Dobitnici nagrade 'Luka Ritz' 12 godina od njegove smrti: Svi smo jednaki, stop nasilju!

Tijekom svog života naučila sam prepoznati što je dobro, a što loše, što je ispravno, a što nije, strpljenju i shvatila sam da se puno toga može riješiti razgovorom. Nasilje nije rješenje. Zahvaljujem roditeljima Luke Ritza, koji su nas sve upozorili što se može dogoditi ako je društvo nasilno i potaknuli nas da širimo ljubav, toleranciju i mir, poručila je u petak Dorotea Horvat (14), učenica osmog razreda Osnovne škole kralja Tomislava iz Našica. 

Dobitnica je ovogodišnje nagrade "Luka Ritz" za promicanje tolerancije i škole bez nasilja koja se dodjeljuje već 11 godina. 

 - Luka Ritz je podsjetnik da se takva tragedija više nikome  ne smije dogoditi. Zaista sam počašćena što sam ove godine prepoznata kao uzor svojim prijateljima i građanima - istaknula je Dorotea. 

A ovu nagradu, dodijeljenu na godišnjicu smrti Luke Ritza, dobila je zbog svog humanitarnog rada, pomaganja u svojoj zajednici i borbe protiv nasilja. 

- Provodila sam razne projekte u školi, kao primjerice "sportom protiv nasilja", likovne natječaje za prvašiće u kojima crtežima opisuju što za njih znači nasilje, zajedno s prijateljima pomagala starijim građanima, kao i životinjama. Prikupljali smo hranu i donacije za životinje, a starijima u Našicama smo išli čestitati rođendan kao znak pažnje. Ova nagrada mi jako puno znači za daljnju motivaciju i da nastavim promovirati rad protiv nasilja - kaže ova učenica koju pomaganje drugima ispunjava. 

- Lijepo je nekome pomoći. Kad vidim osobu kako je sretna ako je obranim od nekoga ili joj pomognem u drugom smislu, to mi stvarno puno znači - ističe. 

Nasilju osobno nije bila izložena, ali upozorava na cyberbullyng, nasilje preko interneta. 

- Trudimo se to spriječiti, ali baš ne ide. Mislim da ima previše nasilje i tome treba stati na kraj. Da se malo više potrudimo svi, mogli bismo smanjiti nasilje - kaže. 

Dobitnik nagrade je i Luka Prce (18), maturant gimnazije Vukovar, koji, kako kaže, pomaže drugima otkad zna za sebe.

- Zaista nisam očekivao da će baš mene izabrati među svim učenicima i ovo je veliko postignuće za mene u životu.  Osoba sam koja se uvijek vodila time da ako možeš nekome pomoći, pomozi i to radim cijeli svoj život - kaže Luka koji volontira, ističe, u svim mogućim udrugama u Vukovaru i šire te sudjeluje u svim humanitarnim akcijama. Tako je bio aktivan  i za vrijeme korona krize.

-  Gdje god mogu pomoći nekome, tu sam. Volontirao sam u Crvenom križu za vrijeme epidemije, išao sam starijim ljudima u trgovinu, ljekarnu, po namirnice i sve što im je potrebno - kaže i naglašava kako nikad ne trebamo osuđivati ljude na temelju vjeroispovijesti, nacionalnosti, boje kože. 

- Svi smo jednaki. Imamo mane, ali ne treba gledati u te mane nego ono dobro u ljudima i uvijek pomagati. U mom gradu se još uvijek vode teme oko rata, ali kako vrijeme ide, sve je manje toga. Želio bih svima poručiti da se trud uvijek isplati. Naime osmijeh, lijepa riječ i dobro djelo nemaju cijenu, a mnogima znače više no što mislimo. Zato uvijek treba pomagati i truditi se biti promjena koja je našem društvu potrebna - poručuje.

Posebna priznanja dobili su i Barbara Ružić, učenica osmog razreda Osnovne škole Mladost iz Jakšića, Marija Brkić, učenica četvrtog razreda Osnovne škole Krune Krstića iz Zadra, Tin Pribanić, učenik drugog razreda srednje elektroindustrijske i obrtničke škole iz Rijeke te Mihael Kuzmičić, učenik četvrtog razreda srednje škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju iz Zagreba.

Marija Brkić najmlađa je dobitnica ikad, ali unatoč mladim godinama ne ustručava se dignuti svoj glas za druge.

- Dobila sam posebno priznaje jer sam obranila prijatelja koji nije smio ići na izlet. Ima problema s ponašanjem, ali ja sam se dignula i rekla da on ima pravo ići i na kraju je išao s nama. Napisala sam i sastav o dijabetesu zbog prijatelja koji ima dijabetes i naučila kako se nositi s time - kaže Marija kojoj ova nagrada jako puno znači. 

- Za mene to znači veliki plus jer volim pomagati ljudima kojima treba i koji su slabiji. Nasilje treba spriječiti i ja bih rekla svima koji se tuku da su zapravo zatvoreni, a da ako rade dobre stvari da su slobodni - poručuje. 

Nagrade su im uručile ministrica obrazovanja Blaženka Divjak te Suzana Ritz, predsjednica povjerenstva za dodjelu nagrade te majka Luke Ritza. 

- Ovo je slavlje otvorenosti. Luka je govorio da je svačije pravo disati i živjeti. A mi  moramo osigurati da se u školi diše punim plućima i živi dostojanstveno. Najraširenija vrsta nasilja je vršnjačko nasilje, koje je jedino moguće iskorijeniti sustavno, radom, edukacijom, potporom i ukazivanjem na dobre primjere, što mi danas radimo. Ovo su učenici koji imaju puno toga reći, ali su to rekli svojim djelima i to je najsnažniji govor - rekla je Divjak te podsjetila kako je za vrijeme svog mandata donijela Akcijski plan protiv nasilja u školama.

- Kada biste me pitali što je najvažnije što sam ja naučila iz ovog mandata, to je nešto što je Luka, unatoč mladenačkim godinama znao, da umjesto na nasilje uzvratiš nasiljem, ti uzvrati osmjehom. I pozivam sve da vaš odgovor kad vam je teško bude osmijeh - poručila je. 

Suzana Ritz poručila im je da imaju zašto biti posebni. 

- Voljela bih da vas ovo priznanje uvijek podsjeća na one vrijednosti koje živite, na bogatstvo različitosti. Nikad ne odustajte u učenju vama nepoznatog, strah od nepoznatog se rađa iz neznanja - rekla je.

Boris Mesarić, iz Hrvatskog rukometnog saveza, koji također sudjeluje u dodjeli ove nagrade, poručio je kako se kroz sport uči toleranciji, radnim navikama, dijeljenju. 

- Što je više mladih u sportu, sigurno je da će biti puno manje nasilja. Pozivam vas da u svojim sredinama promičete ono što je važno, a to su međusobna tolerancija, poštovanje, ljubav, radost. Riječi našeg dragog Luke Ritza danas još više dobivaju na značenju jer danas se cijeli svijet bori za one koji ne mogu disati - poručio je Mesarić koji je dobitnicima podijelio dresove rukometne reprezentacije i lopte s potpisima reprezentativaca.

Život 18-godišnjeg Luke Ritza, podsjetimo, nekoliko dana prije mature u Grafičkoj školi ugasili su nasilnici koji su ga brutalno pretukli 1. lipnja 2008. na zagrebačkom Mostu slobode kraj Bundeka. On je te kobne večeri čekao autobus s prijateljem kada su im prvo prišli 16-godišnjak i 15-godišnjak, koji su ih zatražili novac i cigarete. Nakon toga, kako su rekli u zagrebačkoj policiji, 16-godišnjak je Luku Ritza bez ikakva povoda tjelesno napao dok je sjedio na rubu nogostupa te je mladić pao na cestu. Zatim su ga 16-godišnjak i 17-godišnjak nastavili udarati, a u jednom trenutku Luka se podigao i pokušao pobjeći. Međutim tada ga je drugi 17-godišnjak opet srušio na tlo pa su ga on i 16-godišnjak nastavili udarati.

Nekoliko dana kasnije, 12. lipnja je umro od zadobivenih ozljeda. 

Policiji je trebalo pet mjeseci da pronađe napadače, koji su kasnije osuđeni na mizerne kazne, a samo jedan od njih je završio u zatvoru i to na samo devet mjeseci.

Lukino ime postalo je simbol za borbu protiv nasilja, a od 2009. se svake godine u lipnju nagrađuju osnovne i srednje škole u Hrvatskoj te njihovi učenici za promicanje tolerancije i škole bez nasilja.