Ivan i Juraj: Naš su svijet matematika i financije – evo što smo do sada naučili

Ivan je uspješan student Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Oduvijek su ga zanimale matematika i financije te je odlučio svoje znanje i vještine poboljšati i upisati diplomski studij Financijske i poslovne matematike. No, njegova strast nije ograničena samo na financije – Ivan također posjeduje iznimno znanje iz kemije te se njime koristi kako bi pomogao srednjoškolcima u pripremi za natjecanja iz kemije. Tijekom godina pratio je napredak svojih učenika i ponosan je na činjenicu kako neke od njih danas susreće na hodnicima fakulteta. Na istom diplomskom smjeru ispite uspješno polaže i Juraj. Kao i Ivan, redovito prati aktualna događanja iz područja financija. Iako na fakultetu te teme često dolaze u središte pažnje, Juraj je zainteresiran za njih i izvan akademskog okruženja. U slobodno vrijeme Juraj voli zaigrati nogomet s prijateljima, što mu pruža priliku za opuštanje. Obojica se slažu u jednome – financijska je pismenost iznimno važna, a financije čine značajan dio našega svakodnevnog života. Dio su generacije koja je rođena u digitalnom svijetu, ali unatoč dostupnosti informacija smatraju kako mladima i dalje nedostaje relevantnih informacija iz financija. Putem serijala FinTok: GenZ za GenZ odlučili su pružiti svojim vršnjacima korisne savjete o štednji za budućnost i pomoći im da donose pametnije financijske odluke.

Ja DANAS:

• Moja omiljena knjiga o financijama:

Ivan: Ekonomija autora Paula Samuelsona. Riječ je o prvoj knjizi koju sam pročitao i koja mi je bila svojevrsni uvod u svijet financija i ekonomije. Pisana je jednostavnim i razumljivim jezikom, a opet nudi odgovore na mnoga pitanja. Stoga ne čudi da se njome koristi i danas u edukaciji, kao i da su generacije i generacije ekonomista gradile temelje svoje stručnosti upravo na njoj.

Juraj: Total Money Makover Davea Ramseyja. Knjiga je jednostavna i konkretna. Savjeti koje autor nudi jasni su koraci koji nas trebaju dovesti do financijske slobode, a ne ogromnog bogatstva. U knjizi nema previše filozofiranja i mudrovanja. Uz to je autor i sam prošao financijske probleme te je jedan od rijetkih koji nudi realan plan za ljude s normalnim prihodima.

• Moj izvor informacija o mirovinskom sustavu:

Ivan: Uglavnom internet i razni intervjui, odnosno podcasti. Ne postoji jedan određeni podcast koji pratim, već se više fokusiram na temu koja me zanima, a onda tražim podcaste koji su je obradili.

Juraj: Internet, mrežne stranice kao što su REGOS, HANFA i UMFO.

• Pravilo '50/30/20' nalaže kako najprije treba odvojiti pola prihoda za neophodne troškove, 30% za želje i slobodno vrijeme, a 20% odvojiti za štednju. Moje pravilo '50/30/20' glasi:

Ivan: Moje je pravilo '40/30/20/10'. 40% otpada na osnovne životne potrebe, 30% na ulaganje u sebe i
razonodu, 20% na štednju i preostalih 10% trošim na ljude oko sebe i svoju okolinu.

Juraj: Moje je pravilo '50/40/10'. 50% prihoda se odvaja na sve obavezne i neobavezne troškove, 40% je štednja, dok 10% odvajam za pomaganje i dijeljenje. Vrlo je vjerojatno moje pravilo nekima nerealno, ali nečemu treba težiti

Ja NA PRVOM POSLU:

• Prvim zaposlenjem ući ću u prvi i drugi stup obveznog mirovinskog osiguranja. Mirovinski fond u koji će se uplaćivati 5% mojih prihoda planiram izabrati ovako:

Ivan: Procijenit ću i donijeti odluku tako što ću na web stranicama mirovinskih fondova proučiti njihove strategije ulaganja i prinose tijekom više godina.

Juraj: Vidjet ću koji fond najviše ulaže u dionice jer su one, po mom mišljenju, dugoročno najunosnije.

Ja NA ZADATKU

• Kako bih ostvario maksimalni državni poticaj za ulaganje u dobrovoljni mirovinski stup od 99,54 EUR godišnje, svaki mjesec trebam uplatiti 55,35 EUR mjesečno. Njih svaki mjesec uštedim ovako:

Ivan: Imam trajni nalog i tako sredstva za štednju doživljavam jednako kao i ona oporezivana – kao da ih nikada nisam ni vidio.

Juraj: Ili će ih moj poslodavac odmah oduzeti od plaće i uplatiti na račun na moje ime ili ću ih ja sam uplatiti čim dobijem plaću.

Ja ZA 20 GODINA

• Znam da prinose na mirovinsku štednju treba promatrati dugoročno. S obzirom na to da ću štedjeti za mirovinu nekoliko desetljeća tijekom kojih su uobičajeni povoljni i nepovoljni gospodarski ciklusi, o prinosima se planiram informirati ovako:

Ivan: Posvetit ću određeno vrijeme kako bih ovladao materijom i shvatio kako ulažu mirovinski fondovi na temelju informacija na njihovim web stranicama.

Juraj: Otići na internet i proučiti ih. Isto tako ću vjerojatno potražiti mišljenje određenog stručnjaka na tu temu.

• Poželim li promijeniti kategoriju mirovinskog fonda, učinit ću to ovako:

Ivan: Informirat ću se na mrežnim stranicama REGOS-a ili na stranici mirovinskifondovi.hr.

Juraj: Slično kao i Ivan. Na internetu se mogu brzo i jednostavno pronaći svi podaci o tome kako se može promijeniti kategorija mirovinskog fonda.

• Kategorije mirovinskih fondova objasnili bismo kolegi studentu ovako:

Ivan i Juraj: Naš sustav poznaje 3 kategorije, i to redom: A – najrizičnija, većinu sredstava ulaže u dionice i bitno volatilniju financijsku imovinu, uglavnom za ljude mlađe životne dobi; B – umjerena, kombinacija ulaganja u sigurniju imovinu (obveznice) i onu manje sigurnu(dionice), uglavnom odabir osoba srednje dobi; C – najmanje rizična, uglavnom ulaganja osobe starije dobi u obveznice, depozite i slično.

Ja ZA 40 GODINA

• Prvo što ću si priuštiti kada ostvarim pravo na mirovinu iz prvog, drugog i trećeg stupa:

Ivan: To je još daleko, ali vjerojatno počastiti na neki način sebe i najmilije.

Juraj: Nisam siguran, ali vrlo vjerojatno ću se nagraditi. Ipak, neće biti ništa preskupo.

• Mirovinu provodim ovako:

Ivan: Okružen ljudima koje volim, vjerojatno još radeći stvari koje me ispunjavaju ili ih nisam stigao ranije,
ali gotovo sigurno negdje uz more.

Juraj: Uživajući u hobijima i stvarima za koje možda nisam imao toliko vremena prije.

PITAM STRUČNJAKA

Odgovara: dr.sc. Predrag Bejaković, Institut za javne financije

Ivan&Juraj: Postoji li neki bolji mirovinski sustav u svijetu na koji bi se Hrvatska mogla ugledati s obzirom na to da nam je populacija sve starija?

Bejaković: Gotovo sigurno ne postoji idealan mirovinski sustav u svijetu, a nikako ne bi bilo korisno jednostavno kopirati njegova rješenja. Najvažniji je element, kako navodi nobelovac Douglas North, postojanje formalnih i neformalnih institucija. Formalne su institucije ustav, statuti, običajno pravo i ostale državne odluke i propisi. One određuju politički sustav (strukturu vlasti, građanska prava), ekonomsku strukturu (imovinska prava, ugovore) i sustav prisile (zakonodavstvo, policiju). Neformalne su institucije tradicija, običaji, moralne vrijednosti, religijska vjerovanja i sve druge norme ponašanja usvojene s vremenom. Neformalne institucije često se nazivaju stare vrijednosti i navike, odraz prošlosti i slično. One utjelovljuju prevladavajuće stavove i viđenja zajednice u pogledu na svijet, sakupljeno znanje iz prošlosti i vladajući niz vrijednosti. Prenošenje zakonodavnih ili organizacijskih rješenja iz jednog u drugo
društvo gotovo sigurno vodi k neuspjehu jer se u pogledu mirovinskog sustava, društva (čak i u zajednici poput EU-a) jako razlikuju u stupnju gospodarskog razvoja, odnosa prema radu, tradicije dužeg ostanka u svijetu rada, spremnosti na štednju, financijske i mirovinske pismenosti i drugo. Stoga, nešto što je dobro u Švedskoj ili Finskoj, teško će biti uspješno i u Hrvatskoj. Bitno je da ne ponavljamo moguće pogreške, kao što su u Poljskoj nadležna tijela vodila vrlo slabu evidenciju o uplaćenim mirovinskom doprinosima. Najkraće, nije moguće seliti rješenja jer specifičnosti naroda su kao i karakteri osoba. Svaki je narod drugačiji. Ipak, postoje neka pravila ili društvena obilježja koja omogućavaju prosperitet. Neki su se postupci tijekom povijesti ipak pokazali kao povoljni. Narodi koji su imali veće razineštednje, usmjerenje na poduzetništvo i veći tehnološki razvoj u pravilu su bolje napredovali u odnosu na one usmjerene na potrošnju.