Madrid, rujna 1978.     

Španjolski kralj Juan Carlos I sa ženom, negdašnjom grčkom kraljevnom, a tadašnjom kraljicom Sofijom, s troje djece, dvjema kćerkama i sinom prijestolonasljednikom (budućim vladarom Felipeom VI), živio je u raskošnome dvorcu Zarzuela, nedaleko od glavnoga grada Madrida.

U dva navrata bio sam pozivan na prijam u Zarzuelu, zajedno s djevojčicama i dječacima iz šesnaest zemalja, pobjednicima akcije zvane Plus ultra (što znači: Više od najvišega), koji su se iskazali hrabrim ili plemenitim pothvatom. Oba puta krstarili su na nagradnome putovanju po Španjolskoj. Utemeljitelj toga divnog natjecanja bio je ugledni madridski radijski novinar Joaquin Pelaez. 

Susret sa kraljevskim parom

Umilno rujansko sunčano prijepodne, s početka jeseni. U narodu takvo toplo vrijeme, koje prevari kalendar, zovu miholjskim ili babljim ljetom. 
Naočiti kraljevski par srdačno i opušteno dočekivao je majušne goste i odrasle koji su skrbili o njima. 
Kraljev stisak je čvrst. Posljedica višegodišnjega vježbanja karatea i jedrenja. U potonjem sportu bio je nadasve uspješan i na najvećim svjetskim natjecanjima. A ojačao je i nakon završenih vojnih akademija: pješadijske, zrakoplovne i pomorske.
Najava susreta s veličanstvima nije osobito uznemirila klince i klinke, kao starije Španjolce iz pratnje. Sićušne plemenite i hrabre junake zbunili su šefovi protokola, koji su se ukrutili kao da su progutali metlu i stalno ih upozoravali: 

«Kralju i kraljici ne smijete prvi pružiti ruku. Ne smijete ih ništa pitati, nego jedino odgovarajte na njihova pitanja. Veličanstva smjerno gledajte u oči, i nipošto ne vrludajte pogledom lijevo – desno i gore – dolje. Uvijek ih oslovite: Vaše veličanstvo. Prigodom pozdrava, na sastanku i rastanku, curice će, uz naklon, načiniti kniks, kad će savinuti lijevo koljeno, dok će se dječaci dublje nakloniti. S kraljevskom obitelji ne smijete razgovarati punim ustima. Govorite razgovijetno, ali tiše i ne podižite glas!»

Španjolski pobjednik -  majušni Francisco

Glavni meštar ceremonijala objavio je svečano i gromko:
«Njihova Veličanstva kraljevi Španjolske!»
Pomislio sam: jesu li ovi veliki mali ljudi – veliki po djelima, a mali godinama i rastom – koji su, gotovo svi, došli iz siromašnih obitelji i sredina, ostali razočarani nakon što su ih ugledali? Jesu li bili zatečeni kad su kralj Juan Carlos i kraljica Sofija osvanuli bez kruna na glavi? Zašto se za njima nisu vukli dugi plaštevi od teške svile? Kako to da su u građanskim odijelima? I čudno, što nisu sjeli na prijestolja, kojih, uostalom, i nije bilo u prostranoj okrugloj dvorani?
U bajkama koje su maleni uzvanici gledali u crtanim filmovima i čitali u knjigama, vladare su risali posve drugačije od ovih što im se upravo široko smiješe i blago ih dragaju po tjemenu. 
Kralj Juan Carlos i kraljica Sofija zgodno pričaju s uzvanicima. Domaćinski ih nude sokovima, malim okruglim sendvičima i kolačićima, i sa zanimanjem slušaju njihove uistinu potresne i dirljive pripovijesti.
Od početka prijama, španjolski pobjednik, majušni Francisco iz zabitnoga sela iznad Malage u pokrajini Andaluziji - koji nakon smrti oca, glave obitelji, slabašnim ručicama i nejakim plećima hrani više usta: boležljivu majku, ostarjelu baku i petero mlađih sestara i braće – skutrio se daleko, na suprotnome kutu prostrane dvorane. Krhki, tanani div, koga sreća i bezbrižnost odavno zaobilaze u širokome krugu, ne hanjući za ono što se zbiva oko njega, uživalački lagano ispija limunadu kroz slamčicu i tamani slastice:
«A gdje je naš, Španjolac?» - iznebuha upita kralj.

Jedan od uparađenih majstora ceremonijala, prenuto izvuče najumilniji osmijeh od brka do brka i otmjenim pokretom pokaže u smjeru Francisca.
«Eno ga, tamo je, Vaše Veličanstvo!»
Francisco, kome tepaju: Paco, predosjetivši da govore o njemu, nastavio je srkati sok iz čaše, i onda nijemo pozvao kralja svinutim desnim kažiprstom!

Svi u šoku, dječak kralja ne prepoznaje

Ni udar groma iz vedra neba ne bi toliko zapanjio usplahirene dvorske službenike i družbenike kao što ih je do srži prepao skroz – naskroz neoprostivi poziv crnpurastoga Paca. Učinilo mi se, da su uštogljeni službenici iz okruženja Njihovih Veličanstava, ne znajući kako da postupe, dugo ostali ukočenih razjapljenih usta. Kao da su potonuli u močvaru sa piranjama koje samo što ih nisu napale. Nesabrano su se mlitavo iskašljavali i okrenuli glave od čudnoga seoskog momčića. S njihovih usana iščiljeo je dotle namješteni razdragani smiješak.
Nelagodu je razbio kralj. Nasmijao se i bodro pošao k Pacu.
Ali uslijedila je još jedna pljuska posred lica šefova protokola koji se strogo ravnaju po slovu odredaba kako se valja ponašati s vladarem. Paco mu prvi pruži ruku, a kralj je, i ne trepnuvši, prijateljski prihvati.
Prilazim im i osluškujem njihov razgovor.
«Moram ti čestitati, dragi Francisco! – obratio se kralj dječaku: - «Čitao sam i slušao o tvojoj plemenitosti i tvome teškom životu. Uzbudio si me i potresao divnom brigom o sestrama, braći, majci i bratu. S pravom ti se divi cijela Španjolska! Svojom čudesnom dobrotom oplemenio si ljude oko sebe.»
Francisco polaskano zatrese glavom i veselo se zahihoće: 
«Znači, čitao si o meni. Veselim se što si saznao zašto sam izabran za pobjednika akcije Plus ultra. Ali, znaš, tio (striče), ako ćemo pravo, već mi je navrh glave, razumiješ li: dosadilo mi je, da i po deset puta na dan pričam za televiziju, radio i novine, zašto su izabrali baš mene!» - reče prostodušno Paco, ne pretvarajući se.
O zemljo, otvori se! To je pad u sunovrat. Šefovi protokola teško dišu poput riba bačenih na suho tlo. Presvisli su koliko ih je zapanjio taj seljačić. Kako se balavac ponaša s kraljem, previše je i za najnevjerojatniju zbilju. Jezici im se zapleli u klupko i omutavjeli od čuđenja, znoje se i blijede. Dječak kralja oslovljava sa «ti». Ali kralj ne daje ni pet para za njihove muke, nego prisnije nastavlja:
«Znam, Paco, koliko ti jako teško da po cijele dane naporno radiš i da, uza to, još pohađaš i školu! I kako živiš?»

Dječak kralju: 'Ja sam dobro, a kako ti živiš?'

Dječak neodređenom jednostavnošću zavrti rukom lijevo – desno:
«Taaako, taaako!» - da zatim otpije valjani gutljaj limunade, utrpa u se šaku oljuštjelih kikirikija i punim ustima upita kralja: - «A kako je tebi? Kako ti živiš?»
Kralj se i dalje smiješi i uzvrati Pacovom poštapalicom:
«Taako, taako!»
Bože, smiluj se. Šefovi protokola ne znaju što bi i kamo bi sa sobom. Najradije bi da prekinu tu paklensku igru. No sada je nemoguće vratiti u bocu andaluzijskoga vražička koji je vrtoglavo izletio iz nje. I kako da se upletu kad vide da je susret po volji i prija Njegovu Veličanstvu. A dok je kralju nešto po volji, nije uputno ometati ga.

Dječak se zapiljio u kralja i udari se po čelu:
«Heeej, čovječe! Sada sam se sjetio da te poznajem. Znam tko si!» - klikne Paco sretan zbog zakašnjela otkrića. 
O nebesa, srušite nam se na glavu. Tako, zacijelo, bez glasa, šefovi protokola ruže u sebi bezobraznoga Paca i naporno stenju, proklinjući dan kad su se latili ove časne dužnosti, ali koja je danas, kad je jedna nevolja brzometno stizala drugu, postala nepredvidiva i opasna.
Kralj se otprve nije snašao nakon Pacove upadice: 
«Je li? Dakle, poznaješ me...»
Kako, zaboga, da njega, kralja Juana Carlosa iz dinastije Burbona, ne poznaje svako biće u Španjolskoj! Snimke su mu istaknute po uredima, školama, vojarnama, kolodvorima, lukama i ostalim javnim mjestima. Lik mu je na poštanskim markama, na papirnatim i kovanim novčanicama, a danomice ga snimaju za brojne novine i televizijske postaje
«Jasno, da te poznajem!» - zažubori Paco: - «Često te gledam kod susjeda. Je li da ti radiš na televiziji, ha?»
Šefovi protokola kuhaju se u kipućoj vodi od muke i nemoći, napušteni od svih i ukleto sami, a neprepoznati vladar se dugo i slatko duši od smijeha. 
I tek potom, vođa akcije Plus ultra, Joaquin Pelaez, bez napora odreže strašno zapetljani čvor, blagohotno pojasnivši Pacu da je osoba s kojom razgovara Njegovo Veličanstvo kralj Španjolske Juan Carlos.
Paco, kretnjom osobe kojoj je pao kamen sa srca, lupne snažno nogom o ulašteni pod. Jer on je, veli, pomislio kako je kralj netko od zagizdavljenih i s odlikovanjima nakićenih zlopogleđa iz pratnje, a kraljica neka od dvorskih dama koje su se šepirile kao painice. Nisu mu se dopali pa se stoga sklanjao od njih. 
To što se kralju obraćao sa «ti» - Paco i ne haje. Pa što onda? Zadirkivanja ostalih pobjednika zbog toga nisu ga izbacila iz kolotečine. Ostao je miran.