markovom trgu, ministru zdravstva i obavijestila ih da nema lijekova. Kaže, nitko nije odgovorio.
- Čula sam premijera Plenkovića kako na televiziji govori da se radilo sam o pojedinačnim slučajevima da nije bilo lijeka za onkološke bolesnike. Ja pitam premijera – jesam li ja pojedinačni slučaj, jer ja to ne želim biti. Nisam se do sad predavala u svojoj borbi, pa da bi sad stala. Ali nisam mislila da ću morati misliti na to ima li bolnica moga lijeka. Je da je to riječ o lijeku s popisa skupih lijekova, ali je prestrašno kada ti kažu da ga više nema u bolnici, a znaš da ga imaju veledrogerije – govori Ivana.
Kaže, u inboks na Facebooku nanizale su joj se poruke ljudi, također onkoloških bolesnika, koji su također dobili odbijenicu, da njihove terapije nema. Pitala je da zajedno nastupe u javnost, a oni se boje.
- Ja se ne bojim i ne krivim liječnike jer splitska onkologija ima najdivnije ljude na svijetu, koji uvijek pristupaju blago, daju podršku i naš su oslonac. Divni ljudi jednostavno! Ali ne mogu razumjeti da sustav nema lijekova za nas onkološke bolesnike, e to ne i to treba reći javno – kaže Ivana. U jednom od komentara ispod svog posta, napisala je i ovo: - Nisam ljuta, nego tužna i razočara, u svoje ime i ime svih mojih onkoloških supatnika. Ali, imamo glas i vikati ćemo.
U vezi Ivaninog problema, ali i ostalih koji su u istoj situaciji kao i ona poslali smo upit KBC-u Split i Ministarstvu, a odgovore ćemo objaviti kada ih dobijemo.