Majka iz Zagreba mora na kemoterapije zbog metastaza. Svaka bolest, ne samo korona, bila bi za Ivanu kobna. Zato već sad mora donijeti tešku odluku i poslati dječake ocu koji radi po cijele dane
'Ide škola i svaki respiratorni infekt mogao bi me ubiti. Ali moji dječaci moraju u školu'
Kao majka, prvi put u životu moram donijeti najtežu odluku i staviti sebe ispred interesa svoje djece. Jer ja imam metastazu koja se pojavila nakon što sam operirala i liječila se od raka debelog crijeva. Sa svojim terapijama krećem u rujnu i bilo kakav respiratorni infekt mene bi mogao ubiti. U kombinaciji s koronom, to bi bila najgora kombinacija. A djeca moraju krenuti u školu.
Počela je svoju tešku ispovijest Ivana Pokrivka iz Zagreba, majka dva dječaka koja se bori s teškom dijagnozom i još težom odlukom da će se vjerojatno morati odvojiti od djece na čitavu školsku godinu.
Pogledajte video: Škola u Hrvatskoj počinje 7. rujna
Pokretanje videa...
Pojavila joj se metastaza
Ivana je prije nekoliko godina operirala tumor debelog crijeva i sve je bilo dobro. No sad se pojavula metastaza. Kaže, dobro je što je minijaturna od milimetar i vjeruje da će se s kemoterapijama povući.
Kako da se izoliram od djece, a u istom smo stanu?
- Ali me boli. S terapijom krećem u rujnu, baš kad i škola. Vjerujem da ni u školi danas ne znaju kako će organizirati nastavu, ali naše je stanje dodatno teško. Važemo nekoliko opcija i sve su podjednako teške - govori ova rastavljena majka koja ima svu podršku oca djece koji živi samo ulicu od nje i suodgajaju dječake u prijateljskim odnosima.
- Prva je opcija da djeca ostanu kod mene, ali sam tad ja doslovno životno ugrožena ako dođu s bilo kakvom respiratornom infekcijom. Druga je opcija da su sa mnom i da se nekako izoliram u stanu od njih, ali to je zapravo nemoguće. Treće je da odu živjeti s ocem, ali on radi po cijele dane i nema ga. Postoji i opcija da ih ne šaljem u školu te da radimo nastavu online, ali dječaci trebaju socijalizaciju - govori Ivana.
Ja sam najrizičnija skupina
Jedan od dječaka kreće u prvi razred srednje škole i svjesna je da njemu, više nego ikome, treba fizički kontakt s djecom, da se upozna s novim kolegama, da stekne prve srednjoškolske prijatelje. Zna da njega jednostavno mora pustiti u školu.
Drugi je mlađi, šesti razred, ali je i dosad jako teško podnosio kad bi se odvajao od majke, čak i vrlo kratko. Teško joj je zamisliti što bi mlađi sin prolazio kad bi se rastali na više mjeseci, a upravo se to “valja” kao najizglednija opcija.
- Ja sam najrizičnija moguća skupina i sad moram staviti svoj život ispred djece. Problem je golemi jer moram odlučiti na štetu djece samo da bih ostala živa. Osobno vjerujem da bi se situacija s COVID-19 poboljšala samo kad bi stožer zatvorio granice i zaustavio sve na dva do tri tjedna. Virus bi se malo iskorijenio. Ovo je stanje sad posljedica toga što ljudi nisu nosili maske - ogorčena je Ivana.
Osvrnula se i na online nastavu u lockdownu te rekla kako je s dječacima znala raditi i po deset sati na dan i da su se svi zajedno napatili.
- Ne znam kako će to izgledati ako se opet dogodi, jer moji dječaci, ako ostanu sa suprugom koji radi, teško je očekivati da će svaki dan imati toliko samodiscipline da rade sami nastavu - govori nam majka.
Gotovo u očaju govori o svojem problemu koji je golem jer zna da su djeca prenosioci respiratornih bolesti koje će prokolati čim svi zajedno krenu u školski kolektiv, ali apelira na sustav da trebaju misliti i na specifične slučajeve kao što je njezin i razraditi planove za dobrobit djece.
Svjesna je da će ova godina biti teška i za nju, koja se bori za svoje zdravlje, ali i za njezine dječake, koji će se vrlo izgledno od nje odvojiti.
Apelira na sve da nose maske jer o tome ovisi njezin život, kao i mnogih drugih pacijenata koji se bore s teškim bolestima, jer možda nekome neće biti ništa, ali bolest koju prenesu može nekome biti kobna.