Nekoliko obitelji iz Ukrajine posjetili smo u Caritasovoj kući na Kustošiji u kojoj trenutno borave. Ispričali su nam sve o strahotama koje su proživjeli te kako su nabrzinu pobjegli. Neka su djeca već počela ići u školu...
Djeci smo rekli da idemo na dug izlet da nas ne pitaju više o ratu
Dominiki (7) jučer je bio prvi dan u njenoj novoj, zagrebačkoj školi. Pomalo zbunjena, vratila se u Caritasovu kuću na Kustošiji u kojoj s roditeljima i dvije mlađe sestrice živi već nekoliko dana. U ruci je stiskala paketić prepun slatkiša, svezan ružičastom mašnom. Dok ga je razmatala, lice joj se ozarilo i brzo je počela prepričavati majci dojmove iz škole. Ni mama Olena (33) nije mogla sakriti sreću. Grlile su se i smijale, prezdovoljne jer je sve tako dobro prošlo i jer su možda prvi put u zadnjih mjesec dana sretne.
Naime, na grad Kamjanec-Podiljskyj u zapadnoj Ukrajini iz kojeg dolaze, još nije pala niti jedna bomba. No sirene svejedno nisu prestajale nagoviještati opasnost. Obitelj je bila nebrojeno puta u skloništu. Olena Hrynchuk uz Dominiku ima još i Viktoriju (4) i Myroslavu (2). S obzirom na troje maloljetne djece, dozvolu za izlazak iz zemlje imao je i Olenin suprug. Odluku o bijegu iz Ukrajine donijeli su jer nisu htjeli čekati najgori scenarij. Djeci je ionako, kažu, svega bilo dosta.
- Bili su preplašeni i istraumatizirani sirenama za uzbunu i stalnim trčanjem u sklonište. Pogotovo se najstarija kći bojala, ona je svega svjesna. Na kraju kada smo odlučili otići iz Ukrajine, djeci smo rekli da idemo na jedan dugi izlet kako bismo im ublažili cijelu situaciju - rekla je Olena. Na put su krenuli zajedno s još jednom obitelji, tako da ih je u autu bilo osmero. Većih problema na putu, tvrde, nisu imali. Išli su prvo na Rumunjsku, zatim Mađarsku pa Hrvatsku. U Hrvatskoj imaju rođakinju koja im je savjetovala da odu u prihvatni centar Plitvice te su tako i napravili. Tamo su upoznali sestru Jelenu koja im je ponudila smještaj u Caritasovoj kući. Tamo je već boravilo nekoliko izbjeglica iz Ukrajine. U kući je trenutno šestero odraslih i osmero djece u dobi od dvije do osam godina. Svi su se sprijateljili i postali prava mala obitelj. Sviđa im se u Hrvatskoj i imaju samo riječi hvale za ljude koji su im pomogli.
- Ljudi su jako empatični ovdje. I u školi su moju Dominiku predivno prihvatili i jako sam sretna zbog toga. Priznajem da smo napokon malo odahnuli. Djeca više ne pričaju o ratu i ne ispituju nas o tim strahotama kao prije, ne strahuju od sirena i ne spominju ih - rekla je Olena i dodala da su u Ukrajini ostali njezini i suprugovi roditelji s kojima se svaki dan čuju.
- Kažu da im ne pada napamet da napuste Ukrajinu. Stari su i ne mogu počinjati ispočetka negdje drugdje. Razumijemo ih, ali smo i jako zabrinuti. Nadam se da će rat što prije završiti, a onda se definitivno vraćamo doma - rekla je Olena. Njezin suprug je već našao posao u stolariji, a i ona će ga potražiti čim joj prime kćeri u vrtić.
Razgovarali smo i s Irynom Klymenko (59) koja je u Caritasovu kuću došla iz grada Brovaryja kraj Kijeva.
- Živjela sam kod sestre i taman sam si bila kupila kuću. Počeo je rat i nisam ni ključ stigla podići. Danima smo bili u skloništu, izlazeći tek tu i tamo. Nije bilo vremena za strah, samo planovi - kamo ćemo i što ćemo. Tek sad kad sam ovdje na sigurnom, stalno mi naviru te grozne scene rata, vrisak, sirene, buka... Nikako se ne mogu spavati - otkrila je Iryna.
Sestra Jelena koja im je svima omogućila smještaj u kući, pozvala je sveljude dobre volje da pomognu koliko mogu.
- Kao i uvijek do sada, Caritas Zagrebačke nadbiskupije iskazuje suosjećanje i pomoć onima koji su u potrebi i nevolji. Dobrovoljno nam se stavljaju na raspolaganje naši sugrađani spremni za prikupljanje pomoći, komunikaciju na ukrajinskom jeziku, psihosocijalnu pomoć izbjeglicama i dr. Stoga i ovom prilikom pozivamo sve koji mogu da se uključe u humanitarnu akciju „I sitno je bitno – pomoć izbjeglicama iz Ukrajine“ te da makar i malim doprinosom olakšaju patnje raseljenom ukrajinskom narodu - rekla je sestra Jelena Lončar, ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Humanitarnu akciju „I sitno je bitno“ poduprli su Hrvatska poštanska banka, Financijska agencija, Hrvatska Lutrija, Hrvatska pošta i Privredna banka Zagreb u čijim će poslovnicama diljem Hrvatske biti postavljene Caritasove kasice za prikupljanje novčane pomoći kroz donaciju sitnog novca koji će ulaskom Hrvatske u eurozonu biti izvan platnog prometa.
Uz prikupljanje kovanica, donacije je moguće uplatiti i putem mobilnoga bankarstva jednostavnim skeniranjem 2D barkoda - donacija od 9,99 kuna ili u iznosu po vlastitom odabiru te uplatom na račun: Zagrebačka banka: IBAN: HR74 23600001 50 30 14135, Poziv na broj 05500, za uplate iz inozemstva: SWIFT/BIC: ZABAHR2X