Iva i Bartol: Volimo pravo i financije, ovo su načini na koje već ulažemo u svoju mirovinu

Unutar Klinike djeluje nekoliko grupa, a Iva je administratorica čak dviju, Grupe za zaštitu prava radnika i Grupe za zaštitu i pomoć žrtvama i svjedocima kaznenih djela. Unutar svake grupe nalazi se 15 kliničara, što znači da je Ivin zadatak istodobno koordinirati njih 30. Uz to dodjeljuje predmete, dogovara suradnje, organizira vanjske klinike i, ono najvažnije, osigurava da stranke pravodobno dobiju odgovore na sva pravna pitanja. Osim što je uspješan student, Bartol je i studentski mentor. Titulu je zaslužio tijekom trećeg semestra volontiranja u Klinici. Mentorira 5 kliničara i njegov je zadatak biti prva razina ispravljanja općih pravnih informacija ili pravnih mišljenja koji kliničari daju na uvid. Kao studenti Pravnog fakulteta odslušali su i predmet Financijsko pravo i financijska znanost, tijekom kojeg su se upoznali s djelovanjem fiskalnih instrumenata, hrvatskim fiskalnim sustavom, osnovama javnog financijskog prava EU-a i drugim sličnim područjima. Oboje zaljubljeni i u pravo i u financije, upoznati s važnosti dijeljenja relevantnih i provjerenih informacija, u serijalu FinTok: GenZ za GenZ otkrivaju kako se zamišljaju u budućnosti, informiraju o financijskom i mirovinskom sustavu, štede i investiraju te kako planiraju bolji život u mirovini.

Ja DANAS

• Moja omiljena knjiga o financijama:

Iva: The Psychology of Money autora Morgana Housela, koja obrađuje načine na koje ljudi gledaju
novac.

Bartol: Rich Dad, Poor Dad autora Roberta Kiyosakija, koja zagovara važnost financijske pismenosti.

• Moj izvor informacija o mirovinskom sustavu:

Iva: Razgovor s profesorima s fakulteta.

Bartol: Predavanja na fakultetu, roditelji te stranice Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) te Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO)

• Pravilo '50/30/20' nalaže kako najprije treba odvojiti pola prihoda za neophodne troškove, 30% za želje i slobodne vrijeme, a 20% odvojiti za štednju. Moje pravilo '50/30/20' glasi:

Iva: 50% prihoda odvajam na plaćanje računa, goriva i kupovanje namirnica, 30% za izlaske i odjeću, a 20% stavim na štednju u banci.

Bartol: 50% za najamninu, prijevoz i hranu, 30% za kave i izlaske, 20% su štednja ili neočekivani troškovi.

NA PRVOM POSLU

• Kada se zaposlim, ulazim u prvi i drugi stup obveznog mirovinskog osiguranja. Obvezni mirovinski fond u koji će se uplaćivati 5% mojih prihoda za mirovinu iz drugog stupa planiram izabrati ovako:

Iva: Razgovarat ću s financijskim stručnjakom koji će mi znati reći koji je fond trenutno na tržištu najbolji i pokušat ću utvrditi da se od istog fonda očekuje rast jer je rast osnovno i najvjerodostojnije mjerilo uspješnosti rada fonda.

Bartol: Proučit ću preporuke fondova i kategorija na njihovim web stranicama te početi s ponudom fondova kojima upravlja moja banka kako bih je lakše usporedio s alternativama.

Ja NA ZADATKU:

• Kako bih ostvario/ostvarila maksimalni državni poticaj za ulaganje u dobrovoljni mirovinski stup od 99,54 EUR godišnje, svaki mjesec trebam uplatiti 55,35 EUR mjesečno. Njih svaki mjesec uštedim ovako:

Iva: Prilikom kupovine nove haljine razmislim je li važnija haljina ili ulaganje u budućnost.

Bartol: Uštedjet ću tako što ću dati prioritet dugoročnom planiranju za umirovljenje pred nekim trenutnim troškovima koji nisu nužni kao što su izlasci, putovanja, restorani...

Ja ZA 20 GODINA:

• Znam da prinose na mirovinsku štednju treba promatrati dugoročno. S obzirom na to da ću štedjeti za mirovinu nekoliko desetljeća tijekom kojih su uobičajeni povoljni i nepovoljni gospodarski ciklusi, o prinosima se planiram informirati ovako:

Iva: Razgovarat ću s financijskom stručnjakom zaposlenim u mirovinskim fondovima koji će me usmjeriti kako osobno mogu pratiti povoljne i nepovoljne gospodarske cikluse.

Bartol: Kontaktirat ću s mirovinskim društvom koje upravlja mojim fondom i savjesno pratiti informacije o kretanjima na tržištu koje bi mogle utjecati na prinose.

• Poželim li promijeniti kategoriju mirovinskog fonda, učinit ću to ovako:

Iva: Znajući da kategoriju fonda mogu promijeniti samo jednom godišnje, učinit ću to putem online zahtjeva na mrežnoj stranici REGOS-a.

Bartol: Učinit ću to na šalteru REGOS-a u poslovnici FINA-e.

• Kategorije mirovinskih fondova objasnili bismo kolegi studentu ovako:

Iva i Bartol: Postoje tri kategorije A, B i C, koje se razlikuju prema rizičnosti i vrsti ulaganja. Fond je kategorije A najrizičniji i namijenjen je osobama koji imaju do starosne mirovine više od 10 godina.

Ulaganjima kategorije A pripadaju dionice. Portfelj kategorije B sastoji se od obveznica i dionica i namijenjen je onima koji nisu članovi ni kategorije A ni kategorije C. Kategorija C namijenjena je osobama koje imaju manje od 5 godina do starosne mirovine. Najmanje je rizična i sastoji se od obveznice i oročenih depozita.

Ja ZA 40 GODINA:

• Prvo što ću si priuštiti kada ostvarim pravo na mirovinu iz prvog, drugog i trećeg stupa:

Iva: Kupit ću poljoprivredno zemljište na kojem ću posaditi sve povrće ovog svijeta.

Bartol: Proslavu s najbližima.

• Mirovinu provodim ovako:

Iva: Sjedeći na terasi kamene kućice uz more i pijuckanje dobrog istarskog vina.

Bartol: Odmarajući se u svojoj kući i radom oko svojih maslina.

PITAM STRUČNJAKA

Odgovara: dr.sc. Predrag Bejaković, Institut za javne financije

Bartol: Koji su benefiti dobrovoljne mirovinske štednje?

Bejaković: Postoji više benefita dobrovoljne mirovinske štednje, a posebno su značajni državni poticaji od 15% na uplaćena sredstva u kalendarskoj godini. Osiguranik može biti u više fondova, ali navedena sredstva dobiva samo u jednom. Nadalje, svaki poslodavac može uplaćivati dobrovoljnu mirovinsku štednju svojim zaposlenicima i koristiti pravo na poreznu olakšicu do 796,34 eura godišnje po zaposleniku. Prinos dobrovoljnoga mirovinskog fonda, odnosno zarada koju mirovinsko društvo ostvaruje upravljajući sredstvima fonda, uvećava vrijednost imovine članova fonda. Na dobrovoljnu mirovinsku štednju niti u fazi štednje niti prilikom isplate ne plaća se porez. Nema ograničenja članstva, zdravstvenih ni dobnih – član može biti tko god to želi (članova ima koji su stariji i od 90 godina). Trajanje članstva nije vremenski ograničeno. Član samostalno bira visinu, trajanje i dinamiku uplata u fond. Uplate nisu obvezne, one ovise o trenutnim mogućnostima uplatitelja, a račun se ne gasi ako na njega nije uplaćivano. Prestankom uplaćivanja ili neredovitim uplatama članstvo u fondu se ne prekida, nego postojeća sredstva na računu i dalje ostvaruju prinose. Sva uplaćena sredstva osobno su vlasništvo člana, bez obzira na to tko je uplatitelj. Sredstva su u cijelosti nasljedna, a jedini uvjet za korištenje sredstava je navršenih 55* godina starosti. Zaključno, to je jednostavan i povoljan način štednje, koji posredno omogućava i poboljšanje financijske pismenosti.

Iva: Postoji li neki bolji mirovinski sustav u svijetu na koji bi se Hrvatska mogla ugledati s obzirom na to da nam je populacija sve starija?

Bejaković: Gotovo sigurno ne postoji idealan mirovinski sustav u svijetu, a nikako ne bi bilo korisno jednostavno kopirati njegova rješenja. Najvažniji je element, kako navodi nobelovac Douglas North, postojanje formalnih i neformalnih institucija. Formalne su institucije ustav, statuti, običajno pravo i ostale državne odluke i propisi. One određuju politički sustav (strukturu vlasti, građanska prava), ekonomsku strukturu (imovinska prava, ugovore) i sustav prisile (zakonodavstvo, policiju). Neformalne su institucije tradicija, običaji, moralne vrijednosti, religijska vjerovanja i sve druge norme ponašanja usvojene s vremenom. Neformalne institucije često se nazivaju stare vrijednosti i navike, odraz prošlosti i slično. One utjelovljuju prevladavajuće stavove i viđenja zajednice u pogledu na svijet, sakupljeno znanje iz prošlosti i vladajući niz vrijednosti. Prenošenje zakonodavnih ili organizacijskih rješenja iz jednog u drugo društvo gotovo sigurno vodi k neuspjehu jer se u pogledu mirovinskog sustava, društva (čak i u zajednici poput EU-a) jako razlikuju u stupnju gospodarskog razvoja, odnosa prema radu, tradicije dužeg ostanka u svijetu rada, spremnosti na štednju, financijske i mirovinske pismenosti i drugo. Stoga, nešto što je dobro u Švedskoj ili Finskoj, teško će biti uspješno i u Hrvatskoj. Bitno je da ne ponavljamo moguće pogreške, kao što su u Poljskoj nadležna tijela vodila vrlo slabu evidenciju o uplaćenim mirovinskom doprinosima. Najkraće, nije moguće seliti rješenja jer specifičnosti naroda su kao i karakteri osoba. Svaki je narod drugačiji. Ipak, postoje neka pravila ili društvena obilježja koja omogućavaju prosperitet. Neki su se postupci tijekom povijesti ipak pokazali kao povoljni. Narodi koji su imali veće razine štednje, usmjerenje na poduzetništvo i veći tehnološki razvoj u pravilu su bolje napredovali u odnosu na one usmjerene na potrošnju.