Na sarajevsku Gradsku tržnicu na današnji dan 1995. u 11 sati ujutro iz pravca Trebevića, sa položaja vojske RS-a, ispaljeno je pet minobacačkih granata kalibra 120 mm. Ubijeno je 43 Sarajlija
MASAKR NA MARKALAMA
Ispalili granate na tržnicu dok su ljudi čekali u redu za kruh...
Gelerima minobacačke granate od 120 milimetara, proizvedene u tvornici “Krušik“ u Valjevu, kod ulaza na gradsku tržnicu Markale u opkoljenom Sarajevu u 11 sati ujutro ubijeno je 43 ljudi. Njih 84-oro teško je ranjeno.
Od svih zločina tokom ratne opsade grada, ovaj je bio jedan od najužasnijih. Jedan od policajaca koji je sudjelovao u očevidu i koji je svjedočio pred Haškim tribunalom, opisao je ono što je vidio kao “posljednji, najdublji krug Danteovog pakla”.
Granatiranje najprometnije gradske tržnice, pucanje po ljudima koji su čekali u redovima na kruh, smatra se jednim od najstravičnijih zločina koje su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile u opkoljenom Sarajevu. Markale, tržnica koja se nalazi u samome središtu grada, tijekom rata bila je Sarajlijama mjesto za opskrbu raznim potrepštinama.
Godinu i pol dana ranije centralna sarajevska tržnica Markale također je granatirana. Vojska bosanskih Srba sa položaja na području sela Mrkovići gađala je tržnicu. Na mjestu je tada, u veljači 1994.godine, mrtvo ostalo 68 ljudi, a 144 ih je ranjeno.
Tomislav Šandrk svjedočio je događaju tog tragičnog dana u kolovozu 1995. godine.
- Dok sam prelazio ulicu pala je granata čiji su me geleri ranili u ruku. Nakon eksplozije na sve strane bili su mrtvi i teško ranjeni. I ja sam pomagao kupiti mrtve. I danas mi je užasno teško kraj prolazim kraj ovog mjesta - kazao je Šandrk prije nekoliko godina prilikom polaganja vijenaca ispred spomen ploče.
Ostao je živ ali bez noge
Ismet Svraka teško je ranjen tog dana na Markalama. On je bio i svjedok na suđenju Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Tog jutra, ispričao je, zajedno je sa dvojicom prijatelja stajao i pušio udaljen nekoliko metara od mjesta gdje je pala granata. Ostao je živ, ali bez noge. Dvojica njegovih prijatelja ostala su na mjestu mrtva.
Kad je granata eksplodirala pao je i rekao sam sebi tada: 'Pogodi i mene!'
- Rukama sam se po glavi opipao, kažem: čitava mi glava, dišem, mogu disati. Ali noge nisam osjećao. Čuo sam, sve sam čuo: daj ovog, daj onog, bilo je tu psovki, galame, panike. Otvorio sam oči, ali vidio nisam, ja vidio nisam ništa dok me nisu ubacili u auto. Onda sam prvi put vidio šofera koji me vozio u bolnicu, gleda u mene i viče: 'Ne boj se dedo, ne boj se.'
U bolnici Koševo amputirana mu je lijeva noga i dva prsta na lijevom stopalu. Iz stomaka su mu izvađeni geleri.
Amela Feriz imala je 15 godina i preživjela je masakr na Markalama.
- Rođena sam desetak metara od mjesta ovog užasnog zločina. Preživjela sam. Bio je lijep i sunčan dan. Bila sam s prijateljicom na tržnici, par metara od ulaza. Znam da mi je kroz glavu u tom trenutku prošao cijeli život. Poslije sam išla psihijatrima da mi pomognu jer bi se budila po noći sa stravičnim slikama u glavi. Taj dan su mi poginula dva prija
telja - prisjetila svojedobno za bosanskohercegovačke medije Feriz najstrašnijeg događaja u svom životu.
Cilj granatiranja: Terorizirati civile
Haški Tribunal je utvrdio da su oba masakra bila dio kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja koja je za cilj imala prvenstveno teroriziranje civilnog stanovništva u Sarajevu.
Za zločine počinjene u Sarajevu, koji obuhvaćaju i granatiranje Markala, na doživotnu zatvorsku kaznu osuđen je Stanislav Galić, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. U presudi Galiću iz studenog 2006. godine navedeno je da taj incident predstavlja primjer granatiranja gdje su civili namjerno ciljani.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
