Bijesni auti, šoping i janjetina: Ovi šerifi rasipaju lovu građana

Kad vas netko bude uvjeravao da Hrvatska ima 428 općina zbog nužnosti lokalne samouprave, razbijanja centralizacije ili zbog nekog trećeg izlizanog klišeja, slobodno im pokažite slijedeću listu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

02:50

Video: 24sata/pixsell

Pokažite im prstom, recimo, na minijaturnu općinu Kolan na otoku Pagu. Prema posljednjem popisu stanovništva tamo na 29 četvornih kilometara ne živi niti 800 ljudi. Svejedno, općinski gazde pod vodstvom HDZ-ovog načelnika Marina Pernjaka, uspjeli su u samo godinu dana spiskati preko 425.000 kuna na troškove reprezentacije. Na što su trošili? Na hranu, piće, darove, šoping i čašćenje ministara. Čiji novac su trošili? Naš i svih stanovnika općine. Novac iz proračuna, novac poreznih obveznika.

Općina Kolan je, kako smo rekli, minijaturna. Teško je znati što se sve događa u preostalih 427. Ili što sve prolazi ispod 20 županijskih stolova. Ili u bezbrojnim uredima raspoređenima po 128 gradova. Svih 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave imaju svoje načelnike, gradonačelnike i župane. Oni opet imaju svoje urede, odjele, odbore, povjerenstva, vijeća, tvrtke, zamjenike, pročelnike, tajnike, savjetnike, referente, suradnike... Cijelu vojsku ljudi. I svi se oni plaćaju iz džepova građana.

Praksa je pokazala da ove mikrofragmentirane jedinice često služe skladištenju enormnog broja podobnih pajdaša, stranačkog mesa i suvišnih aparatčika. Teško je prisjetiti se koliko smo se puta uvjerili u bahatost i baroknu rastrošnost lokalnih šerifa. Zato pogledajmo samo neke od primjera mjesnih gazdi koji godinama spaljuju proračunski novac. I zapamtite, tom popisu uvijek pridodajte još desetke tisuća ljudi na plaći ispod njihovih skuta. Vi ih financirate.

'Tata' svih šerifa: Potres je razotkrio na što je spiskao novac

Milan Bandić. Šef Zagreb. Alfa i omega uhljebljivanja, utjelovljenje sinekura i pajdaškog sklapanja poslova. Hodajući sinonim za korupciju. Zagreb ima prirez od 18 posto, najveći u zemlji, a što Bandić radi s tom ogromnom količinom novca? Troši milijune na fontane, ekstravagantne spomenike, zlatne wc-ove i nevjerojatno skupe manifestacije kojima prisustvuje nekoliko ljudi. Ove zime mogli smo gledati kako doslovno baca naš novac prilikom uzaludnog zasnježivanja Cmroka na 15 Celzijevih stupnjeva. Ovo su samo najplastičniji primjeri. Pravi novac izgara u tisućama namještenja u bezbrojnim uredima Zagrebačkog Holdinga, u sumnjivim natječajima i netransparentnoj raspodjeli javnog novca i prostora. Govorimo, podsjetimo, o stotinama milijuna kuna. Faktograf je nedavno objavio kako Zagreb u gradskoj administraciji zapošljava triput više ljudi nego London. Za to vrijeme, kako je potres vrlo ilustrativno pokazao, grad se raspada. Komunalna infrastruktura je očajna, vodovod i kanalizacija nisu provedeni u cijelom gradu, ulice su zatrpane smećem, centar se urušava, a klimave bolnice izgledaju kao da su jučer izašle iz rata. Za to vrijeme višestruki Uskokov optuženik putem službene gradske stranice od Zagrepčana žica novac za obnovu. Koliko bonvivanski Bandić vodi metropolu, pokazuje i broj gradskih ureda. Ima ih 25. Cijela Republika Hrvatska ima sveukupno 20 ministarstava, a zagrebačkom šerifu potrebno je 25 pandana ministarstvima da vodi samo jedan grad. I svi oni, naravno, imaju svoje pročelnike, pomoćnike, zamjenike... Ovakvo bezobzirno rasipanje javnog novca ne frustrira samo građane. Nezadovoljstvo se zavuklo i u Bandićev uži krug.

- On se okružio poslušnicima koji nemaju znanja, dao im je urede i oni su mu vječno zahvalni. Došli smo do 25 ureda i onda se pita gdje je novac otišao. Svi ispunjavaju njegove želje, on kaže na što se troši, a oni samo ispune, nema više tko da mu kaže: Stani malo Milane - rekao nam je jedan njegov dugogodišnji suradnik.

Glina: Nema mosta, nema ceste. Ali ima spomenika

Nije Bandić jedini, on je samo najistureniji. Gradonačelnici diljem zemlje šakom i kapom troše, dijele ili gube milijune proračunskog novca.

Uzmimo za primjer Glinu i njenog gradonačelnika Stjepana Kostanjevića.

Glina je jedan od najotužnijih i najsiromašnijih gradova u Hrvatskoj. Ako ste se zatekli tamo, znate o čemu govorimo. Ceste su razrovane, stanovnici žive na rubu siromaštva, a kad vidite u kakvom su stanju kuće i zgrade, niste sigurni jeste li se teleportirali u 1995. Gradić je devastiran, urušen i prekriven rupama od gelera. Svejedno, vodstvo Gline odlučio je da im je nužno potreban kip Franje Tuđmana vrijedan preko pola milijuna kuna.

Neobično je teško doći do HDZ-ovog Kostanjevića. Ne javlja se na mobitel, ne odgovara na službeni telefon, a nismo ga uspjeli naći ni u njegovom uredu. Ali zato je notoran po bezobzirnom trošenju. Na temelju putnih naloga isplatio je sebi više od 43 tisuće kuna samo za 2016. godinu. Oporbeni vijećnici su utvrdili kako je riječ o iznosima dvjesto ili tristo puta većima od prethodnika. Za obnovu ceste i gradnju mosta potrošeno je 1.2 milijuna kuna. Radovi su se navodno izvodili još prije dvije godine, ali još nema ni mosta ni obnovljene ceste.

Jubito Kirinu nestalo 17 milijuna kuna iz proračuna. On nije ništa znao...

Valja ovdje zabilježiti i Ivicu Kirina, HDZ-ovog gazdu Virovitice. On ima dugogodišnju političku povijest punu tragikomičnih afera i gafova, od već legendarnog Jubitoa do optužbi za izvlačenje čak 7,5 milijuna kuna u Fimi mediji.

Posljednja velika afera vezana uz ovog gradonačelnika stara je nekoliko mjeseci, a uključuje samoubojstvo gradskog pročelnika Siniše Palma i nestanak 17 milijuna kuna iz virovitičkog proračuna. Prema službenoj verziji koju u svojoj obrani iznosi Kirin, on nije imao pojma da mu je pročelnik pod nosom "zamračio" 17 milijuna kuna. Svu odgovornost prebacio je na njega. Teško je zamisliti da netko, pa bio to i Kirin, apsolutno ništa ne zna o nestanku tolike svote u gradiću kao što je Virovitica.

Spomenimo i Antu Župana, HDZ-ovog gradonačelnika Obrovca, još jednog porušenog i siromašnog grada. Ostao je upamćen po propalom pokušaju nabave službene luksuzne Škode Superb s trozonskom klimom. Natječaj je povučen zbog osude javnosti, ali Župan je, prema pisanju medija, svejedno došao do limuzine vrijedne više od 300.000 kuna.

Jače automobile voli i sisačko-moslavački župan Ivo Žinić. Šef jedne od najsiromašnijih županija nabavio je svojevremeno Škodu Superb vrijednu više od 200 tisuća kuna. Naravno, na troška poreznih obveznika. U dva navrata u samo godinu dana uspio ju je dvaput razbiti. Oba puta je skrivio nesreću. Žinić zarađuje preko 18 tisuća kuna, a da ilustriramo o kakvom državniku se radi, podsjetit ćemo na živopisne primjere njegove karijere. Naumio je otvoriti svemirski centar u Sisku, zbog njega su poslani policajci u redakciju u kojoj radi novinarka koja je pisala o njemu, sa sinom i ženom je održao korona party u jeku mjera opreza koja zabranjuju javna okupljanja. Da stvar bude ironičnija, sin mu je tada bio šef glinskog Stožera civilne zaštite, a žena mu je medicinska sestra.

KAKVU ZEMLJU ŽELIMO? Hrvatska više ne može čekati. Trebamo reforme i to odmah!

Otvoreno kaže: Volio bih da sam više ljudi uhljebio

Nemojmo zaboraviti ni karlovačkog župana Damira Jelića. Prije nekoliko dana je podnio ostavku na mjestu šefa županijskog HDZ-a jer je usred pandemije koronavirusa naređivao novinarima i prijetio liječnicima zatvorom. Kad ne izigrava diktatora, Jelić se također voli počastiti boljim autom. U 2018. je nabavio službeni luksuzni terenac Renault Koleos vrijedan 309 tisuća kuna. Zahtijevao je da mu službeni auto ima kožne presvlake, grijanje prednjih i stražnjih sjedala te dvozonsku klimu sa senzorom za štetne plinove. Prije toga je vozio 319 tisuća kuna vrijedan Passat. Ima troje zamjenika kojima je dodijelio još troje pomoćnika. Najpoznatiji je vjerojatno po organiziranju masovnih stranačkih hodočašća u Međugorje.

Spomenuli smo već masovna zapošljavanja preko veze. Većina šerifa skrivat će takav način uhljebljivanja, pokušat će sve to izvest nekako ispod stola. Em što nije u skladu sa zakonom, em što nije dobar publicitet. Ali zato Goran Pauk, župan šibensko-kninski, nema takvih problema. On se time javno hvali, kao da je uhljebljivanje vrlina.

- Uhljebio sam puno znanih i neznanih. Kad bismo gledali klasično zapošljavanje, u smislu natječaja, prijave, referenci, onda bismo mogli zaključiti za svakog da se zaposlio "preko veze". Nema onog tko se javio za neki posao a da nije imao neku "preporuku", neku "vezu". Volio bih da sam ih puno više "uhljebio" - kazao je ovaj HDZ-ovac svojevremeno za Slobodnu Dalmaciju.

Možda se sjećate i one Paukove žalopojke otprije nekoliko godina, kad je u komentaru na Facebooku kukao kako mu je nedovoljna plaća župana od 16 tisuća kuna. Naglasimo i da je Goran Pauk predsjednik Hrvatske zajednice županija.

Postoji još jedna zajednica s još jednim predsjednikom iz iste stranke.

HDZ-ov Martin Baričević je predsjednik Hrvatske zajednice općina. Time se bavi kad ne radi svoj dnevni posao - načelnikovanje općinom Jasenice. On je u narodu možda najpoznatiji po onom sporu s jednim ugostiteljem koji ga je optužio da mu je pojeo stado janjaca. Vlasnik restorana tvrdio je da mu Baričević nije platio čak 185 tisuća kuna za izjedenu janjetinu i piće. Načelnik je u međuvremenu dobio spor protiv gazde restorana i time jednom zasvagda dokazao da ipak nije, kako se pisalo, besplatno pojeo stado životinja.

Međutim, o Baričeviću se pisalo i u ozbiljnijem kontekstu. Dodijelio je sinu koncesiju da na plaži u Maslenici, nekoliko metara od mora, sagradi i otvori ugostiteljski objekt. Inspekcija je naposljetku zatvorila gradilište.

Službene kartice koriste za šoping, a i prijava prebivališta im je veliki misterij

Kad smo kod sinova, spomenimo i još jednog HDZ-ovog asa. Zlatko Pinjuh je načelnik Općine Čeminac, a Uskok je pokrenuo istragu protiv njega, njegovih sinova i predsjednika Općinskog vijeća zbog zlouporaba od preko 60 tisuća kuna. Pinjuha se konkretno optužuje da je sinovima sređivao povlaštene stambene kredite. Također, optužuje ga se da je jednom sinu riješio sufinanciranje troškova prijevoza za učenike i studente. Osim sinova, Pinjuha se tereti da je općinskim novcem popravljao svoj auto i koristio službeni karticu za privatni šoping. Protiv njega je podnesen niz kaznenih prijava, policija mu je pretresla kuću, a on tvrdi da su sve optužbe minorne. Nije poznato što o tome misle stanovnici njegove općine.

Bilo bi zanimljivo čuti što misle i građani iz općine Seget. Njihov dugogodišnji načelnik Vinko Zulim spiskao je samo u jednoj godini preko 171 tisuće kuna na reprezentaciju. Odnosno na hranu i piće. Štoviše, jednom zabilježenom prilikom uspio je u samo jednom danu po restoranima potrošiti gotovo sedam tisuća kuna. Radi se o proračunskom novcu. Radi se o brojevima vezanima samo uz načelnika. Općina je te 2018. godine sveukupno potrošila gotovo 300 tisuća kuna na famoznu reprezentaciju.

REFORME ODMAH Pet regija je spas, ali županije i općine hrane 10.000 političara

Razbacivanje javnog novca nije strano ni Ivanu Mijandrušiću, IDS-ovom načelniku malene istarske općine Gračišće. Na vlasti je gotovo 20 godina, a u središtu pozornosti se našao nakon što se otkrilo kako je u imovinskoj naveo 6 nekretnina. On nije ništa prema Mladenu Kešeru, SDP-ovom načelniku Kalnika, koji je upisao čak 279 nekretnina. Međutim, Mijandrušić je specifičan i po dugogodišnjoj povijesti s Povjerenstvom za sprečavanje sukoba interesa. Protiv ovog automehaničara pokrenut je postupak jer, između ostalog, nije prijavio poticaje koje dobiva za svoj OPG od državne agencije. Primjerice, Mijandrušić je u imovinskoj podnesenoj 2016. godine naveo da je od agencije primio 21.694 kune. Isti iznos ponovio je u imovinskoj 2017. Međutim, Povjerenstvo je utvrdilo kako je u 2016. primio 77.641 kunu poticaja, a u 2017. Mijandrušić je primio čak 631.347 kuna. Prema aktualnoj imovinskoj kartici, načelnik godišnje dobiva gotovo 14.000 kuna poticaja za svoj OPG. Povjerenstvo je, osim toga, pokrenulo postupak protiv njega zbog isplate božićnice, dara u naravi i regresa za godišnji odmor iako na to nema pravo.

Bio bi grijeh ne spomenuti Anitu Nosić, odnedavno bivšu načelnicu općine Lovreć. 24sata su otkrila da je ova mlada HDZ-ovka kupila APN-ov stan u Zagrebu, uz subvencije poreznih obveznika. 1700 kuna mjesečno, da budemo precizni. APN-ovi stanovi namijenjeni su mladima, nezaposlenima i onima s niskim primanjima. Načelnica općine pored Imotskog cijelo to vrijeme zapravo je živjela u očevoj kući s bazenom u Lovreću, a stan u Zagrebu koristila je za povremene posjetu glavnom gradu. Do siječnja ove godine porezni obveznici su joj platili oko 26 tisuća kuna za zagrebački stan, a da nismo razotkrili ovu muljažu, subvencije bi joj plaćali još dodatnih godinu i pol dana. Sada, po raskidu ugovora, mora vratiti 72 tisuće eura preostalog kredita. Ako to ne učini, banka će je ovršiti i uzeti joj stan.

Ostanimo još malo na jugu. Josko Roščić je HDZ-ov načelnički dinosaur koji stoluje Baškom Vodom još od 1993. Tijekom desetljeća akumulirao je pristojnu imovinu, među kojom je i skrivena kuća iznad Promajne koju nije upisao u imovinsku karticu. Mediji su godinama upozoravali na način na koji Roščić vodi općinu. Optuživalo ga se za korupciju i muljaže, ali HDZ-ovac se iz svega izvlačio neokrznut. Žena mu je dobila koncesijsko odobrenje za ležaljke i suncobrane, kći mu je paralelno sjedila u Saboru i u nadzornom odboru lokalnog komunalca, nećak vodi konobu u vlasništvu općine, sin mu pretuče čovjeka na cesti i izvuče se s prekršajnom prijavom...

Škabrnja: Od načelnika do Uskokovog optuženika preko jela, pića i mobitela

Lista ne smije proći bez jedne od najvećih načelničkih štetočina. Nediljko Bubnjar je dugogodišnji HDZ-ov načelnik Općine Škabrnja, po struci tokar. Također je Uskokov okrivljenik, bio je i priveden, a u ćeliji je proveo dva dana i dvije noći. Zašto?

Uskok ga tereti da je općinskom karticom podizao desetke tisuća kuna s bankomata i spiskao ih na svoje potrebe. Kakve potrebe? Trošio je po restoranima, trgovinama sportske odjeće i obuće, specijaliziranim trgovinama kožne i druge galanterije, trgovinama za najam vozila, naplatnim postajama na autocesti te na drugim prodajnim mjestima u Hrvatskoj i inozemstvu. Sveukupno je oštetio općinu za najmanje 140 tisuća kuna. A onda je Uskok prošle godine podignuo optužnicu protiv Bubnjara i njegove bivše zamjenice Kristine Erlić zbog sumnje da su zlouporabama položaja i ovlasti te krivotvorenjem isprava Škabrnju oštetili za gotovo 900.000 kuna. Prije nego što se u priču o Bubnjaru uključio Uskok, revizija je otkrila kako su načelnik i njegova zamjenica od 2014. do 2016. ilegalno uzeli više od 790 tisuća kuna s računa Općine. Iz blagajne je isplaćeno više od 17 tisuća kuna naknade troškova sa službenih putovanja, bez dokumentacije. Na hranu i piće potrošilo se više od 78 tisuća kuna, a na mobitele čak 40 tisuća kuna. Škabrnja je za školstvo, prema nalazu revizije, odvojila 345 kuna.

Ova siromašna općina je od početka 2016. ovršena u iznosu od 800 tisuća kuna. Ne mogu redovito plaćati vodu, struju, telefon i obveze prema dječjem vrtiću.

Spominjali smo dosad istaknute aktere koji svojim ponašanjem utjelovljuju problem glomazne i nepregledne mreže lokalne samouprave. Ali što je s tvrtkama? Postoje deseci firmi u vlasništvu županija i gradova, a revizija je svojevremeno otkrila bar 15 onih koje godinama nisu ispunile svoju svrhu. Razvlačili bi nikad dovršene projekte dok bi se plaće, božićnice i bonusi mjereni u milijunima kuna uredno slijevali, a županije i općine bi pokrivale nagomilane račune. Odnosno, mi smo pokrivali račune.