Ne bih ulazio u moralne, strukovne, vjerske i svjetovne stavove o eutanaziji. Ja za sebe znam, da mi se ne daj Bože desi takva neizlječiva bolest puna patnje sa kvalitetom života ispod nule, ako bih si mogao to priuštiti i organizirati, pravac Švicarska ili Nizozemska na plaćenu eutanaziju. Uvijek pričamo o tom problemu iz pozicije nas koji ostaju u tugi, mi ćemo patiti za pokojnikom u oba slučaja, ali kako je njemu, koji želi milosrdnu i brzu smrt. Briga me za one koji vjeruju da je Bog podario život, netko jest, može biti i Bog, ali da li on time polaže apsolutno pravo na taj život do njegovog kraja. Pokloni se ne vraćaju, ako mi ga je poklonio, moj je i radim sa njim što hoću... sorry , ovo je moj stav.
ki
kizio
03.2.2019.
Bog je podario život ali života u ovakvim slučajevima odavno nema. U ovom slučaju čovjek se igra Boga držeći na životu već mrtvu osobu.
as
asphyxia
03.2.2019.
Nije poanta priče da sebi priuštiš eutanaziju kad su već u takvim mukama, već da to isto učini drugome. On (liječnik, muž oboljele) to vidi potpuno drugačije. S
matra to ubojstvom... Ne možeš gledati nekog da se pati, a ne možeš ga ni ubiti. Čovjek, a i njegova supruga zaista nose potežak križ.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .