Golem se novac mjesečno slijeva u ministarstva, agencije, državne tvrtke ili ustanove, a da građani ni poduzetnici uopće nemaju pojma na što se točno troši i kakvu korist imaju od toga
UDVOSTRUČILI BROJ NAKNADA
Država jede iz tanjura nameta: Naplatili bi i naknadu za život
Smanjenje neporeznih davanja postaje jedno od prioritetnih područja ekonomske politike Vlade! Sva državna tijela imaju rok od 90 do 120 dana da izmijene propise i smanje neporezna davanja. Zvuči odlučno i odlično? Samo što je to zaključak Vlade iz jeseni 2015. godine. Otad je sličnih zaključaka doneseno mnogo, a građani i poduzetnici u konačnici svake godine državi uplate sve više kroz razne namete kojih nisu ni svjesni.
POGLEDAJTE VIDEO Hrvatska ima 448 parafiskalnih nameta
Pokretanje videa...
02:35
Te 2015. u Vladi su identificirali više od 160 parafiskalnih nameta, uskoro je otkriveno da ih ma 250, a konačan broj raznih, često besmislenih nameta, je 448. Zadnji podatak je da smo 2016. godine za njih izdvajali devet milijardi kuna.
Ali taj iznos sigurno je i veći jer se mnogi naplaćuju kao postotak prihoda, a u međuvremenu su i rasle neke naknade, primjerice ona za obnovljive izvore energije, koju plaćamo svaki mjesec u cijeni električne energije. Premda je država Europskoj uniji obećala reforme, danas više ne možete vidjeti niti ažurni registar takvih nameta, niti on ne funkcionira.
Slušamo zadnjih godinu dana iz Vlade da rade analize i da će nas rasteretiti. Odluke samo što nisu gotove, tvrdili su nam iz Ministarstva gospodarstva. U veljači. Vlada je na sjednici u četvrtak i dalje izbjegla donijeti odluke o rezanju parafiskalnih nameta.
Ali ministar gospodarstva Darko Horvat prezentirao je plan “administrativnog rasterećenja”. Ukratko, ukidaju ili pojednostavljuju tek 10 procedura, a izračunali su da će poduzetnici na tome uštedjeti više od 686 milijuna kuna. Poduzetnik Petar Lovrić napominje da Vlada nikad ne objavi koliko je novih procedura uvela, pa je uvjeren da na kraju, kad se sve zbroji i oduzme, velikog efekta i nema.
- Dosta je. Ukinite neporezne namete i sve financirajte iz poreza, koji ionako svi plaćamo. Zašto bi brodogradilište plaćalo naknadu za šume? Zašto bi poljoprivrednik plaćao naknadu turističkoj zajednici - poručili su iz udruge Glas poduzetnika.
Hrvatska udruga poslodavaca godinama upozorava na taj problem. Oni su izračunali koliko koja tvrtka plaća nameta uz svoj porez na dobit i plaće radnika. Jasno je vidljivo da tvrtke kroz milijune plate dvostruki ili trostruki porez na dobit.
- Ovo ne smije biti još jedan trenutak u kojem će se deklaratorno izraziti namjera da se smanjuju nameti. Kriza će biti teška i neporezna davanja moramo pretresti i svesti na minimum – poručio je direktor HUP-a Davor Majetić.
Ali nisu poduzetnici jedini koji plaćaju razne naknade. Svaki građanin, bio on umirovljenik, menadžer ili socijalno ugrožen, daje milijarde kuna. Primjerice, na svakom računu za struju plaćate i naknadu za obnovljive izvore energije.
Građani uplate oko 800 milijuna pa poduzetnici još toliko. I dolazimo do 1,6 milijardi kuna. Kad je već uvela tu problematičnu naknadu, o kojoj ćemo detaljnije kasnije u tekstu, državi platimo na nju dodatno i PDV. Cinici bi zaključili: sva sreća da je PDV na struju smanjen prije dvije godine, pa umjesto 400 milijuna kuna, sada damo još 210 milijuna kuna poreza na porez.
Ili kad plaćamo račun za vodu. Stvarna cijena vode tek je četvrtina računa. Vlada SDP-a i HNS-a dva puta je digla naknadu za korištenje voda tvrdeći da ćemo time smanjiti gubitke i napokon urediti sustav vodoopskrbe. Ništa se nije dogodilo.
I dalje se prosječno 50 posto vode izgubi od crpilišta do kupca, po čemu smo jedan od rekordera u EU. Svaki put kad natočite gorivo, čak 1,2 kune po litri date povrh trošarine i poreza. S te 1,2 kune financirane su autoceste, a to je trebalo biti ukinuto kad je glavnina njih sagrađena.
Davanja na 30 računa
Ali su ih samo preusmjerili za željeznicu i financiranje cesta, a tek 20 lipa ostalo je autocestama. No tako država uzme 1,2 milijarde kuna! Golem se novac mjesečno slijeva u ministarstva, agencije, državne tvrtke ili ustanove, a da građani ni poduzetnici uopće nemaju pojma na što se točno troši i kakvu korist imaju od toga.
– Moja tvrtka plaća raznih davanja državi na bar 30 različitih računa. To su ‘kobasice’ stavki na papiru i dođe mi muka i gledati. Pa zašto barem ne uvedu jedan račun, pa onda državna riznica sve rasporedi korisnicima? To bi nam već donijelo uštede na računovodstvu i vremenu - kaže Ivan Bračić, vlasnik poznate pčelarske tvrtke PiP, koji je u vodstvu HUP-ove udruge malih i srednjih poduzetnika.
Pa navodi i niz nelogičnosti.
Birokracija se umnožava
Primjerice, od komunalne naknade i doprinosa općina je izgradila infrastrukturu, a onda tvrtka plaća za njeno korištenje iako je građena njenim novcem:
- To je kao da Konzum meni napravi tvornicu da im ja mogu prodavati pčelinje proizvode - kaže Bračić, koji je nekoć bio i pomoćnik ministra gospodarstva:
– Birokracija ima tendenciju da sama sebe umnožava i donosi pojedinačne odluke kojima se financira. Nema tu suradnje između ministarstava. Kod nas se misli da država pred izbore mora nešto darivati. Ne trebate nam ništa davati, samo nam manje uzmite! Ali eto, onda se oni na vlasti ne bi mogli pohvaliti da su nešto dali.
Slično objašnjava i bivši ministar gospodarstva Tomislav Panenić:
– Mi ne znamo kako koji namet utječe na gospodarstvo kad se uvodi, u mnoštvu zakona navede se da će se neko plaćanje urediti uredbom ili se propiše nužnost plaćanja nekoj od komora, a onda njihova skupština odlučuje koliki je taj iznos. I tako se nameti množe, a nitko ni ne zna kako, koliko i gdje – kaže Panenić.
I tu ćemo se vratiti na naknadu za obnovljive izvore iz cijene električne energije kao pojedinačno najveći parafiskalni namet. Novac od nje u potpunosti završava u privatnim džepovima investitora. I to najvećim dijelom onih koji su gradili vjetroelektrane.
Samo za vjetroelektrane ode godišnje milijardu kuna poticaja. Koje su to tvrtke i koji iznos im je isplaćen? Ne objavljuje se. Hrvatska se još prije 10 godina obvezala povećati količinu iz obnovljivih izvora energije. I naknada je rezultat toga.
Samo što su propisane prevelike količine i poticaji za vjetar. Kasnije je to i smanjeno, ali ugovori su već bili potpisani. A investitor ima pravo na 14 godina jamčenog otkupa po povlaštenoj cijeni! Zanimljivo je kako se izašlo u susret tvrtki CEMP: dobili su sve dokumente i ugovor zadnji dan prije smanjenja kvota, a Ministarstvo gospodarstva, koje je tad vodio Ivan Vrdoljak, pokazalo je izuzetnu ažurnost u radu!
Da su “slučajno” zakasnili jedan dan, sad bi građani platili tom investitoru 300 milijuna kuna manje jer su poticaji smanjeni. Panenić kaže da smo propustili priliku s tim poticajima napraviti tisuće malih solara na kućama i stambenim objektima, poljoprivredi omogućiti male pogone na biogorivo, a drvnoj industriji na otpadno drvo.
Većina poticaja je otišla u vjetar, a ugovori za vjetroelektrane za neke su bili zlatni rudnik. Neki su ih, čim su ih potpisali s državom, preprodali. Uskok je najavio istragu, ali sve je ostalo na tome. A mi sve i dalje plaćamo.
Kriminalno darivanje milijuna
Znamo da komunalna naknada služi lokalnoj upravi za održavanje infrastrukture, ali trebamo li plaćati 253 milijuna kuna upravnih pristojbi godišnje, mora li HRT dobiti baš 1,2 milijarde kuna od pretplate i proizvoditi najmanje gledani program? Je li logično da se RTV pristojba plaća za svaki auto koji neka tvrtka ima?
Zašto vozači financiraju željeznicu kroz cijenu goriva? Zašto na tehničkom pregledu vozila platimo naknadu za uporabu javnih cesta kad ceste plaćamo i u cijeni goriva? Zašto boravišne i turističke pristojbe nisu dovoljne da se financiraju turističke zajednice nego njih financiraju sve tvrtke, čak i kovinotokar, primjerice?
Hrvatske šume godišnje su dobivale 300 milijuna kuna naknade od svih obrtnika i tvrtki “za općekorisne funkcije šuma”. A direktor je uzeo otpremninu od 3,2 milijuna kuna. Kad je ta naknada smanjena, Hrvatske šume nisu propale. Dapače.
Zašto članstvo u svim komorama nije dobrovoljno za poduzetnike i obrtnike ako Ustav propisuje da imaju slobodu udruživanja i izlaska iz udruženja?
Možda Agencija za civilno zrakoplovstvo nikad ne bi kupila zgradu za 32 milijuna kuna, koja pet godina stoji prazna, a oni i dalje plaćaju najam drugog prostora 220.000 kuna mjesečno, da nemaju višak novca jer naplaćuju naknadu od svake prodane avionske karte?
Jedno je jasno i nedvojbeno: nameti moraju biti podložni kontroli javnosti, mora biti jasno i javno objavljeno kome i za što taj novac odlazi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
