Dnevnik učiteljice Marlene: Sašila sam kostim, pripremila aplikaciju, dan završava kasno

Od iduće školske godine u 50 osnovnih škola počet će pilot projekt cjelodnevne nastave. U nižim razredima osnovne škole tjelesnu kulturu trebali bi preuzeti kineziolozi, a djeca bi trebala učiti i šivanje, kuhanje... Učiteljice ističu kako većinu najavljenih novosti one s djecom već rade, ali i kako dio škola jednostavno nema uvjete poput sportske dvorane. Zato smo Marlenu Bogdanović, nagrađivanu učiteljicu razredne nastave iz OŠ Tučepi, zamolili da za 24sata napiše dnevnik o svojem radnom danu.

Ovo je njezina priča: 

"Danas je novi radni dan. Mi mališi od 1. do 4. r. smo u poslijepodnevnoj smjeni. Danas imamo školske maškare. Jutro provodim u isprobavanju i peglanju kostima, pisanju priprema za nastavu, komunikaciji s roditeljima koji nisu sigurni što to znači da „prvaši trebaju doći u školu maskirani u kostim po želji“. Trebaju li cijeli biti maskirani? Samo glava? Trebaju li nositi ostali školski pribor? Što ako djetetu curi nos pa mu se razmaže šminka? Može li mu učiteljica u školi pomoći oko kape i kravate?

Da, nastava počinje poslijepodne, a učiteljičin radni dan počinje zapravo od trenutka kad se probudi i upali računalo. Jer, tijekom noći nakupilo se pitanja zabrinutih roditelja, najava obaveznih edukacija iz prve pomoći, digitalne tehnologije, psihičkog zdravlja, financijske pismenosti, pletenja i šivanja i tko zna čega sve još.

Učiteljice razredne nastave se pozivaju na sve edukacije. Jer, one trebaju znati sve o svemu. One bi u tih nekoliko sati koje provode s djecom trebale znati prepoznati naznake psihičkih bolesti kod djece i reagirati, pružiti prvu pomoć, znati i pribrano reagirati u slučaju potresa, poplave, požara i svih drugih prirodnih katastrofa. One redovito idu na edukacije o svemu.

Učiteljice razredne nastave se stalno pozivaju na edukacije iz svih mogućih područja iako su završile svoje formalno obrazovanje. Tamo su odslušale sve moguće metodike iz gotovo svih područja znanosti i umjetnosti. Učiteljice razredne nastave su tijekom svog formalnog obrazovanja polagale ispite o opusu poznatih svjetskih slikara, glazbenika, psihologa, matematičara, književnika. Naučile su analizirati i vrednovati poeziju, prozu, matematičke probleme, pokuse s vatrom, vodom, plinom, svom živom i neživom prirodom; umjetničke i dječje slike, glazbeno stvaralaštvo. Učiteljice su tijekom svog školovanja istrčavale norme, radile vježbe na strunjačama, preči, bacale i hvatale lopte i sve ostale rekvizite. I za sve su bile vrednovane od strane svojih profesora i mentora. Zato su i dobile svoje diplome.

Učiteljice su, tijekom svog radnog vijeka doživjele brojne promjene. Osobno znam napisati tiskano i pisano M na osam načina. I druga slova također. Tijekom radnog vijeka različiti ministri dolaze i odlaze. Svaki dodaje svoje pravilnike i zakone, mijenja oblike slova, brojeva, udžbenika, nastavnih sati. Pojavila su se i računala. O njima sam ja malo slušala na fakultetu. Ponajviše zato što tada, kad sam ja studirala, računala baš nije ni bilo. E, tu uskaču edukacije! Učiteljice su se na edukacijama, izvan fakulteta, naučile služiti računalima, izrađivati nastavne sadržaje, igrice, listiće, voditi evidenciju i statistiku, programirati.

Oboružana tolikim znanjem i vještinama učiteljica razredne nastave dolazi u razred. Tamo je dočekuju učenici tek izašli iz vrtića. Oni očekuju pomoć i podršku. I to ne samo iz čitanja, pisanja i računanja. Prvašima treba pomoć u oblačenju, otvaranju i zatvaranju pernica i torbi, otvaranju i listanju udžbenika i bilježnica. Učiteljice mirno i staloženo odgovaraju na deseti upit za odlazak na WC tijekom 1. sata, nebrojeno puta ponavljaju što učenici trebaju napraviti za zadaću. One su educirane i da ostanu smirene kada se djeca potuku, vrijeđaju, stalno upadaju u riječ. Trebaju ostati smirene i kada se ti isti problemi među djecom ponavljaju mjesecima i godinama. A tu su i roditelji. Zahvaljujući modernoj tehnologiji roditeljima su mnoge učiteljice postale dostupne 24 sata dnevno. Roditelji vole znati sve: o zadaći, usmenim i pisanim provjerama, rasporedu sjedenja, marendi…sve rečeno na roditeljskom sastanku se brzo zaboravi, a tražiti podatke po web stranici škole je teško. Zato je tu učiteljica da odgovori na sva pitanja. Jer, učiteljice znaju sve.

Oblačim svoj kostim za školske maškare i odlazim na posao. Susjedi se više ne čude. Naučili su na sve. Desetljećima gledaju kako iz stana iznosim plakate, transparente, kazališne kulise, lutke i kostime. Svaki dan na posao idem u trenirci i tenisicama, a danas sam stara Sultanija. A nekoć sam u tom istom kostimu bila mlađahna Šeherezada. Čak i učiteljice stare, zar ne?"