Djeci iz Nazorove hitno treba dom: 'I ja želim imati mamu...'

Astra, prekrasni aljaški malamut, mirno je ležala na podu sobe za rehabilitaciju i čekala svoju najdražu prijateljicu. Prišla sam joj i pomazila je, ali je ona samo gledala prema vratima i hodniku u domu za djecu u Nazorovoj. Odjednom je podignula glavu, a kroz nekoliko sekundi ušetala je trogodišnja djevojčica, koju ćemo za potrebe ovog teksta nazvati Tea. Osjetila ju je i prije nego što ju je vidjela iza zida. Osmijeh na curičinu licu se ni s čim ne može usporediti.

Astra je odmah ustala i krenula prema njoj. Rep joj je nezaustavljivo radio od sreće, a uzbuđenje i zavijanje je sve više raslo. Tea, od koje je Astra i veća, samo je pružila rukice i zagrlila svog terapeutskog psa. Djevojčica je u domu gotovo godinu dana i nikad se neće vratiti u svoju biološku obitelj. Boluje od kronične bolesti, ali je jako vesela i vedra, te uz rad fizioterapeuta, radnog terapeuta, odgojiteljica i Astre vrlo lijepo napreduje.

U kontinuiranom je praćenju pedijatra ambulante u sklopu Doma i redovito ide na preglede i kontrole u bolnicu.

ŽIVOT U NAZOROVOJ Djevojčica (5) me pitala: ‘Teta, imaš li ti mamu i voliš li je?'

Lijepo napreduju

Društvo, osim Astre, pravio joj je Filip. Dječak ima samo dvije godine i, isto kao Tea, nikad se neće vratiti u biološku obitelj. Zbog teškog zanemarivanja i fizičke traume doživljene u biološkoj obitelji on je svoj novi život počeo u Domu. Ima zdravstvene i razvojne posljedice te fizičke traume, a sve to je rezultat obiteljske nebrige. Filip pomalo kasni u razvoju za drugom djecom, ali također, uz stručnu pomoć koju dobiva, i on lijepo napreduje.

- Dodaj mi crvenu loptu, ajde. Hoćeš sad plavu? - govori mu teta koja je “zaronila” s njim u bazen pun šarenih loptica. Iako ne pogađa još boje, kasni u razvoju govora, vidi se da uživa u igri, baš kao i Tea sa svojom Astrom. Razumiju sve što se od njih traži, a kroz igru uče jako puno i “hvataju” sve što im nedostaje u dosadašnjem razvoju. Njih dvije slažu skupa kockice, a pas svaki put od djevojčice dobije i keksić kao nagradu. Curicu to najviše od svega veseli. Dok god je veliki čupavac kraj nje, ona je sigurna i ne skida osmijeh s lica. Druže se oni s i drugom dječicom koja su ostavljena u Domu na pragu života. I Filip i Tea hitno traže svoje nove roditelje, novi, topli dom. Nekoga svoga, s kim će “dočekati” Djeda Mraza, od koga će dobiti tortu za rođendan, trebaju maminu i tatinu pusu za dobro jutro i laku noć.

POGLEDAJTE GALERIJU:

17

Nemaju nikoga na svijetu

Njih dvoje osim teta nemaju nikog na svijetu. Tete u Domu su stalno uz njih, ali njima treba netko samo njihov, obitelj koja će ih prihvatiti i pružiti im život koji zaslužuju.

'SVE SE USPORILO' Djeca u domovima: "Lani je posvojeno samo jedno dijete..."

- Za početak bi bilo dovoljno da imaju i nekoga tko bi ih redovito posjećivao, da se kroz druženje i igru upoznaju, jedno i drugo steknu nova iskustva i osjećaje kao što je povjerenje, ljubav i privrženost - rekla nam je voditeljica Odjela skrbi o djeci od 0 do 7 godina Jelica Belošević. Ona u Domu za nezbrinutu djecu radi 40 godina. U njezinu dugogodišnjem radu više od 1500 djece je posvojeno i udomljeno. Trenutačno je u domu u Nazorovoj 63 mališana. Tea i Filip su najveći prioritet za udomljenje ili posvojenje zbog svojih sličnih, a opet različitih teških sudbina, a ponajviše zbog potrebe zdravog obiteljskog okruženja, koje će imati dodatni terapijski učinak. Usprkos teškoćama, ali s puno rada, ljubavi, vjere i želje, ova djeca mogu imati lijep život za svojim novim roditeljima. Sve informacije možete dobiti u Domu za nezbrinutu djecu Zagreb u Nazorovoj ulici.