Predsjednik Milanović sinoć je u izvanrednom obraćanju napisao i pročitao ono što je trebao reći prije par dana, kako bi svi shvatili njegova upozorenja o Plenkovićevu pokoravanju institucija. Nažalost, zakasnio je.
Zoran Milanović shvatio je da je situacija ozbiljna, pa je stoga napisao ono što je trebao izgovoriti prije par dana na press konferenciji i dramatično objavio hrvatskoj javnosti na svim nacionalnim televizijama.
Da ga cijeli svijet razumije.
Ali i da ga ozbiljno shvati.
"Želim biti jasan", kazao je predsjednik govoreći o imenovanju ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, "to je politički udar Andreja Plenkovića na ustavni poredak i demokraciju koji Hrvatsku vraća u doba kada su obavještajne službe bile pod izravnom kontrolom vladajuće stranke".
I onda još dramatičnije zaključio: "Uspije li Vlada u svojoj namjeri da stavi pod stranačku kontrolu jednu od sigurnosnih agencija, isti model prijeti i drugim institucijama koje su još uvijek pod demokratskom kontrolom".
Nažalost, taj model ne da prijeti, nego je već debelo realiziran.
Ovo je HDZ-ova država, ovo su Plenkovićeve institucije.
Milanović je dramatično obznanio ono na što se upozorava već godinama. Sada i uz pomoć blesimetra.
Prešutio druge situacije
Nažalost, Milanović nije ovako ozbiljno, studiozno, temeljito, argumentirano nastupio u mnogim drugim situacijama kad je bilo vidljivo da Plenković nastoji pokoriti institucije. Primjerice, kod Povjerenstva za sukob interesa čije eutanaziranje je prešutio, dijelom i zato što je to tijelo i njega godinama nerviralo.
Ali zato se razgoropadio u situacijama koje su njega osobno pogađale: skakao je na sudstvo zbog presude Tomislavu Sauchi, na stanje u vojsci zbog Marija Banožića, na Andreja Plenkovića zbog sukoba oko imenovanja svojih ljudi na čelna mjesta u institucijama ili diplomaciji...
I umjesto da štiti institucije od HDZ-a, Milanović je često i sam vršio politički pritisak na njih, poput Uskoka ili Državnog odvjetništva.
Sinoćnji nastup pokazao je obrazac na koji je predsjednik Milanović trebao nastupati proteklih nekoliko godina u zaštitu institucija, demokracije, ustavnog poretka.
Late night komičar
Prečesto je Milanović nastupao kao "late night" komičar, komentirao događaje onako usput, s nogu, osebujno i histerično, garnirano sočnim izrazima i uvredama, nefokusirano i skrećući formom pažnju sa sadržaja poruka. Naravno, onda kad te poruke nisu bile štetne, skandalozne i destruktivne.
Ili kad je poruku o zaštiti demokracije i Ustava ukrasio zabranom pristupa novinaru Jutarnjeg lista na svoju press konferenciju.
"Odlučio sam upozoriti javnost na ozbiljnu prijetnju koju sprema Vlada", poručio je sinoć predsjednik. Iako se već šest godina takve prijetnje uredno provode i primjenjuju.
Pomagao premijeru
U tom periodu Milanovićeva borba za Ustav i demokraciju svodila se na osobno i zlonamjerno pljuvanje po premijeru Plenkoviću, po njegovim ministrima (ali samo iz onih resora koji se poklapaju s predsjednikovim ovlastima), kao i po HDZ-u, premda ne tako često i tako sustavno.
Dok se Milanović bavio "udbaškim ocem", "plamenim jazavcem" i rugao se premijeru da ne može napraviti ni pet sklekova, Plenković je pokoravao i okupirao institucije. Štoviše, predsjednikov način komunikacije pomagao je premijeru da glumi uvrijeđenost, da ponekad uzvrati s rečenicom o "šmrkavcu i alergičaru", da homogenizira stranku, čak i da utiša dobar dio javnosti kojoj su se gadili takvi uličarski obračuni.
I dok je Milanović vehementno vrijeđao, Plenković je sustavno radio.
I dok se Milanović napokon primio blesimetra, Plenković je već pokorio Hrvatsku.
Skretanje pažnje s HEP-a
Konačno, neki će reći da i ova prepirka oko ravnatelja VSOA-e premijeru Plenkoviću služi kao dobrodošlo skretanje pažnje s afere u HEP-u. Teme koje se Milanović sinoć dotaknuo, ali tek onako reda radi.
Naravno, razlika u ustavnim ovlastima omogućava premijeru da efikasnije provodi svoju političku volju, uz podršku svojih koalicijskih partnera i žetončića (čiji je Saucha, Milanovićev nekadašnji pobočnik, bio aktivni dio), ali predsjednik ima utjecaj u javnosti, ima megafon i može ga obilato koristiti.
Nažalost, Milanović je taj megafon često zlorabio i tako postojano gubio kredibilitet u javnosti, u oporbi, u medijima, kao što je gubio saveznike na političkoj sceni.
Vjerojatno se zato sinoć ukazao na promociji knjige Jadranke Kosor. Svaki neprijatelj Andreja Plenkovića njegov je prijatelj.
I napokon, sinoć se Milanović nije javno ispričao Plenkoviću kako bi mu izbio adut za daljnje izbjegavanje pregovora oko ravnatelja VSOA-e. Vjerojatno bi to bilo previše.
Pitanje je hoće li ovo sinoć biti premalo za spas demokracije i Ustava.
